Iz studije „Stefan Mitrov Ljubiša na sceni“ – Nakon što se pokazao kao vešt političar koji je u Carevinskom veću u Beču štitio narodne interese Bokelja i celog Dalmatinskog primorja, Stefan Mitrov Ljubiša (1822-1878) okrenuo se literarnom radu.

Njegovo delo čine, pre svega, pripovijesti i pričanja, forme koje neposredno proizilaze iz „usmene tradicije“ (…). Lepotu rodnih krajeva oslikao je rečima lepše od pojedinih slikara, dok je običaje i tradiciju opisao dijalozima i običajnim kodovima kao što su zdravice, pesme, kola i drugi rituali tokom obreda. (…)

Spretno napisana, sa sižeom koji je predstavljen sa posebniom lakoćom i jasnoćom, temom koja „na prvu loptu“ okupira i pozorišne stvaraoce i recipijente, nije čudno što je njegova pripovetka „Kanjoš Macedonović“ više puta adaptirana za pozorište, te postavljena scenski u vidu dramskog komada. (…).

Odlomci iz knjige studija, ogleda, eseja i prikaza dr Ane M. Zečević
SVE POSTAJE RIJEČ U RIJEČI DA ŽIVI – Prilozi o kulturnoj istoriji Paštrovića i Budve
(„Bauo“ – „Drobni pijesak“, Petrovac na Moru – Beograd, 2019.)

Nije mnogo kompozitora komponovalo na osnovu književnog teksta Stefana Mitrova Ljubiše. Još je ređa pojava da se preradi tekst pripovetke u libreto za televizijsku operu. (…) Opera „Paštrovski vitez“ jugoslovenskog kompozitora Mihovila Logara (1902-1998) napisana je 1974. godine za televizijsku adaptaciju. (…) Snimljena je 1982. u režiji Arsenija Miloševića i RTB-a.

Iz eseja „Lament nad Budvom“ – Kako se voli rodna gruda i koliko je jaka želja da se potomcima ostavi svedočanstvo njene časne i mudre prošlosti, pokazuju dvojica junaka ove priče. Prvi je Budvanin Nikola Vučković (Budva, 1901 – Zagreb, 1981) koji je pola veka proveo u Budvi, a poslednje tri decenije u Zagrebu.

Svojim pokolenjima ostavio je značajno delo, Srednjevekovni statut Crne Gore, dok je u knjizi Iz stare Budve objavio svoja i tuđa sećanja o životu u Budvi s kraja XIX i u prvoj polovini XX veka. Drugi junak je Istranin crnogorskog porekla, a zapravo „večiti izbeglica“ koji je delovao kao pisac, novinar i političar, Dragutin Deklić – Skit (Nerezine na Malom Lošinju, 1915 – Trst, 2002). (…)

Naslov ovog eseja je inspirisan naslovom poeme „Lament nad Beogradom“ Miloša Crnjanskog. U poemi Crnjanskog opisana je pesnikova žudnja za povratkom u svoju zemlju. Crnjanski peva o večnom gradu, Beogradu, koji odoleva vekovima svemu što ga je ugrožavalo, kao i svemu prolaznom i besmislenom.

Ove ideje mogu da se prenesu na želje i nastojanja Nikole Vučkovića koji je u svojoj knjizi, sa mnogo ljubavi, ostavio pokolenju zapise o poznatim Budvanima, počecima i napretku turizma Budve i okoline, o zanimljivim događajima koje je doživeo i o kojima je čuo, i sve ukupno, o budvanskoj tradiciji i moralnim vrednostima koje neprekidno treba da se čuvaju i neguju.

S druge strane posmatrano, reč „lament“ označava jadikovanje, bespomoćno kukanje nad tužnom sudbinom, te se u kontekstu knjige Dragutina Deklića – Skita, čija je porodica preživela puno teških trenutaka, može pronaći mnogo takvih opisa i utisaka.

Iz prikaza narodne pesme – Tradicionalna pesma „Berbeđana ruže brala“ po svom poetskom tekstu predstavlja lirsku tvorevinu. Kao i u mnogim primerima narodne usmene tradicije, nežna devojačka osećanja predstavljena su kroz devojačku šetnju prirodom i branje cveća, pri čemu su devojačka lepota i nežnost poistovećene sa atributima cveća.

U paštrovskoj poetici, kako tradicionalnoj tako i savremenoj, ženska priroda i lepota najčešće se porede ili povezuju sa cvećem ili voćem. Muzički citat ove pesme odlikuje se melodijom skromnog melodijskog opsega i jednostavnog ritma. (…), dok je njenu obradu, Mirjana Pajović namenila izvođenju troglasnog ženskog hora.

Iz eseja o pesniku i revolucionaru Stefanu Mitroviću – Pesničko stvaralaštvo Stefana Mitrovića (Sveti Stefan, 1909 – Beograd, 1985) nije veliko, ali je okupilo značajan broj poštovalaca i analitičara iz oblasti književnosti i estetike. (…)

Mitrovićeve pesme mediteranskog sadržaja objašnjavaju pesnikovu preokupaciju zakonitostima kruženja i obnavljanja života, kako ljudskog, tako i životinjskog i biljnog. (…)

S druge strane posmatrano, Mitrović pesmom oslikava proživljenu bol, svoju i porodičnu, kao i bol naroda iz kojeg je potekao. Za oslikavanje ovih raspoloženja on neretko koristi termine iz muzičke umetnosti.  (…)

Stefan Mitrović je pesnik duše i njegove misli oblikovane su u formi slobodnog stiha. Međutim, u citiranim redovima on nije samo tvorac stihova, on je tvorac i pevane pesme posvećene slobodi i ljubavi prema životu i svemu što ga okružuje.

***

Odlomci  iz knjige studija, ogleda, eseja i prikaza dr Ane M. Zečević