Med ima veoma složen hemijski sastav koji varira u zavisnosti od izvora bilja i podneblja.

Upotrebljava se kao hrana i lek od davnina. Ljudska upotreba meda prati se već 8000 godina. Pored važne uloge prirodnog meda u tradicionalnoj medicini, tokom poslednjih nekoliko decenija intenzivirana su laboratorijska i klinička istraživanjima više istraživačkih grupa. Tako je med u upotrebi sve više u savremenoj medicini.

Prof. dr Staniša Stojiljković

Za med je objavljeno da ima inhibitorni uticaj na oko 60 vrsta bakterija, nekih vrsta gljivica i virusa. Antioksidativni kapacitet meda važan je kod mnogih bolesti i nastaje usled širokog spektra jedinjenja, uključujući fenolne kiseline, peptide, organske kiseline i enzime. Med se, takođe, koristi u nekim gastrointestinalnim, kardiovaskularnim, upalnim i neoplastičnim stanjima.

Pročitajte i ovo: Medna dijeta, šta je to i kako ishrana sa medom pomaže u mršavljenju

Iako med sadrži visok procenat  šećera, ipak je bolji izbor od rafinisanog šećera.

Dok je rafinisani šećer prost po sastavu, med sadrži antioksidante – uključujući fenolne kiseline i flavonoide, enzime, vitamin, minerale i oligoelemente.

Šećer čini 95–99% suve materije meda. Glavni ugljeni hidrati u medu su fruktoza (32,56 do 38,2%) i glukoza (28,54 do 31,3%), što predstavlja 85–95% ukupnog šećera koji se lako apsorbuje u gastrointestinalnom traktu.

Pročitajte i ovo: Deset valjanih razloga zbog kojih bi trebalo da jedemo grožđe

Najvažnija kiselina u medu je glukonska kiselina koja je dobijena iz dekstroze. Ostale kiseline izolovane od meda su sirćetna kiselina, maslačna kiselina, limunska kiselina, jabučna kiselina, mravlje kiseline, jantarne kiseline, mlečne kiseline i piroglutaminske kiseline, i neorganske kiseline poput fosforne i hlorovodonične kiseline.

Pročitajte i ovo: Umetnost pijenja vode – Najbolje je da pijemo bioaktivnu vodu!

Prevelika upotreba fruktoze pojačava masnoću jetre, stvara ”loš” LDL, oksiduje lipoproteine, oštećuje zidove arterija, indukuje hipertenziju, blokira insulin i tako hronično podiže šećer u krvi. To je sveobuhvatni paket za dobijanje ateroskleroze i srčanog udara.

Zato med treba koristiti umereno, i to ne posle obroka, već kao užinu ili međuobrok, i to  preporučujem sa pečenim jabukama ili kruškama i malo oraha. Tada stvaramo uslove za maksimalno usvajanje komponenti meda. Med se može koristi u slatkišima, sokovima, kafi, kompotu, čaju u umerenim količinama. Poznata su žestoka pića i vina sa medom.

Pročitajte i ovo: Sve što treba da znamo o ishrani tokom posta

Međutim, iako je med možda i bolja opcija od rafinisanog šećera, ipak ga treba konzumirati umereno kako bi se sprečili štetni uticaji na vaše zdravlje.

Pročitajte i ovo: Istine i zablude o alkalnosti, kiselosti i baznosti organizma

Med je slađi od šećera, pa biste u nekim receptima mogli da koristite manju količinu meda u odnosu na šećer. Ali med zapravo ima nešto više ugljenih hidrata i više kalorija po kašičici nego šećer – tako da će bilo kakve kalorije i ugljeni hidrati koje uštedite biti minimalni.

Dakle, nedostatak meda je njegov jak energetski kapacitet, zato ga treba koristiti u umerenim količinama. Najbitnije je kako se koristi med. Sigurno ne posle obroka, jer podstiče fermentaciju u želucu. Med u slatkišima, takođe, ometa kvalitetno usvajanje.

Pročitajte i ovo: Lice otkriva bolest

Mnoge osobe zbog slabosti želuca ili smanjenog imuniteta ne mogu da koriste med. Med sa orasima ima prednosti zbog nezasićenih masnih kiselina i lizina koga sadrže orasi. Zato je tufahija (kolač od pečenih jabuka sa medom i orasima) jedan od najdelotvornijih načina korišćenja meda. Ali ne neposredno posle obroka, već kao međuobrok ili pola sata pre obroka.

