Kako da jednim potezom količinu otpada koju proizvodimo srežemo na pola?

Kako da smanjimo nezanemarljiv doprinos emisiji gasova staklene bašte koji stvaramo slanjem otpada na deponije? I, kako da uz zahvalnost za sve ono što smo primili, vratimo nešto što je dobrobitno u veliki prirodni sistem kojem pripadamo? Odgovor na sva ova pitanja je – kompostiranje.

Kompostiranje zvuči kao neka novost, neka nova reč, ali u stvari uopšte nije tako. Ranije, ljudi su ono malo otpada koji su imali, a koji je sav bio organski (plastike tad, nažalost ili na sreću, nije još bilo) zakopavali u zemlju, i to je bilo jedino đubre koje su imali, i tako su đubrili, obogaćivali zemlju. Odatle reč đubre i potiče.

Između 40 i 60% kućnog otpada čini organski otpad: kuhinjski otpad, ostaci hrane i sl. Skoro sav ovaj otpad moguće je kompostirati!

Za kompostiranje vam je potrebno malo prakse, jedna kanta i terasa ili bašta. I to je sve. Osim što je poželjno i potrebno da počnemo da kompositramo naš kuhinjski otpad kao pojedinci, porodice, od izuzetne je važnosti da počnemo da kompostiramo i na lokalnom, gradskom nivou. Hitno su nam potebne komunalne kompostane.

Od svog otpada koji stvaramo, organski otpad nam deluje kao najneviniji, kao najmanji problem. Ipak, nije tako. Smetlišta na koja šaljemo naš organski otpad su u stvari veliki emiteri metana i drugih gasova staklene bašte. Metan je gas čak 27 puta jači od ugljen dioksida.

Kako uopšte dolazi do toga da deponije emituju metan? Razlog je upravo naš organski otpad koji na deponijama nema uslova da se razgradi, pretvori u zemlju i vrati u veliki proces kruženja materije, već samo jako, jako dugo truli, u lošim uslovima, uz nedovoljno vazduha, pri čemu se razvijaju ugljenični gasovi.

Jedna glavica salate na deponiji se može raspadati i nekoliko decenija, verovali ili ne.

Ako se kompostira, ova ista glavica postaje fina, bogata zemlja već za par meseci. U prirodi sve kruži i mi ne treba da prekidamo lanac kruženja, da samo uzimamo a ništa ne vraćamo, već je dobro i neophodno da kompostiranjem vraćamo prirodi deo onoga što smo uzeli. Otpad pretvaramo u nešto veoma korisno.

Šta je tačno kompostiranje?

Kompostiranje je od vajkada prisutno, to je najstariji, potpuno prirodan proces aerobnog razlaganja organske materije, uz učešće vazduha, vlage i mikroorganizama. Ono što dobijamo je humus.

Kompost koji dobijemo nakon procesa kompostiranja možemo koristiti kao organsko đubrivo, kompostni čaj ili slično.

Kompostiranje je najbolje obavljati u dvorištu ili bašti: ogradite jedan deo bašte i tu možete da imate sve što vam treba – lišće, ostatke košene trave plus organski otpad.

Ako nemate dvorište proces je malo drugačiji: trebaće vam posuda u kojoj će mikroorganizmi razlagati vaš kuhinjski otpad, uz dodavanje ugljenične, smeđe materije. A opet dobijamo đubrivo, humus koji možemo da koristimo za kućne biljke ili da prospemo u parku, na livadi, bilo gde gde ima zemlje.

Postupak:

KANTA

Potreban je sud 30 – 50 l. Metalne i drvene kante možete da koristite, ali dobra je  i plastika u ovom slučaju, jer je hemijski postojana.

Oznaka viljuška i nož (food grade plastic) – HDPE tip 2 i PP tip 5 plastike neće ispuštati štetne materije. Može i glinena posuda.

VAZDUH

U posudi vam je potreban vazduh. Najbolje da koristite bušilicu ili bilo koji drugi instrument da izbušite rupe od oko 4 mm. 5 – 10 cm razmak među rupama, u svim pravcima. Možete izbušiti par rupa i na dnu, za drenažu. Ipak, ne treba preterivati sa rupama, da vam se kompost ne bi previše sušio.

