Ako nameravate da se ovog leta uputite na Lošinj, spremite se na tri dana jahanja putovanja, koliko je nama trebalo u odlasku da se dočepamo najmirisnijeg ostrva u Jadranskom moru.

To je uključilo sipanje benzina pre granice, prvu kafu usput, čekanje na granici, drugu kafu, pa treću, uz Međimursku gibanicu i sipanje benzina posle Zagreba, šopingovanje u supermarketu na Krku, jer naplašiše nas da je bakaluk na tako malom ostrvu mnogo skuplji nego na kopnu, što je gnusna laž i velika zabluda – cene su iste, samo smo zalud arčili dragoceno vreme, jer Konzum je Konzum i Lidl je Lidl gde god da su, potom još jednu, sada već, kavicu, posle naporne kupovine i razgledanja shopping centra na Krku, čekanje trajekta za Cres, preko koga se uskim mostićem dolazi do malog, slatkog ostrva po imenu Lošinj.

Sve to stalo je u celih 12 i po sati putovanja po užarenom asfaltu. Doduše, sasvim dobrog kvaliteta, naročito na auto-putu bivšeg Bratstva – Jedinstva. Vožnja po Krku je krivudava i beskrajno dosadna, jer mora se sporo voziti, policije zbog, a preleteti se ne može.

Pročitajte i ovo: Santorini – najlepše ostrvo Mediterana

Mada, ako ste se avionom zaputili iz Beograda do Rijeke ili Pule, za šta mogućnost postoji, do Lošinja zaista i možete doleteti malim, sportskim avinom, a potom dalje do svog finalnog odredišta. Na Lošinju postoji aerodrom za sportske i male putničke avione, što je velika zgodacija jer je put do ostrva zaista iscrpljujući. Ipak je to treće ostrvo od kopna, mada, veštački napravljeno, nešto kao treći kamen od Sunca.

Aerodrom Mali Lošinj, foto Žana Korolija

Inače, povratak sa Lošinja mnogo bezbolnije je protekao. Svega osam i po sati bilo je dovoljno da pređemo sve zamke i prepreke na putu, u vidu trajekta, Lučkog i granice, do kuće. Malo sreće, malo iskustva. A i tek jedna kafa usput.

Pročitajte i ovo: Tunis, Sus i Port el Kantaui – korisne informacije o letovanju u Tunisu

Naš avgustvovski dom beše u Ćunskom. Izdaleka gledano, Ćunski vam liči na Kapri. Kameno seoce, uklesano u brdo, ovenčano borovom šumom, kao dragulj usred čarobne šume. A kad padne mrkla noć, nad selom se nadvije nepregledni nebeski pokrivač, načičkan svetlucavim zvezdama. Nikada u životu nisam videla toliko zvezda odjednom. U prvi mah, ostadoh bez daha, u strahu, šta se sad zbiva na nebu. Tako je to kad se u gradu obitava duže no što to iskonska čovekova priroda nalaže. Već drugi dan, bilo mi je kao da sam kod kuće. Ili u Ćunskom rođena. Nema te košarice u koju bi mogle da stanu sve zvezde padalice koje pljušte s avgustovskog neba nad Lošinjem! Koliko li tek tu želja stane…

Ćunski, Mali Lošinj, foto Žana Korolija

Elem, da se vratim na prvi utisak posle dugog puta. Izlazim iz automobila, koji još vergla i ne može da dođe k sebi, kad pored mene protrčaše sitna, bosonoga dečica, u veselom žamoru. Čopor ceo. Bezbrižna. Vesela. Telefona bez. Ne mareći za saobraćaj (čuj, saobraćaj, jedan auto) i čvrstu kontrolu roditelja. Jer toga tamo nema.

Pročitajte i ovo: Lastovo – najbolje čuvana tajna Jadranskog mora

Osećala sam se kao da sam upala u vremensku mašinu i teleportovala se u italijansko seoce, iz 50-tih godina. Ili na filmski set Federika Felinija. Sve je odisalo italijanskom, rustičnom patinom iz tog doba – smirenost, bezbrižnost, kao da vreme ne postoji, samo miris borovine i još hiljadu drugih različitih aromatičnih biljaka i trava, koje rastu samo na ovom mestu, po čemu je Lošinj jedinstven i prepoznatljiv, beskrajno morsko plavetnilo i zalazak Sunca…oh, taj zalazak Sunca, zauvek u memoriju šjećanja uklesan…jedan od najlepših prizora koje sam videla u životu. Užareno. Vrelo. Nalik na zreli, raspukli nar, koji se rasipa po morskoj površini. Sunce. Izvor života. Vrvi na Lošinju.

Pogled sa vidikovca, Mali Lošinj, foto Žana Korolija

Za potpun doživljaj preporučujem da odete do Sunčane uvale odakle je prizor najlepši. Tu se nalazi i nudistička plaža, pa će stapanje s prirodom i njenim blagodetima biti potpuno i nadasve nezaboravno.

