To nije samo stereotip – muškarci zaista teže izražavaju kako se osećaju. Ali to ne znači da ih nemaju. Naprotiv!

Žene i muškarci imaju različite načine da izraze kako se osećaju.

U stvari, žene su uglavnom sklonije oslobađanju emocija kroz plač ili glasni smeh.

Pročitajte i ovo: Držite se za ruke?! A trebalo bi! Nauka objašnjava zašto!

Dok muškarci, s druge strane, imaju tendenciju da kriju svoja emocionalna stanja, kontrolišu svoje reakcije i skrivaju teške trenutke od očiju drugih. Nažalost, tako su naučeni, i to pogrdno i pogrešno učenje prenosilo se, a i danas se i dalje prenosi, s kolena na koleno.

Da li želimo da razgovaramo o romantičnim vezama? Opet su u pitanju emocije. Muškarci su ti koji se najviše bore da naprave velike korake napred, kao i da ih puste.

Pročitajte i ovo: Ne volim ga više ali ne mogu da ga napustim: zašto se to događa i kako da izađete iz toga

Iako očigledno postoje neophodni izuzeci, to nisu samo stereotipi: mnogi muškarci imaju objektivne poteškoće u izražavanju onoga što osećaju.

Evo zašto.

Love photo created by lookstudio - www.freepik.com
Foto Freepik.com

Plakanje znači osećaj slabosti

Pomislite na sve trenutke u životu kada ste se rasplakali, a kada su vam govorili da ne plačete i da budite jaki jer plaču samo slabići i slično. Ili sve vreme kad ste mislili da je neko jak jer ga nikada niste videli da plače.

To je duboko ukorenjena insinuacija nekih drugih vremena (zastarelih, ali ne tako davnih, i danas se tak nešto često može čuti, čak i od obrazovanih, modernih ljudi) koja, međutim, podrazumevaju zastarela shvatanja koja treba iskoreniti ili prevladati i danas.

Pročitajte i ovo: Kako da znate da li je on / ona pravi partner za vas

U prošlosti emocionalna manifestacija nije bila stvar za muškarce, već upravo suprotno.

Oni koji su plakali bili su slabi (čitaj – seka perse). Sad kad smo shvatili da suze i slabosti ne idu ruku pod ruku, već – upravo suprotno – ostaju kulturno nasleđe prošlosti.

I danas se čovek koji plače oseća krhko.

U stvarnosti, oni koji plaču pokazuju da vladaju svojim osećanjima.

Ne razumeju kako se osećaju

Muškarci (ali i neke žene: na početku članka naveli smo da postoje izuzeci) teško razumeju šta osećaju.

A kamoli ako to mogu da izraze. Teškoća prema unutrašnjem pogledu potiče od predispozicije da to radimo, a ne da osećamo. Jednostavno, nismo u kontaktu sa svojim emocijama.

Pročitajte i ovo: Zašto volimo LOŠE MOMKE? U čemu je šarm loših momaka?

Dugo, predugo, ideja o muškarcu se asimilirala sa onim ko radi i donosi novac porodici. Dobro razumete da unutra nije bilo mesta za pokazivanje osećanja, to jest, kako se mislilo, slabosti.

Danas, vrlo sporim tempom, ova vizija konačno ustupa mesto samosvesnijem čoveku.

Paru može nedostajati empatija

Kada ostanete zatvoreni u svojoj ljusci i ne uspete da se otvorite, postaje teško čak i primetiti druge i to kako se oni osećaju.

Tako bi se i u paru moglo dogoditi da se uspostavi određena hladnoća između partnera, koji nisu u stanju da imaju objašnjenje svojih emocija i teško ih – često obostrano – izražavaju.

Pročitajte i ovo: Kako da osvestimo uznemirijuće emocije

Pored toga, poteškoće u međusobnom razumevanju takođe mogu dovesti do psihosomatskih poremećaja koji se ne mogu objasniti na bilo koji drugi način ili do depresivnih stanja.

Ukratko, emocije će nekako morati da pronađu način da se osete i izraze. Na lakši ili teži način, spolja ili iznutra, one će naći svoj put. A vi?