Boravak u Sankt Peterburgu mogla bih da poistovetim sa strasnom i požudnom ljubavnom avanturom koja ostavlja bez daha, nekontrolisano obuzimajući tvoje biće u celosti, terajući te da joj se predaš bez zadrške.

Vrste koja se dešava jednom u životu, sasvim iznenada i neočekivano, ostavljajući trag za ceo život, jer posle nje više ništa nije isto!

Reka Neva

A kako bi i moglo drugačije da bude kad te na jednom mestu sačeka i obuzme sve najbolje i najlepše iz najvećih evropskih prestonica, Venecije, Amsterdama, Pariza i Londona, upotpunjeno snažnim pečatom raskošne ruske kulturne baštine i očaravajućim duhom složene ruske duše, koja se rečima teško da opisati. Široke, iskrene i otvorene.

U isto vreme, divlje i pitome. Bez premca, čvrste i oštre, kao vetar što šiba iz Finskog zaliva. Istovremeno, duboke i tople. Nadasve, odane. Jer ovde nema blagoglagoljive blaziranosti i uljudnih smešaka, pristojnosti i društvene prihvatljivosti radi, karakteristične za zapadni deo sveta. Sa Rusima, inače, uvek znaš na čemu si. Emocije pokazuju snažno i otvoreno.

Crkva Spas na krvi

Sankt Peterburg otima te mahnito, kao princ Pepeljugu, tek što je uspela da navuče cipelicu, penje na konja i odvodi u nepoznato. Za nju, ali ne i njega! Samo što sam ”ona” ovde, ja, kao putnica – namernica, a princ je, svakako, sam grad, u svoj, svojoj božanstvenoj celosti.

I eto ljubavi, na prvi pogled! A kažu da iz strasne avanture ljubavi ne može da bude! O, kako greše naivni i neuki! Samo zato što nisu probali i na svojim usnama osetili sve draži ovog veličanstvenog grada!

Zimski dvorac, danas muzej Ermitaž

Mudar je bio taj Petar I, ruski car, za koga kažu da je ostavio najupečatljiviji trag u istoriji ruskog carstva. Putujući po svetu, pokupio je sve najlepše što je pritom video, angažovao najboljeg italijanskog majstora, Domenika Trezinija, kao gradskog arhitektu i krenuo da pravi grad po svojoj meri. Sva sreća, imao je dobrog ukusa i znao da odabere prave ljude na pravom mestu.

Da nije bez razmišljanja skočio u hladnu, baltičku vodu da spase mornara koji se davio, (pa vi vidite kakav je to čovek bio!), i ubrzo umro od posledica jake prehlade, vrlo mlad, u svojim pedesetim godinama, možda bi uspeo da za života sprovede sve reforme koje je započeo. Mada, čak i da je stvaranje Sankt Peterburga jedino što je posle njega ostalo, dovoljno je što jedan čovek, za života, može da učini za čovečanstvo. Eto, takav je moj ukupni utisak o ovom gradu.

Sasvim slučajno, mada i sama znam da slučaju nema mesta, na ulasku u grad sačekao me je Puškin. Kao da zna da pisma Tatjane i Onjegina gutam kad god mi je potrebna emotivna uteha. Istini za volju, ovog hirovitog gospodina teško je izbeći, jer na njega se može naleteti na svakom koraku. Svojim delom, toliko je zadužio majku Rusiju, da su njegovi spomenici nepravilno raspoređeni po širem obodu grada. Čak je i Carsko selo po njemu dobilo ime! Ili je samo toliko od naroda voljen, da ga svi žele u svom susedstvu.

Kad smo već kod koraka, vodite računa, jer ruski ”korak” je, ipak, malo veći od svih, većini, poznatih. Ta širina, ta monumentalost, u vidu nepreglednih daljina i gradskih razdaljina, zna da izmori putnika, koliko i bilo koji drugi ekstremni sport. Posle šestodnevnog city break-a, preko mi je potrebno podjednako banjski oporavak, za kojim moje noge vape.

Peterhof

Koliko god ih volela, pazila i negovala, ovog puta bespoštedno sam ih arčila. Jer ovaj grad vapi za totalnim predavanjem u vidu celodnevnih tabanjanja i obilazaka mnogobrojnih znamenitosti. Moj favorit je crkva Spas na krvi, podignuta u čast cara Aleksandra II, na mestu njegovog ubistva. Prelepa građevina, sagrađena u stilu srednjevekovnih, ruskih crkava, sada muzejskog karaktera.

Žana Korolija, privatna arhiva

Bespotrebno je da vam pričam šta da obilazite. Jednostavno, za početak, sedite u neki od bezbroj gradskih kafea, i pustite da grad prolazi pokraj vas. Za dalje, just, Google! U svakom slučaju, sve je nadograđeno prefiksom -pre. Gde god da se okreneš, neko za istoriju čovečanstva bitan nogom je kročio, stih za pamćenje ispisao, stanovao, tuđom ili svojom rukom ubijen bio.

Ermitaž

Sankt Peterburg je lepota u svojoj suštini. Uvući će vam se duboko, u sve pore vašeg bića. Sasvim sigurno, obogatiće i uzvisiti vaš duh. Ovaj grad nudi sve sem ravnodušnosti. I, da, u carskoj Rusiji, sve što izgleda zlatno i jeste zlatno. Ili, bar, pozlaćeno! Jer tako su voleli ruski carevi i carice. A imalo se, moglo se! Sa Sankt Peterburgom pozdravljam se sa ”do viđenja” jer ljubav ne može da nestane pukim rastankom, kad se duše sretnu.

***

Autorka: Žana Korolija

Putopis originalno objavljen u Elevate magazinu, kompanije Air Serbia, oktobar, 2016