Pročitajte i ovo: Letovanje u Albaniji, zemlji Mercedesa, bunkera i orlova

Sunčana uvala, Mali Lošinj, foto Žana Korolija

Predahnuti i dušu odmoriti preporučujem vam u lounge baru na samoj obali mora, po imenu Borik Mediterranean Bar. Tamo će vas fino ugostiti, osvežavajući koktel od džina i primorskih trava spremiti, možda čak i zavesti, al’ ne dajte se morskim galebovima. Ipak su to ptice grabljivice. Okrenite se nekim plemenitijim životinskim vrstama. Recimo, delfinima.

Pročitajte i ovo: Sorento i Amalfi obala

Ima ih u izobilju duž celog ostrva i nedaleko od plaža. Možete ih vrlo lako videti kako se šepure i prepliću svojim vižljastim perajima. Mladi, ludi, bezbrižni. Lovci im ne prete. To jest, ribari. Bar sam ja tog mišljenja. Nadam se, ispravnog.

Borik Mediterranean Bar, Sunčana uvala, Mali Lošinj, foto Žana Korolija

Plaža ima na pretek. Skrovitih uvala bezbroj. Gužve ima samo na pitopim plažama koje su pristupačne deci i starijim osobama, ali ako se maknete malo dalje u divljinu, a mnogo je takvih dragulja, uživaćete gotovo sami na morskome plavom žalu, gde čarlija vetrić mio.

Pročitajte i ovo: Kapri – najlepše italijansko ostrvo

Mali Lošinj, foto Ž. Korolija

Doduše, postoji osnovana sumnja da ćete se i dobro nažuljati jer plaže na Lošinju su od poprilično oštrih kamenčića, malih, belih, šiljatih ivica, od morskih talasa svojeručno isklesanih, po kojima je ne samo neprijatno hodati, i u vodu ući (uf, da su mi samo na dohvat ruke bile od plastične sandale na koje su me u detinjstvu primoravali, a sada bi ih suvim zlatom platila, samo da ne krljam svoja nežna stopala po lošinjskom kamenjaru), nego i ležati, a ležaljki nigde na vidiku jer divljina, iskonska priroda i ja u kontaktu sa njom.

Pročitajte i ovo: Napulj – kako je nastala napolitanska pica

Mali Lošinj, foto Ž. Korolija

Najdirektnijem mogućem. Otuda još uvek ožiljke na telu i duši nosim. Elem, more je divno, predivno, čisto, božanstveno zavodljivo. Taman toliko toplo ili hladno, kako kome drago, da ti proradi krv u žilama i osetiš se živom ponovo. I da ne poželiš nikad više da odeš odatle.

Pročitajte i ovo: Baskija – crna ovca Španije

Sunčana uvala, Mali Lošinj, foto Ž. Korolija

A miris je ono što osvaja na prvi udah. Lošinj osvaja mirisom. Jedinstvenim i neponovljivim. Kakav se samo na Lošinju da osetiti. Detaljne podatke o tačnom broju i vrsti biljaka koje samo na Lošinju rastu i koje čine taj očaravajuće zavodljivi mirisni splet koji te kao vihor omami i obuzme, i nikad više ne da da se od njega makneš, zauvek te zarobi i primora da ga nosiš duboko u sebi, gde god pošla, potražite na nekom od internet pretraživača. Moje je da vam prenesem svoje iskustvo i osećanja, a za ostalo se snađite sami. Ipak, 21. vek.

Pročitajte i ovo: Turska – let balonom iznad božanstvene Kapadokije

Sunčana uvala, Mali Lošinj, foto Ž. Korolija

Shodno opasnosti po nežne nožice i prstiće, uvek se možete opredeliti za malo udobnije utočište koje možete potražiti i pronaći na nudističkoj plaži u Sunčanoj uvali. Stene. Ako je to udobnije. Mada, provereno, značajno jeste. Izaberi svoju, smesti se i uživaj. Kad upekne zvezda, baČi se u more. Duboko. Plavo. Indigo. Smaragdno. Očaravajuće. Osvežavajuće. Taman toliko slano da okrepi telo i revitalizuje ga. Zato se Lošinj zove ostrvom vitalnosti. Vraća te prirodi i životu, potrošenom na gradskom asfaltu.

Pročitajte i ovo: Lepote zapadne Srbije, oj, Moravo, moje selo ravno!

Mali Lošinj, foto Ž. Korolija

Ako te lenčarenje po morskim uvalama i plivanje u sinjem moru ne zadovoljava u potpunosti, uvek možeš da prošetaš, i to kilometrima, po uređenoj stazi uz morsku obalu. A možeš i da se provozaš biciklom. Volja ti je.

Pročitajte i ovo: Krstarenje istočnim Mediteranom

Mali Lošinj, foto Žana Korolija

Lepo je ujutro zorom popiti kavicu uz rivu. Friška riba miriše. Ili se oseća. Kako kome drago. Tek što su je ribari dovukli sa mora. Seoske snaše, jer Mali Lošinj je, ipak, selo, živo ćakulaju dok na tržnicu hitaju. Stari, morski vukovi duvan uvijaju i turistkinje preplanulih tela, kako se sanjivo protežu, posmatraju.