GRANE

Na dno kante unakrsno postaviti sloj grana, ne moraju sve sitne da budu, u redu su i one malo deblje. Grane postaviti u mrežu. Njihova uloga je, takođe, drenaža. Tu treba da prođe višak vlage.

KARTON

Preko grana se stavljaju komadi kartona koji će se vremenom raspasti (krupniji će duže trajati). Služe kao zaštita za drenažu, i treba skoro u potpunosti da prekriju sloj sa granama.

HUMUS i ŠUMSKO LIŠĆE

Preko kartona postavite sloj zemlje ili još bolje sloj lišća koje se raspada i koje ste doneli iz šume. Na ovaj način u vaš kompost unosite ključni element: mikroorganizme.

Radi se o površinskom sloju koji se nalazi u šumi. Prvih nekoliko centimetara, staro lišće koje se već raspada i sl. Trebaju nam svi ti mikrorganizmi koji se tu nalaze, sasvim je u redu ako se tu nađe i neka glista ona može samo da ubrza proces.

ZELENI I SMEĐI MATERIJAL

Kvalitet komposta zavisi od sastava i odnosa materijala. Materijal se deli na smeđi materijal koji sadrži dosta ugljenika: slama, suvo lišće, karton, hartija, seno, piljevina, krajnja rolna kartona od toalet papira, kesice iz pekare sitno iseckane i zeleni materijal koij sadrži dosta azota: sav kuhinjiski organski otpad.

Kad ubacujemo zeleni i smeđi materijal u kompostnu kantu stvaramo odnos koji bi odgovarao nečemu što postoji u prirodi, a to je 100:1, 200:1, pa čak i 400:1 u korist ugljenika.

Dakle, uvek stavljamo više smeđeg nego zelenog materijala. Na primer: slama ima odnos 80:1, a piljevina 400:1 (piljevina je izuzetno bogata ugljenikom), karton 200:1, 300:1. Šta to znači u praksi: kad god stavimo zeleni materijal u kantu dodažemo oko dva puta više kartona ili lišća, a ako dodajemo piljevinu stavićemo jeu odnosu 1:1.

Dakle, ako dodajemo piljevinu, dodavaćemo proporcionalno malo manje, a ako dodajemo suvo lišće dodavaćemo više. Zeleni deo (azot) kuhinjski otpad je pogonsko gorivo za kompost. Jako je bitan odnos ova dva materijala.

U principu, treba da bude više smeđeg materija (suvog i drvenastog), od zelenog. Kada ređamo kompostnu hrpu prvo ređamo smeđi sloj, pa zeleni sloj i tako naizmenično.

Prikupite uvek veću količinu smeđeg materijala unapred ako živite u gradu. Kada bacate otpad bilo bi dobro da ga prekrijete odmah smeđim materijalom. Neće biti učinjena velika šteta ako odmah to ne uradite ali bi bilo idealno jer će zeleni materijal privući mušice ako ga ne prekrijte smeđim materijalom.

Smeđi materijal je dakle bogat ugljenikom. Kada nemate suvog lišća pokošena trava koja se sušila jedno dve nedelje može poslužiti kao smeđi materijal. Najbolji materijal je slama ili seno koje je odstojalo, od prošle godine, koje je već počelo da truli ili piljevina koja je često i otpad u nekim radionicama (ali samo ako je bez farbe i hemije).

Proces kompostiranja

Kad ste sve postavili, 1/3 kante treba da je već puna. Posle nekog vremena slojevi će se malo sleći, spustiti. Sada imamo osnovu za dodavanje materijala. Zeleni materijal: rotkvica, lišće, šargarepa, sve što smo jeli tog dana iseckano sitno (azot).

Zatim opet smeđi materijal, natron hartija, piljevina (ona je najidealnija jer ima malu zapremini i lako se rasprši po kanti, takođe, i ima veliki odnos ugljenika u odnosu na azot). Treba da imamo otprilike 2 do 3 puta više smeđeg materijala u odnosu na zeleni materijal, kuhinjski otpad.

Na jednu teglu kuhinjskog otpada tri ili četiri tegle slame ili suvog lišća, a za piljevinu može odnos 1:1, karton isto ne treba puno jer je bogat ugljenikom.

