Ovaj tekst pišem isključivo iz svog ličnog iskustva, bez namere da generalizujem i tvrdim da je ovo primenjivo na sve žene jer je ovo MOJE LIČNO ISKUSTVO, kaže autorka kolumne Neposlušna.

#1 Poričemo sebi nasilje koje smo preživele

Momenat u kome prihvatimo da se nasilje desilo drugoj ženi je vrlo izvesno i momenat u kome smo primorane da sebi priznamo da smo nasilje doživele, što je užasno bolan i težak proces za koji možda nemamo kapacitete i mrežu podrške.

Pročitajte i ovo: Popularna psihopatija – kako da prepoznate psihopatu u svom okruženju

#2 Normalizujemo nasilje jer ’mi nismo žrtve’’

Slično prethodnim, ali umesto “ona laže” kognitivna disonanca normalizuje nasilje. “Seks je bračna dužnost, čak i kada ne želiš” je dobar primer ovoga. Vrlo je često kod žena koje su u trenutnom nasilju.

Pročitajte i ovo: Previše dobro da odem, premalo da ostanem

#3 Zauzimamo ’pravu’’ stranu

Na podsvesnom nivou verujemo da ako budemo bolje od drugih žena i pokažemo privrženost nasilnicima, bićemo pošteđene njihovog nasilja. Nažalost, nasilje nije selektivno i držanje strane nasilnicima ga neće sprečiti.

Love photo created by freepik - www.freepik.com
Foto Freepik.com

#4 Internalizovana mizoginija

Pokušavamo sebe da ubedimo da smo”bezbedne”jer nismo kao druge žene – pametnije smo, ne nosimo kratke suknje, ne izazivamo i sl te krivicu za nasilje svaljujemo na žene, ne na nasilnike. Nasilje je uvek individualna odluka nasilnika, nije reakcija.

Pročitajte i ovo: Tajanstveni zavodnik – psihopata, ženskih srca lomilica

#5 Nije on / a takav, znam ga

Ceo svet se sruši kada neko ko je nama blizak, kome verujemo i volimo je/ga čini nasilje. Šta to govori o nama i našim procenama? Lakše je okriviti ženu da laže nego priznati sebi i drugima da smo volele, podržavale i omogućavale nasilnu osobu.

People photo created by yanalya - www.freepik.com
Foto Freepik.com

Brojke govore da će dve od tri žene iskusiti neku vrstu nasilja. Ma koliko nas njihovo nepoverenje i optužbe da lažemo bolele, svoj bes i energiju treba da usmerimo na to da sprečimo osobu koja nasilje vrši a ne na te žene, koje su sasvim izvesno nasilje doživele (ili će tek).

Pročitajte i ovo: Oslobodite se emocionalnih manipulatora

Osvestiti ove procese nije nimalo lako, pogotovo kada je reč o razlozima 1) i 2) (ono što je mene vozilo), ali je neophodno za normalan život. Mreža podrške i psihoterapija pomažu. Razgovor sa drugim ženama u istim i sličnim situacijama takođe. Knjige i filmovi na temu isto.

Pročitajte i ovo: Vuk dlaku menja, ali ćud nikada!

Važno je ne ubaciti se u ulogu žrtve već delovati proaktivno. Izvinjenja ovde ne rade posao (ali nisu nepoželjna, naprotiv), već je neophodno progutati ego i pričati sa što više žena o nasilju, kako bi ga prepoznale i reagovale, bez obzira na to da li dešava njima ili drugima.