Pročitajte i ovo: Hrana kao opsesija – Poremećaji u ishrani su složena mentalna oboljenja

Sledeći nedostatak meda je moguća toksikacija pčela insekticidima i drugim toksikantima u prirodi. Zagađenje vazduha, takođe, utiče na toksikovanje meda. Savremena oboljenja pčela uzrokovana kako zaštitom životne sredine, tako i sredstvima za prihranjivanje pčela takođe utiču na kvalitet meda. Kupujte med proverenog proizvođača, jer i med kao sva vrsta robe može imati različit kvalitet.

Kvalitet meda je veoma bitan faktor njegove upotrebne vrednosti. Nažalost, na tržištu se kao i svaka roba može naći med dobrog i lošeg kvaliteta.

Pročitajte i ovo: Kako sprečiti i lečiti gojaznost

Med je, takođe, energizator, pomaže radnicima i sportistima da prevaziđu umor i povrate energiju. Deca, mladi i stari mogu podnositi prirodni med, bez nuspojava. Med je multivitaminski tonik, ima antibakterijska svojstva i ima antioksidante. Mučnina, kašalj, prehlada, itd., mogu se lečiti uzimanjem meda sa kašikom soka od lišća bosiljka.

Pročitajte i ovo: Kako da očistimo digestivni trakt

Med je antibakterijski, antivirusni i antigljivični, a sva ova svojstva ga čine idealnim za upotrebu kod zaceljivanja rana.

Jedna od najstarijih za sada poznatih civilizacija, Sumeri, bili su dobro upoznati sa čuvanjem pčela i upotrebom meda.

Pročitajte i ovo: Detoksikacija na balkanski način

Gotovo sav prirodni med sadrži flavonoide (pinocembrin, apigenin, kampferol, kvercetin, pinobanksin, luteolin, galangin, hesperitin i izoramnetin ), fenolne kiseline (kao što su elaginska, kofeinska, p-kumarna i ferulinska kiselina), askorbinska kiselina, tokoferoli, katalaza (CAT), superoksid dismutaza (SOD), redukovani glutation (GSH), proizvodi Millardove reakcije i peptide. Većina tih jedinjenja deluje zajedno dajući sinergistički antioksidativni efekat.

Pročitajte i ovo: Vitamin D smanjuje rizik od oboljevanja od svih vrsta karcinoma

Sadržaj šećera u medu je, takođe, dovoljno visok da ometa rast mikroba, ali sam sadržaj šećera nije jedini razlog antibakterijskih svojstava meda. Drugo, pH meda je između 3,2 i 4,5, a ta kiselost je dovoljno niska da inhibira rast većine mikroorganizama. Vodonik peroksid proizveden od glukozne oksidaze je treća i verovatno najvažnija antibakterijska komponenta, mada neki autori veruju da je aktivnost neperoksida važnija.

Provera kvaliteta meda (prirodni ili veštački):

  • U kašiku sipati malo meda. Držati kašiku iznad plamena sveće postepeno je zagrevajući dok med ne proključa. Ako vri i ne menja boju i miris, onda je pravi. Ako potamni ili miriše na šerbet, onda je falsifikat.

Pročitajte i ovo: Što više jedete ove namirnice više mršavite

  • Protrljajte malo meda između kažiprsta i palca. Prirodni med nije lepljiv. Ako je ono što utrljate lepljivo, znači da ima šećera ili drugih zaslađivača u njemu.

Pročitajte i ovo: Insulinska rezistencija – kad su ćelije gladne, a struk sve širi

  • U dublju posudu-posudu za kafu staviti dve kašike meda. Dodati šest kašika alkohola i postepeno zagrevati na električnom šporetu deset minuta. Ne sme se zagrevati na otvorenom plamenu zbog mogućnosti da se alkohol zapali. Ako se na dnu pojavi beli talog, med je falsifikovan.

Provera na sastav je veoma složena (teški metali, makromolekuli kao alergeni, insekticidi i pesticidi i ostali toksikanti).