Peti Šekspir festival otvoriće 28. juna, u 20.00 sati, u Srpskom narodnom pozorištu, u Novom Sadu, predstava “Tit Andronik“, u izvođenju Zagrebačkog kazališta mladih i režiji Igora Vuka Torbice.

Predstava je premijerno je izvedena u martu ove godine. Jednako dobro prihvaćen od strane publike i kritike, “Tit Andronik”, Igora Vuka Torbice jedno je od ostvarenja koja su obeležila proteklu sezonu u regionu.

Prodaja ulaznica za predstavu “Tit Andronik” počeće 4. juna, na blagajni Srpskog narodnog pozorišta i svim prodajnim mestima Eventima. Cena ulaznica u pretprodaji prvih sedam dana, do 11. juna, iznosi 500,00 dinara. Od 12. juna, redovna cena ulaznice iznosiće 700,00 dinara.

U predstavi igraju Sreten Mokrović, Katarina Bistrović Darvaš, Rakan Rushaidat, Mia Biondić, Petar Leventić, Adrian Pezdric, Dado Ćosić, Vedran Živolić, Frano Mašković, Jasmin Telalović, Milivoj Beader i Robert Budak.

Jednako dobro prihvaćen od strane publike i kritike, Tit Andronik Igora Vuka Torbice jedno je od ostvarenja koja su obeležila proteklu sezonu u regionu.

Tit Andronik je prva od deset tragedija Šekspira, napisana 1593. odmah nakon njegove prve istorijske tetralogije (tri Henrija VI i Ričard III), i ujedno jedan od Šekspirovih najkontroverznije tretiranih komada. U izvornoj recepciji izuzetno popularan (navodno se bez prekida izvodio 20 godina!), Tit Andronik je od 17. do 20. veka bio gotovo potpuno ignorisan, pre svega, zbog svog krvavog zapleta. Kao da se zapadna civilizacija licemerno htela odreći svoje krvoločne strane u umetničkoj interpretaciji, premda je u istorijskoj stvarnosti tu stranu neprestano i nemilice hranila i razrađivala. Tita Andronika su, tokom tog razdoblja, umanjivali vrednost čak tvrdeći da to nije Šekpsirov komad. Na novi, katarzični susret s Titom Andronikom ta je civilizacija bila spremna tek nakon kataklizme Drugog svetskog rata, kada je duh vremena, po riječima Adorna, slutio da ‘nakon Auschwitza više ne može biti poezije.’

Ipak, legendarna je Brookova postavka iz 1955. u Royal Shakespeare Company krv i nasilje tretirala kao metaforu, verovatno svesna blizine neposrednog iskustva realnog užasa, koji je bio zajednički činilac tadašnje Evrope i većine sveta. Važilo je to i publiku koja je ovu postavku sa velikim Lawrencom Olivierom i Vivian Leigh imala prilike gledati na gostovanju u Zagrebu, koje ostaje jednim od zvezdanih trenutaka svetske i regionalne pozorišne istorije.

Potom ga je rehabilitovao i u teoriji poljski teatrolog Jan Kott u svom čuvenom delu Shakespeare, naš savremenik.

Danas, 62 godine kasnije, svet je značajno drugačije mjesto – ili nije? Živimo u mešavini straha i uljuljkanosti, komfora i nesigurnosti, pod pretnjom latentnih lokalnih i globalnih ratova, s iskustvom strašnog rata na našim prostorima, omamljeni nezajažljivim konzumerizmom, otupljeni bujicom nasilja kojem svakodnevno svedočimo kroz medije. Mi, djeca 21. veka, impregnirani smo užasom i crnilom, a opet, jesmo li svesni šta je to zapravo? Je li nam kolektivni PTSP Domovinskog rata donio ikakvu novu spoznaju o prirodi zla? (Sa)osećamo li se istinski sa nebrojenim svakodnevnim žrtvama pojedinačnog ili masovnog nasilja? Sudeći po sadašnjem trenutku, odgovor na sva ova pitanja je – ne.

Stoga Tit Andronik. Kao drama o krizi vođe, o njegovoj odsutnosti;  kao svedočanstvo o generacijskom sukobu, o slepoj ambiciji starijih koji (čak i doslovno) proždiru vlastitu djecu, o mladima koji gube bitku sa stvarnošću radi vlastite pasivnosti i kratkovidosti; i, možda najviše, kao poligon za ispitivanje trivijalnosti zla, danas tako akutno prisutnog. Ansambl ZeKaeMa prihvata se ovog izazova s Igorom Vukom Torbicom kao rediteljem i Katarinom Pejović kao dramaturgom, u potrazi za drugačijim pogledima koja ovaj kompleksni komad nudi, u potrazi za novim pogledima na pitanja kojih se bojimo i ne želimo u njih gledati, a svesni smo da su nam od presudne važnosti.