VLAGA

Vlaga je, takođe, bitna, ponekad treba poprskati vodom kompost. Vlage treba da bude oko 50% i nije loše ako je malo iznad toga, ali nije dobro kad je kompost suv ili potpuno vlažan. Kad je vlažan zaustavljaju se aerobni uslovi počinje jedan drugi proces u kom se oslobađa metan i kompost počinje neprijatno da se oseća.

Ako je suviše suv, procesi se zaustavljaju. Kada dodajemo vodu najbolje je koristiti odstajalu vodu. Možemo koristiti fajtalicu/prskalicu. Voda iz vodovoda sadrži hlor a može i neke druge hemikalije, voda s hlorom se ne dodaje u kompost. Može kupovna destilovana voda, ili voda iz klima uređaja, možete filtrirati vodu iz česme ili ostaviti u nekom sudu da hlor izvetri kroz par dana, može i kišnica.

Dovoljno je samo malo poprskati kompost. Treba kada ga stisnete da bude vlažan i da sasvim malo možete da istisnete vodu iz njega.

VAZDUH

Najbolje je kantu za kompostiranje držati zatvorenu, ove rupice sa strane su dovoljne da uđe dovoljno vazduha, ali kantu možete i smo prekriti nekom krpom. Takođe, potrebno je povremeno promešati kompost.

Prvih desetak dana ništa ne mešati da bi procesi počeli a posle toga na svakih 2-4 dana promešati lopaticom za baštu ili sa rukavicama promešati i ako je potrebno dadati vode ili smeđeg materijala. Prednost mešanja rukama je to što možete da osetite zagrevanje i vlažnost i tako znate da li treba još nešto dodati u kompost.

Kako da znate da je počeo proces?

Posle par dana kompostna hrpa počeće da se zagreva – u početku sporije, pa onda brže. Očekujte da temperatura bude 40-60 C ukoliko ste sve uradili kako treba. Ako želite da izmerite temperaturu komposta to možete uraditi termometrom (bitno je da merenje ide i do preko 100 C). Temperatura komposta ne treba da prelazi 65 C.

Kada pipnete kantu možete osetiti toplotu. Ukoliko primetimo da se kanta previše zagreva potrebeno je proces prekinuti tako što ćemo dodati još materijala, pre svega smeđeg materijala i promešati, tako da razbijemo taj proces.

Koliko traje kompostiranje?

To zavisi od kvaliteta i sastava toga što smo stavljali, ali u principu traje nekoliko meseci. Zato je dobro je imati dve posude: jednu za kompostiranje, a jednu za zrenje komposta. Kad ponestane hrane za mikroorganizme, kad je sav organski otpad prerađen, tada i temperatura komposta pada.

Kada kompost prestane da proizvodi temperaturu znači da je spreman. Koliko će se dugo kompostirati takođe zavisi i od spoljne tempreture, vlažnosti i vazduha, sastava…

Kompost ne bi trebao da bude potpuno crn, već da ima braonkastu boju šumske zemlje i blag, šumski miris.

Šta ne treba stavljati u kompost?

Ne stavljati u kompost kuvanu, jako činjenu, masnu hranu, konzerviranu hranu, hranu sa dosta soli, orah, orahovo lišće, iglice od četinara ne jer su kisele. Banane samo organske, jabuke, koru izbegavati zbog prskanja. Citrusi ne jer stvaraju kiselu sredinu, može u maloj količini, ali ih treba izbegavati. Izmet od životinja koje su biljojedi može, ali ne treba preterivati.

Kad prvi put treba da formirate kompost, imate malo posla, ali nakon toga koristite kompostnu kantu kao kantu za smeće, sa jedinom razlikom što je potrebno da je povremeno izmešate ili dodate malo vode. Takođe, za razliku od klasične kante za smeće, kompostna kanta ne smrdi, već miriše na šumu.  I, najveća razlika je u tome što kompostnom kantom činite nešto jako dobro za sebe i celu svoju okolinu.

Autorke teksta: Milja Vuković i Dejana Cvetković

Pratite SITO&REŠETO i na društvenim mrežama Facebook, Instagram i Twitter