Pročitajte i ovo: Proputovanje kroz Transilvaniju – tajanstvenu zemlju vampira

Deca spavaju. Tišina odzvanja. Samo galebovi tihi žamor prave. Tek poneki turista ranoranilac rivom šeta. Prepoznaješ ih po telefonskom fotoaparatu visoko dignutom u zrak. Iliti, vazduh. I selfie osmehu.

Kavica uz rivu, Mali Lošinj, foto Žana Korolija

Lokalni muzejčić radi. Na Sušak, Ilovik i ostala okolna ostrvca može se otići ako poželiš se peščanih plaža, onih nalik dominikanskim. Al’ opet trajekt, prepreka je silna. Ako te ima ko čamcem prebacit, užitak bi bio potpun.

Pročitajte i ovo: Specifična obeležja Portugala

Lošinj, foto Žana Korolija

I tako, sporo dan teče na Lošinju. A uveče valja se popeti na vidikovac seoski, odakle se pruža fenomenalan pogled na Cres – Lošinjsko otočje.

Pročitajte i ovo: Letovanje u Albaniji, zemlji Mercedesa, bunkera i orlova

Razuđeno i krivudavih ivica, kao da su ih mala deca svojim neveštim ručicama iscrtavala, sve zarad skrivenih, intimnih uvala i plaža za dvoje kao stvorenih. Pogled na zalazak sunca sa najviše tačke Lošinja je zaista očaravajući. Romantika, u svom izvornom obliku.

Pogled sa vidikovca, Mali Lošinj, foto Ž. Korolija

Kako je Lošinj ostrvo vitalnosti, to znači da noćni život nije naročito lud i nezaboravan. Zapravo, praktiično i ne postoji u vidu noćnih klubova i muzike do ranih jutarnjih sati.

Pročitajte i ovo: Tunis, Kartagina i Sidi Bu Said

Više se to svodi na laganini muzikicu na hotelskim terasama – u stilu, turizam 70/80-tih – ili na pićence u baru na obali mora, sladoled i šetnju po rivi posle večere, u ne baš nešto naročito dobrim restoranima, sasvim prosečno, što je velika zamerka lošinjskim ugostiteljima.

Mali Lošinj by night, foto Ž. Korolija

Za ostrvo tog imidža, Lošinj bi trebalo da ima bar tri odlična restorana, koja će gosti pamtiti i storije o njima godinama posle prepričavati. A ne dijareja posle prve porcije školjki.

Pročitajte i ovo: Ohridsko jezero – makedonski biser

Mada, kad malo bolje razmislim, možda je i to deo ostrvske revitalizacije, jer da bi to revitalizacije došlo, najpre treba izvršiti purifikaciju…nema veze. Pola kile manje uvek dobro dođe.

Filtera bez, Lošinj, foto Žana Korolija

Inače, Veli je Lošinj od Malog manji, ali stariji, otuda Veli, jer Mali još u planu bio nije, i mnogo lepši, ako mene pitate. Toliko je mali i sićušan, kao minjon dražestan, da bih ga kući ponela i u kutku sobe držala. Umesto slike na zidu.

Pročitajte i ovo: Trka s bikovima u španskom gradu Pamplona

Veli Lošinj, foto Žana Korolija

Po jedinstvenoj lepoti i ljupskosti Veli je nepravedno zapostavljen u odnosu na dragulje italijanske Amalfi obale, duž Tirenskog mora, kao što su Sorento ili Pozitano. Ako mene pitate. Jedino što može da poremeti utisak je gužva koju veliki broj turista pravi. Ne zato što ih je toliko mnogo, već zato što je Veli toliko mali.

Pročitajte i ovo: Plovdiv – grad Sunca, kulture i dobre hrane

Zato su rana jutra kao stvorena za lenjo i dugo ispijanje kavice u jednom od načičkanih kafića na vrhu uskog zaliva Velog Lošinja. Dolce vita je to.

Veli Lošinj, foto Žana Korolija

Imajte u vidu da ja ovo pišem tri godine posle boravka na Lošinju, tako mi došlo, tek sad mi leglo. Možda su se stvari u međuvremenu promenile. Možda su moji utisci sada drugačiji od ondašnjih. Sigurno jesu. Ali u jedno sam sigurna – mirisi sa Lošinja podjednako bi me očarali i obuzeli sada, kao i pre tri godine.

Pročitajte i ovo: Krit – najveće grčko ostrvo na kome je vreme stalo

Jednom kad osetiš mirisna, lošinjska, cvetna polja solju ovenčana, ostaješ zauvek njihovom lepotom omađijana. Preporučuje. Otisnite se put Lošinja prvom prilikom. I pozdravite mi Sunčanu uvalu. Oduzela mi je dah na prvi pogled.

Još malo slika sledi.

Lošinj, foto Žana Korolija
Borik Meditarranean Bar, Mali Lošinj, foto Žana Korolija
Mali Lošinj, foto Ž. Korolija
Borik Mediterranean Bar, Sunčana uvala, Mali Lošinj, foto Žana Korolija

Autorka teksta: Žana Korolija