Čuveni Karneval u Veneciji počeo je 3. februara i traje do 13. februara 2024. godine!

Venecijanski karneval prvobitno je bio zamišljen kao opštenarodno slavlje i najava proleća, ali i kao izražavanje klasnih razlika između ljudi, a nošenje maski bi skrilo bilo koji oblik identiteta između društvenih klasa.

Nekadašnja vlastela iskorištavala je karneval za susrete sa osobama suprotnog pola i neopaženo se približavali, što se u stvarnom životu nije smelo raditi otvoreno. U gradu zaljubljenih možete samo zamisliti šta je sve Kazanovi padalo na pamet.

Venecijanski dar za intrigue dolazi na svoje za vreme karnevala, slikovitog karnevala koji prethodi korizmenom odricanju. Maske i kostimi imaju ključnu ulogu u tom svetu anonimnosti. Društvene podele su razrešene, učesnici uživaju u zabavama, a sve je dopušteno.

Tradicija karnevala u Veneciji počela je u XI veku, a vrhunac popularnosti i neobuzdanosti dostigla je u XVIII. Međutim, industralizacija je ostavljala vrlo malo prostora za razonodu i zabavu pa je karneval izgubio na važnosti, ali je 70-tih godina XX veka uspešno oživljen.

U vreme osnivanja Venecijanskog karnevala stanovnici Venecije su kroz karnevalske svečanosti slavili dolazak proleća, ali zanimljivo je da nisu samo tada nosili maske.

Razlozi nošenja maski bili su brojni i raznovrsni, često polukriminalni. Naime, ljudi su skrivali identitet od onih kod kojih su se zadužili ili od supružnika svojih ljubavnika ili ljubavnica. Lascivni prestupi događali su se i u samostanima. Naime, muškarci su znali da se maskiraju u žene da bi ljubovali s opati(ca)ma. Tokom tih godina, jedan od prvih zakona bio je da se maske ne mogu koristiti oko grada noću.

Ali sva je raskoš maskiranja počela polako da odumire kad je Napoleon osvojio Veneciju 1797. Godine da bi potpuno nestala početkom XX veka, kada je Musolini zabranio upotrebu maski. Karneval je oživljen 1979. Godine, kada je postao jedna od svetki najpoznatijih ekstravagantnih baroknih zabava. Danas se venecijanski karneval sastoji od raznih maskiranih povorki, na ulicama i trgovima pešice, a kanalima u gondolama.

Tokom venecijanskog karnevala priređuju se i raskošni balovi, a onaj glavni, veliki bal, koji se svake godine događa u drugoj palači naziva se Duždev bal. Njemu mogu da pristupe samo ljudi s prikladnim baroknim kostimom, kakav se ne može kupiti za manje od hiljadu evra. Zainteresovani za taj bal moraju da znaju korake qadrille i drugih vekovima starih plesova, te da budu spremni da izdvoje 200 evra za ulaznicu.

Venecijanci se drže stave da su ti maskirani balovi samo teške hedonističke perverzije. Pravi Venecijanci retko idu na takve balove. Tamo uglavnom dolaze stari nemački parovi koji se naslađuju nastranim orgijaškim idejama iz Kubrikovog filma “Širom zatvorenih očiju”.

Venecijanski karneval privlači strance, uključujući i bogataše – iz svih krajeva Evrope, koji su dolazili da uživaju u divljim feštama, dok troše ogroman novac.

Tokom poklada Venecija nudi brojne mogućnosti za trošenje novca. Izbor je velik, a aktivnosti, kao što su kockanje, bordeli, pozorišta, kafići, trgovine i restorani.

U vreme 70-ih, italijanska vlada odlučila je da povrati istorijsku  i kulturnu baštinu u Veneciju. Cilj je bio da se prizove velik broj turista, koji bi svakodnevno ostavljali dosta novca upoznavajući se i stvarajući intimni kontakt sa gradom, kao trajnu povezanost.

Takođe, tražila je da se iskoriste sve mogućnosti i ulože svi napori za reoživljavanje i pokretanje tradicionalnog Venecijanskog karnevala. Danas, oko 30.000 posetilaca dolazi u Veneciju svaki dan za karneval.

Za vreme karnevala ulice Venecije pune su ljudi i maski, a ne može se razlikovati plemstvo od puka. Uglavnom, kostim se nosio sa plaštem, a maska dugog nosa. Takođe, popularni su bili maskirani parovi, gde su muškarac i žena potpuno različiti likovi nespojivog karaktera i uloge.

Umetnici i pevači zabavljaju pesmama i muzikom iz svojih gitara, a gosti venecijanskog karnevala ispunjaju trgove i ulice Venecije.

Tokom karnevala u Veneciji fokus je na zabavi, na kretanju, na oslobađanju od svakodnevnica u uličnoj atmosferi koja se događa samo jednom godišnje ili za mnoge, samo jednom u životu.