Predstavljamo vam ostrva u Evropi, sa mitskim korenima koji i danas opčinjavaju srca, i predlažemo da ih posetite kako biste imali legendarno putovanje.

Postoje neka mesta koja imaju svoje korene između mita i stvarnosti, između istorije i legende: kombinacija koja dodatno povećava njihov šarm. Kao u slučaju nekih ostrva u Evropi, drevne priče rađaju sage o herojima i bogovima ili su prožete pričama koje blede u mitovima.

Među njima su ostrva legendarne lepote, kao što su Santorini i Mikonos u arhipelagu Kikladi, sa mitovima antičke Grčke koji su dospeli do nas, Ibica, koja je dobila ime po egipatskom božanstvu, Majorka, blisko povezana sa templarima, i Lampeduza, u početku naseljenom sa dva zaljubljena para.

Destinacije u kojima se granice vremena rastvaraju u večnu sadašnjost, koju Wueling, deo IAG grupe, nudi za odmor na ostrvu u ime kristalno čistog mora, skrivenih uvala do kojih se može doći samo brodom i kulturnih otkrića.

Santorini, drevna Atlantida

Priča o onome što se smatra kraljicom Kiklada bila bi povezana sa legendarnom Atlantidom o kojoj je pripovedao Platon, potopljenom prirodnom katastrofom.

U stvari, poznat i kao Thera, Santorini je bio naseljen evoluiranom populacijom minojske civilizacije, pre nego što je u velikoj meri uništen nasilnom vulkanskom erupcijom.

Mikonos i Gigantomahija

Još jedan biser arhipelaga Kiklada, kosmopolitski Mikonos je poznat po svojim spektakularnim pogledima, po vetrenjačama i pre svega po živom noćnom životu. Ostrvo vulkanskog porekla, sa crvenim i crnim šljunčanim plažama koje su u kontrastu sa plavetnilom mora, prema grčkoj mitologiji njegovo ime potiče od imena Apolonovog nećaka i sina kralja Delosa Anija.

Prema drugoj tradiciji, ostrvo je bilo poslednja scena Gigantomahije, koja se završila pobedom Herakla nad pobunjenim divovima: tela ovih poslednjih, okamenjena, dala su život stenama oko ostrva ili oko samog Mikonosa; čije bi ime dakle značilo „stenovita zemlja“.

Ibica, blagoslovena zemlja bez zmija

Seleći se u Španiju, u Balearskom arhipelagu, još jedno ostrvo sa posebnom pričom za ispričati je Ibica, destinacija za noćni život i veličanstvene plaže i uvale duž preko 200 km obale. Prema verovanju starih Feničana, ostrvo je bilo magična zemlja koju su bogovi blagoslovili zbog plodnog crvenog tla i zato što je sprečavalo životinje štetne za ljude, poput zmija, da prežive.

Priča se da je upravo odsustvo zmija inspirisalo Kartaginjane da izaberu ime ostrva, koje je posvećeno egipatskom božanstvu Besu, imunom na sve vrste otrovnih životinja.

Majorka, templari i pećine zmajeva

Majorka, takođe u Španiji, takođe ima svoju legendu koju nudi, pored plaža iz snova, krečnjačkih planina i milenijumske istorije i kulture.

U stvari, kaže se da je kompleks pećina na ostrvu, podzemni lavirint oko 60 km od Palma de Majorke, bio naseljen zmajem (otuda i današnji naziv Grotte del Drago ili Cuevas del Drach).

Prema legendi, vitezovi templari su odlučili da tamo sakriju svoja dragocena blaga, iskoristivši prednosti ovog zastrašujućeg čuvara: sredinom 1300-ih, guverner ostrva je poslao grupu vojnika da pretražuju pećine u potrazi za blagom, koje međutim nikada nije pronađeno.

Lampeduza i dva pustinjaka

Najjužniji vrh Italije, Lampeduza, nudi turistima nezaboravne poglede i gotovo Karipsko more, sa vodom tako providnom da se čini kao da čamci lete.

Čak i ovo ostrvo snova ima veoma sugestivnu priču o svom poreklu: sicilijanska legenda, u stvari, govori da je na njegovoj obali razbijen čamac, od kojih su jedine preživele dve žene iz Palerma, Klelija i Rosina. Ostrvo su naseljavala dva pustinjaka, Gvido i Sinibaldo, koji su ih oženili, odrekavši se zaveta i podvižničkog života: tako je Lampeduza počela da se naseljava.