Strah se može definisati kao neprijatni osećaj intenzivne uznemirenosti, doživljen prilikom neke „opasnosti“ ili pri pomisli na nju.

Strah nam skreće pažnju na mnoge rizične aktivnosti u kojima bismo mogli da nastradamo. Strah se najčešće označava kao negativna emocija, zbog svojih ograničavajućih efekata. Međutim, uticaj ove emocije na naš razvoj je prilično značajan.

Sandra Nikolić, psihoterapeutkinja pod supervizijom

Prvi strah koji osećamo je separacioni (od odvajanja od roditelja), tokom prve godine života. Tek što dete uvidi da nije jedno sa majkom, povezuje da postoji mogućnost da majka ne bude prisutna.

Pročitajte i ovo: Rast počinje kad napustimo zonu komfora

Tokom druge godine javljaju se strahovi od nekih životinja, snažnih zvukova, duboke vode i sl.

Pročitajte i ovo: Znate li zašto je strah dobar?

Od treće godine, kako razvijamo maštu, pojavljuju se strahovi od čudovišta, ali pošto istovremeno i počinjemo da shvatamo neke realne životne principe oko nas, počinjemo da se bojimo i povrede, doktora, zubara… dete počinje sve konkretnije da razmišlja, ali do otprilike desete godine nepoznate situacije koje deluju nesigurno mogu aktivirati egzistencijalni strah od smrti.

On ostaje aktuelan do odraslog doba, a kod većine i do kraja života. Mnogi drugi strahovi nestaju, neki izgube na svojoj vrednosti, neki izvori straha se menjaju, nastaju neki novi (neuspeh, kritika, gubitak slobode, ludilo, i sl).

Pročitajte i ovo: Kako nas strahovi ometaju u ljubavi

Primećujete da strah ima zaštitnu funkciju?

Bavljenjem strahovima mi usmeravamo svoj razvoj. Strah nam pokazuje granice naše zone komfora.

Pročitajte i ovo: Kako da se borimo protiv straha

Sigurna zona je prostor konstruisan oko seta ponašanja na koje smo navikli, sa kojima nema potrebe za eksperimentisanjem, promenom. U sigurnoj zoni smo ušuškani, nema rizika, ali nema ni dobiti, a svako ljudsko biće ima potencijal za razvoj koji teži da se ostvari.

Sa četiri godine smo se plašili da spavamo sami u sobi. Sa deset smo se plašili da ostajemo napolju kada padne mrak. Sa šesnaest smo se plašili da istražimo svoju seksualnost. I eto nas sada…

Pročitajte i ovo: Da li varite ili gutate svoje emocije?

Strah kojim se ne bavimo stvara naredni strah.

Na primer, potreba za kontrolom i moći može biti pokušaj izbegavanja suočavanja sa sopstvenom nesigurnošću, a protokom vremena zadovoljavanje te potrebe može doneti strah od gubitka kontrole i moći.

Pročitajte i ovo: Kojim strahovima treba krenuti u susret

Tako možemo stvoriti krug strahova, pri kojem svaki proističe iz prethodnog, i ne nazire mu se kraj (odnosno, početak).

Kako izgleda adekvatno bavljenje strahom:

#1 Prepoznavanje samog osećaja (telesne senzacije i misli)

Pročitajte i ovo: Kako emocije utiču na stvaranje bolesti?

#2 Otkrivanje konkretnog objekta straha (ka čemu usmeravamo emociju)

#3 Promena stava prema strahu (prihvatanje ideje o strahu kao neprijatnom ali ne nepodnošljivom; suočavanje sa strahom je izraz hrabrosti i prostor za razvoj)

Pročitajte i ovo: Kako da pomognete osobi koja je u depresiji

#4 Konkretni načini bavljenja konkretnim strahom (informisati se o razvoju emocije straha, o objektu straha, tehnikama za opuštanje, vizuelizaciji i sl).

Ovih dana imamo, više nego inače, razloga za strah, ali prethodno opisani koraci nisu sasvim primenjivi u ovom trenutku.

Pročitajte i ovo: Specifične fobije – Kako reagovati na najčešće anksiozne poremećaje

Kada bi se radilo samo o strahu (od otkaza, nedostatka primanja, gubljenja partnera ili prijatelja, bolesti i sl.), mogli bismo krenuti polako korak po korak u suočavanje. Ali, vanredna situacija donosi i vrlo značajan osećaj bespomoćnosti.

Pročitajte i ovo: Kontrola besa – kako se oseća bes u telu i kakve posledice ostavlja

A kada ne možemo pomoći sebi, kako sam termin kaže, kada nemamo šta da preduzmemo, ostaje nam samo da – trpimo. Znate li koja velika veština u sebi sadrži trpljenje? Da, strpljenje.

Podnošenje raznih frustracija. Bespomoćnost je jedna od emocija sa kojom nam je najteže da dođemo u kontakt, zato napravite svoj sigurni kutak, svoje utočište, obezbedite resurse koji vam mogu biti od pomoći, i započnite lagano pristup tom osećanju.

Pročitajte i ovo: ANKSIOZNOST – nejasna strepnja – kako da prevaziđete anksioznost korak po korak

Naširoko je prisutan, u svakom od nas, svuda u našim telima, odražava se narodskom izrekom – „proći će…“.

Neprepoznavanje bespomoćnosti nas vrlo često uvodi u potrebu za kontrolisanjem i sticanjem moći, koja je skoro uvek zapravo izraz iluzije kontrole.

Pročitajte i ovo: Da li je STRES dobar ili loš? Iskoristi ga u svoju korist!

Znate, pre vanrednih okolnosti, mislili smo da postižemo uspehe zato što imamo neku kontrolu. Zapravo, postizali smo ih uprkos tome što nemamo, samo je tada bio veći prostor za iluziju.

Sada je pitanje – hoćete li kreirati sličan placebo sami za sebe, ili ćete početi sa prihvatanjem bespomoćnosti.

Pročitajte i ovo: Gde prestaje empatija, a počinje samodestrukcija: Da li empatija vodi u loše životne odluke?

Veliki je broj stvari na koje možemo uticati, ali nijednu od njih ne možemo u potpunosti kontrolisati. Kada shvatimo šta su naše realne mogućnosti, prostor za strah će, takođe, biti umanjen.

Pročitajte i ovo: Depresija kao neispoljena energija

Odustajanjem od kontrole se bližimo životnim zakonima, što nas nužno približava i zadovoljstvu.