Ostajati u lošem braku samo zbog svoje dece može izazvati ozbiljne psihološke probleme kod njih.

Možete započeti partnerski odnos najvećom ljubavnom aferom na svetu. Ali ništa od toga neće biti važno ako imate problematičan brak i samo se borite da ga zadržite u kakvom – takvom obliku.

Sve ukazuje na to da loš brak može da stvori veoma štetno okruženje za dete. Deca će verovatno nositi emocionalne i psihičke rane kao rezultat izloženosti toksičnom braku.

Pročitajte i ovo: Porodični programi koji koče razvoj ličnosti

Treba da imate na umu da deca imaju veoma osetljive umove. To su praktično prazna platna za slikanje na kojima svaki utisak, iskustvo ili osećanje ostavljaju neizbrisiv trag. Oni imaju veoma infantilno razumevanje svojih osećanja i polako uče i razvijaju se tokom odrastanja.

Pročitajte i ovo: Zašto srce treba više vremena da prihvati ono što um već zna?

A kada dvoje ljudi pomisle da rade pravu stvar za svoju decu time što ostaju u braku bez ljubavi, imaju još jednu stvar koja im nezaustavljivo nadolazi na kućni prag.

Pročitajte i ovo: Intimne partnerske stvari o kojima ne bi trebalo da pričate sa prijateljicama

Ispostavlja se da deca obično postaju traumatizovana i oštećena kada odrastaju u domaćinstvima gde roditelji imaju toksične brakove. Deca nemaju sveprožimajuće razvijene umove kao mladi ljudi. Oni uče o životu od svojih staratelja. Međutim, kada su izloženi ovakvim traumatskim okruženjima, oni ne shvataju celu ideju na zdrav način.

Deca zaista ne razumeju dinamiku u braku i imaju na umu da su uglavnom izloženi brakovima svojih roditelja više nego bilo ko drugi. Da, poznato je da se deca razvedenih roditelja suočavaju sa nekim veoma bitnim emotivnim problemima kada odrastu. Ima neke istine u tome. Zbog toga će mnogi parovi pokušati da ostanu zajedno kao način da se smanji trauma koju njihova deca mogu iskusiti dok odrastaju.

Pročitajte i ovo: Za žene koje bi sve uradile za svog muškarca

Međutim, studije pokazuju da bi to moglo da prouzrokuje više štete nego koristi. Deca zaista ne shvataju kako odnosi funkcionišu i zato čak i kada brak nije u najboljem svetlu, deca će ih koristiti kao „ideale“ kada počnu da ulaze u partnerske veze.

Pročitajte i ovo: Žene se zaljubljuju u junake, a muškarci u sfinge

Oni misle da pošto je to vrsta braka kojoj su uglavnom izloženi, da je to vrsta odnosa koji bi trebalo da slede i primenjuju u svojim životima. A svi znamo da je to pogrešno.

Na primer, ako dete vidi da njegovi roditelji vrište iz sve snage jedno na drugo, onda to mogu da shvate kao uobičajeno ponašanje za ljubavnu vezu. Ili kada par primenjuje pasivnu agresiju jedno na drugo, recimo, u vidu ignorisanja ćutnjom, koje može da traje danima, dete bi to moglo da prihvati kao delotvoran oblik rešavanja sukoba i problema čak i ako to evidentno nije način rešavanja bilo čega, a kamoli problema. Ignorisanje je najgora vrsta agresije.

Pročitajte i ovo: Koje greške u ljubavi žene najčešće prave? I zašto?!

Zaista ne postoji način da se precizno proceni težina efekata koje toksični partnerski odnos roditelja može imati na dete. Na osnovu saveta iz knjige Kako da kažem deci o razvodu, autorke Rosalind Sedacca, deci bi bilo bolje ako nisu izložena takvoj toksičnoj dinamici odnosa.

Pročitajte i ovo: Kako da se razvedete na civilizovan način

Ona kaže: “Ako je vaš brak stvorio toksičnu kućnu atmosferu, onda je bolje za decu da budu udaljena iz njega.”

Sedacca je, takođe, bila žrtva porodice u kojoj su roditelji odlučili da ostanu zajedno uprkos užasnom braku. Ona dalje kaže: “Za mene je poželjniji razvod od života u domu u kojem se roditelji svađaju i ne poštuju jedno drugo.”

Pročitajte i ovo: U čemu je razlika između krivice i odgovornosti

Sedacca nije jedina koja ima takav stav po pitanju razvoda i života u toksičnom porodičnom okruženju. Ima mnogo drugih stručnjaka za razvod koji dele sličnu zabrinutost i mišljenje.

Pročitajte i ovo: Kada je veza kao droga

Utvrđeno je da stalna izloženost toksičnom braku može ostaviti vrlo ozbiljne emocionalne i psihološke ožiljke na detetu. Stvar kod toksičnih odnosa je u tome što oni obično ne utiču samo na ljude koji su u odnosima. Oni, takođe, utiču na ljude koji su izloženi ovim odnosima.

I niko nije više izložen otrovima zagađenog braka od dece koja žive u istom domaćinstvu. Studije su pokazale da deca moraju da se nose sa napadima paranoje i anksioznosti tokom čitavog svog života kada odrastu u nestabilnom domaćinstvu koje izgleda kao da može da implodira u svakom trenutku. Previše je napetosti i pritiska u toksičnom odnosu i sav taj pritisak se, takođe, obrušava i na decu.

Pročitajte i ovo: Kako karmičke navike utiču na ljubavni život

U nekim slučajevima, deca čak misle da su ona kriva za sve. Vrlo često deca će pomisliti da su ona razlog zbog kojeg su njihovi roditelji nesrećni i oni će sa sobom nositi tu krivicu do kraja života.

Pročitajte i ovo: Toksični odnos i njegovi pokazatelji

Kad god se roditelji osećaju nesrećno ili nezadovoljnima stanjem svojih odnosa, mogli bi to nezadovoljstvo projektovati i na svoju decu.

Dakle, ako ste u braku koji ne funkcioniše, pokušajte da se potrudite da to popravite tako da odnos postane funkcionalan – rešite problem, sami ili uz pomoć stručnog terapeuta za partnerske odnose i porodičnu terapiju.

Pročitajte i ovo: Kako da znate da ste u vezi sa hroničnim preljubnikom

Ali ako obe strane u odnosu nisu zainteresovane da reše problem i izglade odnos, onda nemojte da forsirate odnos. Svima će biti bolje ako samo naučite da se nosite sa istinom. Bolje dobar razvod nego loš brak.