Rak je simbol, najveći od svih bolesti, on pokazuje da je nešto proticalo pogrešno u pacijentovom životu i opomena da treba da ide drugim putem
– Elidna Evans, učenica K.G.Junga

Od različitih malignih bolesti (različitih po lokalizaciji, patohistologiji, stepenu proširenosti) boluje sve veći broj osoba različitog pola, uzrasta, obrazovanja, sa svih kontinenata.
Teška bolest se najčešće dijagnostikuje iznenada i kako pacijenti saopštavaju „iz punog zdravlja i snage odjednom se pojave neuobičajeni simptomi“.
Potvrđivanje dijagnoze maligne bolesti predstavlja u prvom trenutku šok a potom i distres i životnu krizu kako za osobu kojoj je maligna bolest potvrđena, tako i za porodicu, prijatelje, poznanike, kolege, dakle, uže i šire socijalno okruženje.
Maligna bolest je životna kriza i pored optimizma i podsticaja obolelih da aktiviraju sve svoje snage za borbu sa bolešću, zato što je lečenje dugotrajno, kompleksno, može da ima određene vidljive i manje vidljive posledice i nus efekte, neizvesno je i menja svakodnevni život i doživljaj budućnosti obolele osobe.
Pored formalne stručne podrške (medicinske, psihološko-savetodavne, psihoterapijske, socijalne) izuzetno je značajna podrška bližeg i daljeg okruženaj: porodice, prijatelja, kolega.
Pitanja sa kojima se najčešće suočavaju rođaci, prijatelji, kolege obolelih osoba su:
- Kako se ponašati a da to bude odmereno i adekvatno?
- Šta (ne)reći i u kojim situacijama?
- Koju vrstu podrške i pomoći ponuditi?
S obzirom na to da se ljudi oboleli od malignih bolesti najčešće žale na usamljenost kao i na doživljaj napuštenosti (jedan mlad čovek taj osećaj opisuje sledećim rečima „u početku su svi bili tu, redovno su se javljali, slali poruke podrške a sada nema nigde nikoga“) prva preporuka je da budete tu tokom celog procesa lečenja i nakon lečenja obolele osobe a ne samo u početnoj fazi suočavanja sa dijagnozom.
Ovo je ponekada zahtevno i iscrpljujuće pa je savet „pomagačima“ da dobro procene i odmere svoje lične snage i kapacitete kao i svoje vreme i načine pružanja pomoći i podrške koje mogu da punude a da to ne bude moranje, prinuda i slično, jer će u tom slučaju izazvati kontraefekte.
Vrste pomoći i podrške koje možete da ponudite oboleloj osobi ili porodici su sledeće:
- Emocionalna podrška – pokazivanje pažnje, poštovanja, uvažavanja, ljubavi u smislu da ste tu za osobu kada je demoralisana, tužna i kada joj je potreban razgovor, zajedničko prijatno druženje i provođenje vremena uz muziku, film, neku kreativnu aktivnost, zajedničke šetnje ako oboleloj osobi to odgovara.
- Informativna podrška – nalaženje informacija, važnih kontakata, preporučivanje dobrih, poučnih knjiga, filmova, objašnjavanje i razjašnjavanje raznih komplementarnih tj. alternativnih načina lečenja koji su posebno u našoj sredini prisutni a nedovoljno ispitani i dokazani i stoga iziskuju oprez.
- Praktična podrška – vožnja, novac, konkretna nega u bolesti (pomoć pri hodanju, održavanju lične higijene i higijene prostora, spremanje obroka i sl.
Samo ako dobro odmerite svoje vlastite snage i mogućnosti i procenite adekvatno potrebe obolele osobe (koje se menjaju u različitim fazama lečenja i toka bolesti) bićete adekvatan pomagač oboleloj osobi, naravno u zavisnoti od stepena bliskosti i povezanosti sa obolelom osobom.
U psihoterapijskom radu sa osobama obolelim od malignih bolesti često čujem rečenicu „oni od kojih sam najviše očekivao-la su me najviše razočarali“.
U redu je reći oboleloj osobi što tačnije šta konkretno, kada, koliko, kako možete da pomognete jer ćete time izbeći jaz između onoga što obolela osoba od vas kao rođaka, prijatelja, partnera, kolege očekuje a što vi realno možete da pružite.
I zapamtite NAŠE MALO OBOLELOJ OSOBI NEKADA ZNAČI PUNO!!!!
***
Ukoliko želite da dogovorite konsultacije sa Tamarom Klikovac, pošaljite joj poruku na e-mail adresu: tamara.klikovac16@gmail.com