Kada nas boli neki deo tela ili kada smo već razvili neku bolest, obraćamo se lekarima za pomoć i vršimo medicinske pretrage. Vrlo je verovatno da skoro niko od nas ne bi razmatrao opciju da se u tom slučaju obrati i za stručnu psihološku pomoć.

Jer, kakve sad veze naš um ima sa tim?! Da li se uopšte bolestima tela može prići i psihološkim putem? Odgovor je potvrdan. Ne samo da je moguće, nego je često i neophodno. Na koji način bi takav pristup doprineo celokupnom zdravstvenom stanju osobe?

Julija Vukašinović, psiholog i integrativni art psihoterapeut

Još je Platon rekao: „Najveća greška u lečenju bolesti je što postoje lekari za telo i lekari za dušu, a ipak je to dvoje jedno i nedeljivo“. Iz ovoga se vidi da istorijat psihosomatike datira još od začetka medicine.

Pročitajte i ovo: Zašto nam je važna VEZA SA OCEM

U antičkom periodu, zagovarano je jedinstvo između tela i duše, a zdravlje je smatrano ravnotežom između osobina osobe i njene okoline. I tada su postojali lekari koji su smatrali da psihički činioci, posebno snažne emocije i prolongirana anksioznost, mogu uticati na nastanak, tok i lečenje telesnih oboljenja.

Pročitajte i ovo: Zašto nam je važna VEZA SA MAJKOM

Ovo shvatanje primetno je i u udžbenicima srednjeg veka, a veliki uticaj na pojam psihosomatike u 19. veku imao je stav da kada se osećanja ne ispolje u telesnoj aktivnosti, poput plača, vike, pokreta, tada ta osećanja deluju na unutrašnje organe, remeteći njihovu funkciju.

Photo by Emily Bauman on Unsplash

Tada se prvi put i pominje termin “psihosomatika”, koji je označavao “ono što pripada duši i telu”. Pojam dolazi od grčkih reči „soma“, što znači „telo“, i „psyche“, što znači „duh, duša“.

Tokom prošlog veka je porastao naučni interes za psihosomatske procese i razvijen je veliki broj teorija koje u središtu imaju shvatanje bolesti kao interakciju psihičkih i telesnih faktora.

Pročitajte i ovo: Psihološke povrede u detinjstvu: Putevi bola popločani su dobrim namerama

Današnja definicija psihosomatike ističe da je to naučna disciplina koja istražuje korelaciju bioloških, psiholoških i društvenih činilaca koji izazivaju, utiču na nastanak, tok, ishod i lečenje svih oboljenja u medicini. Svaki čovek se posmatra kao jedinstveno biopsihosocijalno biće, kao jedinstvo tela i psihe koje su u ravnoteži sa okolinom.

Pročitajte i ovo: KADA UM PATI, TELO JAUČE: Tvoje telo govori, saslušaj ga!

U psihosomatici se posebno istražuje uticaj psiholoških činilaca i smatra se da psihički sastav, emocije, stresni doživljaji, konflikti i nerešeni međuljudski odnosi mogu izazvati fizičku bolest.

Photo by Ben White on Unsplash

Ideja da u nastanku i toku svake bolesti psihološki faktor ima određenu ulogu ne čini svaku bolest psihosomatskom. Psihosomatska bolest je ona bolest u kojoj je psihosocijalni činilac glavni faktor nastanka.

Pročitajte i ovo: TELO NIKAD NE LAŽE: Kada ne slušamo svoje emocije, telo stupa na scenu

Međutim, sve je više istraživača koji smatraju da svaka bolest zapravo jeste psihosomatska. Bez obzira na to da li smo saglasni sa tim ili ne, ono što je najbitnije u ovoj priči nije sama veličina psihološkog faktora, već postulat da nema oboljenja u kojem psihološki faktor nema određenu ulogu.

Pročitajte i ovo: EMOCIONALNO ZAKLJUČANI LJUDI: Krijući sebe, zapravo, gubimo sebe

Zato je važno uključiti i psihološki rad u tretman telesnih bolesti. Postoji još nekoliko razloga za to. Fizičko i psihičko zdravlje tesno su povezani, telesni i duševni problemi često idu ruku pod ruku.

Dugotrajna fizička bolest verovatno će nepovoljno uticati na raspoloženje i psihičko stanje, dok, s druge strane, psihičko zdravlje čoveka utiče na njegovo telesno stanje. Opšte je poznata veza između emocionalne uznemirenosti i telesnih oboljenja.

Emocionalna uznemirenost ima veliki značaj u stvaranju, održavanju i pogoršanju telesnih bolesti, a one su takođe stresori, te pojačavaju anskioznost i depresiju, odnosno emocionalnu uznemirenost, pa onda ta stanja imaju dodatni negativan uticaj na telesno oboljenje.

Pročitajte i ovo: Muškarci, ovo treba da znate: Zašto žene ostavljaju muškarce koje vole! 

Upravo za izlazak iz ovog vrtloga ili začaranog kruga važan je psihološki tretman telesnih oboljenja. Od telesne bolesti čovek se oporavlja brže ukoliko je smiren, ako se nada oporavku, te ukoliko ima podršku u okruženju.

Pročitajte i ovo: KAKO DA BUDEMO SREĆNI: Očekivanja i drugi demoni kulture lažne sreće i osmeha

I naravno, ovaj pristup smanjuje verovatnoću da će ljudi pribegavati nekim nekonstruktivnim strategijama suočavanja, poput pojačane upotrebe alkohola, cigareta, nezdrave ishrane ili zloupotrebe lekova.

Psihološki pristup u radu sa telesnim oboljenjima služi kao emotivni ventil, pruža mogućnost psihoedukacije, koja omogućava osobi da shvati da stresna dešavanja, kao i potiskivanje emocija, mogu da utiču na nastanak telesnih simptoma i bolesti, i daje mogućnost osobi da preispita i po potrebi ponovo postavi životne prioritete.

Pročitajte i ovo: Transgeneracijski prenos narcizma: Najviše boli ono na šta nismo mogli da utičemo

Psihoterapija i medicina mogu da budu i treba da budu moćni partneri u lečenju. Ovim pristupom fokus je na čoveku, a ne na bolesti. Osobu ne treba posmatrati kroz dijagnozu, niti treba samo nju tretirati, već je potrebno obratiti pažnju na sva zbivanja u organizmu.

Pročitajte i ovo: IGRE GLADI – manipulacija u partnerskim odnosima

Čovek je mnogo više od bolesti, celovito, jedinstveno i neponovljivo biće koje je neodvojivo od svog okruženja i tako mu treba i pristupiti.