Zašto je tako teško uspostaviti vezu kada odrastete? Imamo deset mogućih odgovora.

Veza nikada nije lak posao i da bi uspela uvek izgleda kao da morate imati blagoslov svih drevnih i modernih bogova, ali kako se starost povećava, koeficijent težine raste više nego proporcionalno. Da li ste se ikada zapitali zašto?

Prošle veze kao i obrasci koje nosite iz porodice svakako igraju svoju ulogu u ovoj igri, a loša iskustva nas pretvaraju u neosvojive kule ili jednog od onih uplašenih malih pasa koji neprestano laju. Ali da li će to biti samo to?

U deset tačaka sabrali smo razloge zašto je tako teško da se veza mirno uznese i zaplovi srećnim i kristalno čistim vodama.

Ukratko, deset odgovora na pitanje “Zašto je uvek sve tako teško?”

Photo by Priscilla Du Preez on Unsplash

Teška prošlost

I za njega i za tebe, ako dolaziš iz niza priča koje su te povredile, teško je otvoriti vrata novom iskustvu i zatvoriti zauvek vrata svojoj prošlosti. Ovo, neizbežno, stvara tišinu, distanciranje i nesporazume – i ne pomaže da veza započne pravim tempom.

Photo by Everton Vila on Unsplash

Ponovo poverenje

Nakon što ste dobili pljusku u lice i čuli sve vrste laži koje su ljudska bića mogla izmisliti, teško je verovati nekome ko je nedavno ušao u vaš život. Nije lako poverovati da kada nestane on sam kod kuće farba zid u spavaćoj sobi ili da ako se ne javlja na telefon, to je zato što drema.

Photo by Amber Zewert on Unsplash

Upravljanje društvenim problemom

Facebook ne želi da zaboravite bilo šta, a najmanje svoje bivše. Ako niste iz Kardašijan porodice, često nije tako lako izaći u svetlo društvenog fokusa i staviti svoju vezu na internet. Između bivših koji pišu na njegovom profilu o njemu i prijatelja koji vam i dalje žele najlepše želje, mogli biste se na kraju osećati nevidljivim, pa čak i pomalo idiotom.

Različiti prijatelji

On ima svoje prijatelje, ti imaš svoje i često dve linije putuju paralelnim putevima koji se nikada neće sresti. Rezultat: nastavljaš da radiš stvari sa svojim prijateljima, a on sa svojima i integracija je veoma teška-to znači da nastavljaš da živiš isti život kao kada si bila sama.

Photo by Tord Sollie on Unsplash

Sopstveni prostori

Dok je sa dvadeset godina bilo prostora samo za društvo i izlaske, sa trideset postaješ sve više pećinski medved, naviknut da braniš i čuvaš sopstvene prostore samoće i tišine. To znači da se drugi element para automatski isključuje i da izgradnja ’’nas’’ postaje nešto što oduzima, a ne dodaje, to je kao kada jedino dete dobije brata, neprekidna borba za održavanje svojih uporišta.

Photo by Elvis Ma on Unsplash

(Pre)jasne ideje

Sa trideset godina mislite da imate jasne ideje o vezi, o tipu muškarca kojeg želite i o tome šta više ne želite da tolerišete. Šteta je da savršen muškarac ne postoji i da ako ga tražite sa spiskom tačaka koje treba označiti, na kraju ćete odbaciti celu ljudsku rasu i ne reći da ni jednoj vrsti odnosa.

Photo by Jeremy Wong on Unsplash

Ismevanje

Kada navršiš dvadeset godina, obično naučiš da prepoznaš manipulatore, one koji te teraju da igraš hiljadu igrica samo da bi te video kako kasaš iza njih na jednoj nozi. Šteta što posle brojnih zadirkivanja nestaje želja za teškim stvarima, za onima koje moraš da juriš i juriš i za koje više nemaš želju da se boriš već samo da puštaš.

Photo by Valeria andersson on Unsplash

Bivši

…su svuda i besmrtni su, a njegov život će uvek biti pre i posle bivšeg ili bivšeg, kao pre i posle Hrista. To je njen/njegov način da podeli vreme, da ga broji i da se osećaš kao beznačajna muva u poređenju sa godinama i hiljadu stvari koje je uradio sa njom. Recimo da nije baš lako insinuirati sebi gde je neko drugi već godinama plesao tuca tuca.

Prihvatiti stvari kakve jesu (manje od onog što zaslužujuše, to jest, hoćeš, želiš) je lako sa dvadeset godina kada imaš svo vreme sveta ispred sebe, kada lako možeš da se odrekneš bilo čega zbog nekoga ko ti se sviđa. Sa 30 godina, međutim, to postaje gubljenje vremena, propadaju meseci i godine koje više ne možete sebi priuštiti da izgubite – zbog čega stavljanje tačke na to postaje nešto hitno, ako vas priča ne ubedi u potpunosti.

Photo by Brooke Cagle on Unsplash

Vreme koje ne postoji

Kako Toni Serviljo kaže u filmu „Velika lepota / Grande bellezza“: „Najviše iznenađujuće otkriće do kog sam došao u životu je da više ne mogu da gubim vreme radeći stvari koje ne želim da radim“. A istina je sledeća: kada ste živeli tokom studentskih dana imali ste mnogo slobodnog vremena u koje ste sve uklopili, dok kada odrastete slobodno vreme je dragoceno i malo ga ima – i mora da se zaista isplati imati želju da to podelim sa nekim.