Poslednja vest – nožem ubo suprugu, a onda sebi prerezao vrat. Pre toga – počela izgradnje nove Sigurne kuće u Sremskoj Mitrovici. U prilogu – u poslednjih godinu dana beleži se porast stope porodičnog nasilja u Srbiji.

Žana Korolija Foto: Aleksandra Ostojić
Žana Korolija
Foto: Aleksandra Ostojić

Draga državo i institucije od značaja, zar vam se ne čini da nešto tu ne štima i da vam je pristup rešavanju problema porodičnog nasilja pogrešan?!

Dosta je bilo saniranja posledica!

Prema poslednjim podacima Autonomnog ženskog centra i partnerskih organizacija „Potpisujem“, koji su pokrenuli regionalnu kampanju pod sloganom SA REČI U AKCIJU, u prošloj godini do policije je stiglo oko 6.000 prijava nasilja u porodici, od čega je 3.642 policija prosledila tužilaštvu. Osuđeno je 1.712, od čega samo 634 zatvorskom kaznom (ostalo su uslovne i novčane kazne). U istom periodu nasilnicima je izrečeno samo 70 mera iseljenja, a kuće je moralo da napusti 1.250 žena sa svojom decom.

Kao što se da videti iz navedenog, sa tim se ništa ne rešava na duži rok. Samo se problem produbljuje njegovim zabašurivanjem. Stvorili ste uslove za pružanje prve pomoći žrtvama, uglavnom, ženama i deci, a sada je krajnje vreme da se posvetite sistemskom rešavanju suštine problema.

Hajde da se pozabavimo uzrocima!

Koji su uzroci nasilja? Otkud agresija u ljudima? Odakle poriv muškarcu da digne ruku na svoju ženu i decu?

Sigurno se nije sa tim rodio. Niko od nas se ne rađa zao, nasilan i agresivan. Svi se rađamo s ljubavlju, čiste, nezagađene svesti i uma. Bezgrešni. A onda negde usput dođe do defekta. E, tu je koren problema. Do njega treba dopreti i rasplesti klupko okolnosti koje su dovele do traume, koja je potom razorila zdravu moć rasuđivanja, poremetila sistem vrednosti i odvela osobu na stranputicu zločina.

Svi mi imamo veću toleranciju za frustrirajuće i stresne situacije u životu kada smo pod stalnim pritiskom. Čim dobijemo malo prostora i oslobodimo se na neko vreme okova stege, ukus slobode menja našu perspektivu. Ono što je bilo tup osećaj postaje oštar bol i ne da se više podneti.

Daje im priliku da nakon ukazane pomoći i saveta stručnjaka jasnije sagledaju situaciju u kojoj se nalaze i lakše se odluče na promenu i napuštanje nasilnika.

Jer nije lako nasilniku istrgnuti se iz naručja!

Svaki nasilnik će se zakleti da voli partnerku i decu koju zlostavlja i da on to radi jer ga oni na to ’’prisiljavaju’’. Ona ga izaziva, nervira, nije dobra, ljuti ga i još milion opravdanja uvek će naći na liniji otpora suočavanja sa soptvenim poremećajem.

Iz dana u dan, čak iz sata u sat, priča mi Vera kako je njen muž pokazivao drugo lice. U jednom trenutku je zastrašujuće nasilan i agresivan, ton mu je grub, pljušte uvrede, ruga se, vređa i ponižava. Šta god mu rekla u ovom trenutku, još više bi ga razbesnelo.

Već u sledećem, zna da zvuči ranjeno i izgubljeno, gladno vapeći za ljubavlju i nekim ko bi brinuo o njemu. Okretanjem druge strane lica, otvara se, naizgled potpuno spreman da zaceli svaku ranu. Spušta gard. Gruba spoljašnost smekšava. Pretvara se u ranjeno dete, koje se toliko umili da mu se ne može odoleti, već se mora prigrliti s ljubavlju.

Gledajući ga u ovom ispumpanom stanju, Vera je imala problem da zamisli da bi se nasilnik u njemu ikada više mogao vratiti. Zver, koja ga u drugim prilikama, potpuno zaposedne, nije mogla da dovede u vezu sa nežnim licem u koje gleda.

Međutim, pre ili kasnije, senka bi opet pala na njegovo lice, kao da ima neki svoj sopstveni život.

Jer čovek koji voli on poštuje svoju partnerku, a onaj koji poštuje osobu koja je uz njega, nikada neće podići ruku na nju ili je uvrediti i poniziti jer je voli, već će je zaštititi, podržati i razumeti.

Izvori su brojni. U najvažnije spadaju porodica u kojoj je odrastao, okruženje u kome se kreće, društvo sa kojim se druži, knjige koje čita, filmovi koje gleda, vicevi koje čuje, muzika koju sluša, poruke koje izvlači iz igara koje igra i odrasle osobe na koje se ugleda.

Njegovi uzori u životu bitni su, ne samo zbog ponašanja koje demonstriraju, već i zbog vrednosti koje propagiraju, rečnika koji koriste i očekivanja koja usađuju u njega. Sve u svemu, dete formira svoj sistem vrednosti na osnovu celokupnog kulturnog miljea u kom živi.

Njegovo zlostavljanje porodice prethodi konfliktu, produbljuje ga i određuje dalji tok.

Dobrih i loših porodica. Mogu biti uzvišeni i obrazovani, nežni i mačo muškarčine. Na oko, teško se može razlikovati nasilnik od respektabilnog muškarca.

Ako podigne ruku, udari pesnicom u zid, baca stvari na tebe, prepreči ti put, sputava te, zgrabi, protrese, gurne, preti da će da te povredi, to je fizičko zlostavljanje.

Ti nemaš prava da budeš ljuta na njega!

Bez obzira kako se on prema tebi ophodio, ti nemaš prava da podigneš ton na njega, ne smeš da proključaš. Privilegija besa rezervisana je za njega.

A kad se ipak desi da pobesniš, jer kad-tad dara prevrši meru, tvoj bes će uperiti protiv tebe, da bi ti dokazao koliko si nerazumna i da si ti uzrok svih problema. U nekom trenutku, može te dovesti u situaciju da poveruješ da zaista nešto nije u redu sa tobom.

Ožiljci psihičkog maltretiranja mogu biti podjednako duboki i trajni kao i rane od udaranja, samo što često nisu toliko očigledni. Vrlo često, emotivno zlostavljanje duboko boli i uzrokuje najveću štetu.

Ali treba da znaju da pravi muškarac nikada neće podići ruku na svoju ženu i decu, ne tuče ih, već se trudi, iz petnih žila, da prehrani svoju porodicu i da je zaštiti. Bori se za nju. Ako treba, gine za nju. U svakom trenutku svog života ophodi se prema svojoj ženi sa poštovanjem, tretira je kao kraljicu.

Zato, ohrabrite žene u svom okruženju – prijateljice, sestre, majke, ćerke, koleginice, komšinice – da insistiraju na poštovanju i dostojanstvenom ophođenju, da imaju veru u sebe, da zadrže ponos.

Tražite od partnera da se prema vama ponaša učtivo, ljubazno, odgovorno, uz duboko poštovanje. Ne zadovoljavajte se manjim od toga!

Stoga, podržimo svi kampanju protiv nasilja u porodici i pošaljimo razglednicu Vladi Srbije, da ih podsetimo, ako već ne znaju, da u Srbiji svakih deset dana jednu ženu ubije partner, da nasilnici šetaju slobodno svuda oko nas i da žrtve nasilja moraju da napuštaju svoj dom.