Pravi ljubavni odnos ne zavisi od toga koliko se dugo poznajemo, niti koliko vremena provedemo zajedno.

On počiva na onim zvezdanim trenucima zajedno doživljenim, kada uživamo u svakoj sekundi vremena koje provedemo sa voljenom osobom. To su oni trenuci za koje poželimo da traju večno i pamtimo ih ceo život. Oni od kojih je život sazdan i za koje vredi živeti.

Žana Korolija Foto Srđan Bosnić
Žana Korolija
Foto Srđan Bosnić

Ali zašto onda toliko boli kad nestanu?!

Sve bi bilo u redu da nam je ta osoba potpuno posvećena 24 sata, a ti trenuci činili da naša veza zablista i bude održiva za ceo život. U svakom drugom slučaju, ti trenuci postaju pogubni za naš život.

Biće da je moja podsvest sama uradila svoje i da nisam slučajno napisala ’počiva’ jer sve što žena može da dobije u vezi sa oženjenim muškarcem je trenutak sladostrastvenog ljubavnog užitka, nakon čega sve umire.

Čim signal o vrhuncu doživljenog emotivnog iskustva (najkasnije do tri meseca!) stigne do njihovog centralnog sistema logičkog rasuđivanja, gospoda oženjeni pale svoje motore i odlaze u nepovrat. Ta brzina kojom oni odmagle skoro se može meriti dobijanjem sms-a od banke, po provlačenju kreditne kartice nakon nerazumne kupovine. Efekat je takođe skoro identičan – kao udarac maljem posred čela.

Znam o čemu pričam. Nažalost, celo jedno desetljeće svog života posvetila sam eksperimentisanju na tom polju.

’Šteta’, rekao mi je moj Mr. Big (a koja ga nije imala?! Ako mi neka kaže da nije, znaću da je pregazio tramvaj kao Duška Dugouška) kad sam ga najpre, sasvim razumno, odbila.

’Veruj mi, šteta će biti mnogo veća!’

I bila je!

Tromesečnu idilu sledile su tri godine pakla. Na kraju, nisam znala da li da ja skočim sa trećeg sprata ili da njega bacim. Sva sreća, nije bilo terase. To je najveći stres koji sam u životu doživela. Sutradan sam krenula sa samoisceljenjem jer sam shvatila da sa mnom nešto duboko nije u redu.

Zaljubiti se u oženjenog muškarca je vrlo lako jer se u tu vezu ulazi bez očekivanja ili su ona zasnovana na datom trenutku – da ne propadne veče i lepo se provedemo; na putu smo, pa uz koktel dođe i on, da upotpuni užitak; iz dosade, da razbijemo monotoniju jer već dugo nikog nemamo, a oni su spremni da nam skinu sve zvezde sa neba.

Početni motivi su nam isti jer oni, takođe, nemaju nikakva druga (a ni duga!) očekivanja sem da se lepo provedu.

Za tu kombinaciju ubojite municije retko koja žena ima bullet proof prsluk. Sem onih srećnica koje imaju dovoljno razvijenu svest o svojoj vrednosti i ljubav prema sebi – one koje znaju šta hoće i prema tome odlučno idu kao svom cilju. Sve druge se zadovoljavaju mrvicama ljubavi i ukradenim trenucima pod velom tajne, okovanim sramom i poniženjem jer to je sve što oženjeni muškarci mogu da pruže.

Razlog za ulazak u ovakvu vrstu samokastrirajućeg emotivnog odnosa je vrlo jednostavan –manjak ljubavi prema sebi i osećaja vrednosti jer NISAM DOVOLJNO DOBRA!

Kada se u detinjstvu nauči da je ljubav hladna, uzdržana, prekorna i odbijajuća, a ne topla, negujuća, bezuslovna, puna razumevanja i bezrezervne podrške, emotivno nedostupan partner postaje naš najveći domet.

To prati model muško-ženskih odnosa, koji, takođe, nosimo iz porodice. Ako je otac varao majku ili obrnuto, linijom manjeg otpora prihvatamo taj model kao pravi. Malo je onih koji spoznaju da to nije u redu i da valja menjati model ponet iz kuće jer to spada u nivo revolucije za dečji um.

Sve ovo je nastavak priče koju sam započela prošle nedelje o naučenim konceptima ponašanja, usađenim u našu svest od najranijeg detinjstva i mehanizmima koji nam ne daju da im se odupremo, da živimo život kako želimo i osećamo. Ti mehanizmi su suviše jaki i potrebno je vremena, nekada godina, aktivnog rada na sebi i podizanju svesti da bismo ih najpre osvestili i locirali kao problem, postali svesni uzroka i njihovih posledica i napokon, smogli snage da im se odupremo. Ono što mogu da kažem kao savet je da vredi svaki trenutak uložen u rad na sebi i da je zadovoljstvo nakon dobro odrađenog posla NEMERLJIVO sa bilo čim drugim.

Verujem, mnogo veće od pogleda na ugrađene silikone, a cena (novčana) je tu negde, približna. Razliku jedino čini posvećeno vreme. Suludo bi bilo da se možemo tek tako otarasiti nečega što nosimo u sebi 30 godina. Ugrađeni silikoni možda mogu da umanje neke komplekse, kad se pogledamo u ogledalo i povećaju osećaj vrednosti i samopouzdanje na trenutak ali sigurno neće privući pravog partnera. Već sledećeg, kada se suočimo sa samim sobom, ti zli mehanizmi, duboko ukorenjeni u našu svest i podsvest će da prorade i nastave da nas melju i čine naš život mizernim.

Osećaj bezvrednosti i nevoljenosti sebe je osnov problema pogrešnog izbora partnera.

Suočite se sa svojim iskonskim strahovima i učinite sve da ih se oslobodite jer je nagrada, u vidu osećaja samozadovoljstva, NEMERLJIVA  sa bilo čim drugim. Tek tada možemo da otkrijemo pravu dubinu i lepotu emotivnog odnosa.

Odupreti se oženjenom muškarcu ne zahteva čarobni štapić već promenu svesti. Dobro procenite koliko vredi vaše vreme i osećanja. Nema mesta za bilo kakve izgovore i opravdanja. Ne dozvolite da vašim životom upravljaju nedostojni ga. Preuzmite kontrolu. Imate moć da kažete NE, iskoristite je.

***

Odlomak iz knjige Ne odustaj od ljubavi, Žane Korolije, objavljene u izdanju Lagune, u Srbiji 2015, i izdavačke kuće Begen, u Hrvatskoj, 2016