Roditelji su me naučili da kažem ’hvala’, kad mi neko nešto da ili učini, što spada u domen lepog vaspitanja i na tome sam im zahvalna.

Žana Korolija Foto: Aleksandra Ostojić Haljina: MATES
Žana Korolija
Foto: Aleksandra Ostojić
Haljina: MATES

Mada bih mnogo više volela da su me naučili i da izrazim zahvalnost na spiritualnom nivou, na onom što jesam, osećam i doživljavam. Da kad otvorim oči ujutro prvo se zahvalim onom jednom spermatozoidu, koji je uspeo da se probije, pored milion drugih i zbog koga sam baš ovakva kakva jesam. Savršena u svojoj nesavršenosti. Jedinstvena i neponovljiva. Možda sam mogla ispasti i bolja, sa malo dužim nogama i kraćim jezikom, ali bi u tom slučaju sigurno nestalo bar pola zabave koju sam u životu zbog njega doživela. Bogu hvala te sam naučila da budem zahvalna za sve što jesam, a ne da žalim za onim što nisam jer samo zahvalan čovek može da bude srećan.

I kad zanemarim, nikad ne zaboravim zahvalnost životu. Najvažniji datum već osmu godinu.

Snažan izliv emocija moje drage prijateljice Anje prvo je što mi je danas privuklo pažnju i inspirirsalo da pišem o zahvalnosti. Na današnji dan, pre osam godina saznala je da boluje od raka. Imala je samo 16 godina. Danas, uspešno izlečena, zahvalna je i slavi svaki novi dan kao da joj je rođendan.

Nažalost, imala je tu nesreću da na najsuroviji način otkrije poentu zahvalnosti ali time njena poruka dobija na snazi.

Neću kriti da mi je dugo trebalo da spoznam šta je to, zapravo, zahvalnost. Sva sreća, nisam bila prinuđena da do te spoznaje dođem na teži način već sam malo čeprkala po sopstvenoj duši i uspela da iznedrim odgovore na pitanja koja su me večito mučila. Posebno me je nerviralo zašto se u svakom drugom američkom filmu slavi Dan zahvalnost i čereči ćurka.

Kome i zašto ja to treba da budem zahvalna?!

Probudimo se, skočimo na noge iz kreveta, tumaramo po onom što zovemo svojim životom, apsolutno bez svesnosti značaja novog dana, dobrog zdravlja, hrane koju na stolu imamo, ljudi koji su nas okružuju. Pa čak i ako nam ne čine dobro, nešto novo naučimo iz odnosa sa njima. Sve zna da promeni samo jedan priklješteni nerv i trzaj duž kičme koji bi nas onesposobio da se pomerimo tako lako.

Iako bi bilo logično da je obrnuto, čudno je da nas sreća u životu ne čini zahvalnima već bahatima. O zahvalnosti razmišljamo tek kad nas zadesi neko zlo i kad počnemo da gubimo ono što imamo.

Sa druge strane, zanimljivo se da se uvek lako setimo nezahvalnika, kojima smo u životu nešto učinili, a oni nisu znali adekvatno da nam se zahvale. Ni ’hvala’ da kažu.

Najveća razlika koju znamo da pravimo među ljudima je ona između zahvalnih i nezahvalnih dok smo sami skloni da svesno izražavamo zahvalnost tek kad nam neko nešto učini. A upravo otvoreno izražavanje zahvalnosti predstavlja najbrži način zbližavanja sa drugim ljudima.

To nije samo odlika lepog vaspitanja već pokazatelj stanja svesti i spiritualnosti.

Zahvalnost je odlika kultivisanosti i retko se nalazi među prostim svetom.

Ako se setimo samo pet stvari zbog kojih bi trebalo da smo zadovoljni u ovom trenutku, kažu da sve negativne emocije nestaju i ostaje sreća. Čista, istinska sreća trenutka sadašnjeg.

Vrlo često prepoznam da ljudi koji uzimaju stvari za gotovo i ne znaju da izraze zahvalnost su nemislosrdni. S dobrim razlogom jer u nezahvalnom srcu nema milosti. Kad jednom osvestimo u sebi osećaj zahvalnosti, on svaki put iznova ispunjava našu dušu na najplemenitiji način. Prati ga snažan osećaj unutarnje satisfakcije.

Jutro je. Sveže, rosno, osunčano, mirisno i toplo. Ništa, sem sata koji je noćas pomeren, ne nagoveštava da je kraj oktobra. Sve buja, kao da je maj. Takva je nekako i energija u meni. Probudila sam se, pokrenula. Čini mi se kao da sam celo leto prespavala. Iznad mene veliko plavetnilo. Kako širim ruke, visoko podignute ka nebu, tako mi se širi osećaj miline u grudima, osmeh navlači na lice. Svesna sam koliko sam srećna i zahvalna sam Bogu na svakoj pojedinačnoj čestici doživljenog osećaja.

Ko hoće da promeni svoj život, neka proba da počne sa zahvalnošću. Kad ovog jutra iz pekare donesete sveže, vruće, mirisne kifle setite se onog što je žito zasadio, ko ga je žnjao, recept osmislio, testo umesio. Život nam je podario 86.400 sekundi dnevno. Iskoristimo bar jednu da se zahvalimo! Toliko mu dugujemo.