Nedavno slušanje televizijskog gostovanja jednog kolege podstaklo me je na pisanje ove kolumne. Kolega se, naime, osvrtao na sve kasnije odlučivanje žena na majčinstvo i, tako se osvrćući, primetio je sledeće: da se urbane devojke za prvu trudnoću odlučuju u 34. godini (a njega su na fakultetu učili da su rane 20-e godine optimalne za rađanje), da žene koje do srednjih 30-ih godina nisu pronašle odgovarajućeg partnera a imaju sve – dobar izgled, situiranost i uspešnost u karijeri – sistematski greše opredeljujući se za frajere (koji su, gledajući svoje roditelje, shvatili da ne žele da odrastu), te da su muškarci koji su “prvoklasna roba” – već zauzeti.

Kolega je, dakle, primetio da se u srednjim 30-im godinama ne može pronaći muškarac koji će odgovarati i kao partner i kao otac budućeg deteta – jer takvih muškaraca na “tržištu” više nema i dodao da je uvek za decu, jer… “negativni priraštaj”. Sve ovo i toliko toga s ovim u vezi imam potrebu da promislim i kritički preispitam, te vas pozivam da se udobno smestite i dobro vežete, jer – polećemo!
Marina Drobnjaković, dipl. psihološkinja i psihoterapijska savetnica

Čitavu deceniju slušam klijente i klijentkinje koji/e mi se otvaraju i poveravaju do poslednjeg detalja i najveće tajne. Slušam priče koje pričaju oni ali i njima bliski ljudi, jer – psihologu se ne govori samo o sebi, te psiholog zna mnooogo o životima prijatelja svojih klijenata.

Pročitajte i ovo: Zašto volimo one koji vole samo sebe?

Volim to da podvučem i naglasim, jer implicira ozbiljno bogatstvo indirektnog iskustva. Priča jednog klijenta množi se s najmanje pet.

Imajući na umu sve, preda mnom ispričane priče, mogu da kažem da o venčanju i ulasku u brak više sanjaju žene nego muškarci (iako i one, gledajući svoje roditelje, mogu da shvate da ne žele da odrastu).

Pročitajte i ovo: Šta nije OK sa onima kojima niko nije OK?!

Mogu da kažem da u brak žure da uđu žene koje nemaju zanimanje i(li) ne uspevaju da ostvare materijalnu nezavisnost i muškarci kojima ne ide osvajanje žena i menjanje partnerki.

Photo by Niki Sanders on Unsplash

Mogu da kažem da su udate žene nezadovoljnije od oženjenih muškaraca, ali i spremnije na žrtvovanje i trpljenje.

Mogu da kažem da suzu za suzom puštaju žene koje su spustile kriterijume i udale se za one za koje su najlakše i najbrže mogle da se udaju. Mogu da kažem da izvanbračnih veza ima gotovo u svakom braku – i da je mnogo onih koji misle da ne varaju samo oni koji ne mogu.

Pročitajte i ovo: Zašto biramo pogrešne partnere?

Mogu da kažem da se ljudi ne razvode “samo” zato što žive u lošem braku – ne vole se, ne poštuju i loš su primer svojoj deci. Mogu da kažem da su, gotovo svi koji su u braku, izgovorili rečenicu: “… A onda su došla deca”, vrlo informativnim tonom.

Pročitajte i ovo: Važno je samo dobro se udati!?

Mogu da kažem da žene (mnogo) teže od muškaraca nalaze partnere koji objedinjavaju relevantne i tražene kvalitete – privlačan izgled, obrazovanje, poslovnu ostvarenost i srodnost potreba/interesovanja. Mogu da kažem da je među ženama koje su slobodne mnogo onih koje su “prvoklasna roba”.

Mogu da kažem da “definiciju” partnera za brak imaju i žene i muškarci. Mogu da kažem da mislim da će brak opstati i da će uvek biti onih koji će u braku hteti da budu – uprkos svemu i po svaku cenu.

Mogu da kažem i da je sve više devojaka i mladih žena koje ulazak u brak ne žele da podrazumevaju i biraju po inerciji. I mislim da je to i više nego dobro.

Pročitajte i ovo: Kako da dosegnemo ličnu sreću?

Mogu da kažem da su sve klijentkinje s kojima sam radila nudile ono što su u partneru želele da pronađu. Nijedna se nije precenjivala, niti je očekivala i(li) tražila nešto nerealno i nepostojeće.

Pročitajte i ovo: Kako dolazi do devijacije energije kod depresivnih stanja?

Mogu da kažem da mislim da bi moje slobodne klijentkinje bile sa sobom – da su muškarci. I mogu da kažem da u ovom trenutku ne mogu da se setim ljubomorne, posesivne, lepljive, toksične pa i nasilne osobe koja nije u vezi ili braku – bilo da se radi o muškarcu ili ženi. Poslednje je posebno interesantno i važno promisliti.

Pošto se, dakle, osvrnem na sve što sam do sada čula i mogu da kažem, zapitam se koliko je stvarno “prvoklasnih” muškaraca u braku i već “razgrabljeno”.

Koliko “prvoklasan” muškarac i “prvoklasna” žena mogu da žive ono što je brak u praksi i najvećoj većini slučajeva?

Pročitajte i ovo: Neodoljiva privlačnost nedovršenih odnosa

Kako su to stvari postavljene tako da se uglavnom ili isključivo ženama govori o “nerealnim očekivanjima” i “spuštanju kriterijuma”? Kako to da u partnerskim odnosima isključivo žena na nešto mora da pristane ili od nečega odustane – aaako misli da uspe, dobije, pobedi, izbori se ili joj pođe za rukom?

Pročitajte i ovo: Seksualnost – nepoznata neverbalna komunikacija

Kako to da žena koja duže vreme ne pronalazi odgovarajućeg partnera fantazira, izmišlja, preteruje ili živi u oblacima – a muškarac koji je duže vreme slobodan ne žuri, živi opušteno, uživa i provodi se jer mu se može?

Kako to da se misli da muškarac sve što hoće može da pronađe i ostvari kada god poželi i hoće, a žena je propustila sve vozove ako partnera ne pronađe zaključno s periodom studiranja?

Pročitajte i ovo: Emocionalna zavisnost – koji je tvoj ljubavni fiks?!

Kako to da muškarac nije “tata” svojoj 20 – 30+ godina mlađoj partnerki, a žena je svom toliko mlađem partneru ne samo “mama” već i “baba”? Kako se to i kojom logikom misli da muškarci ne stare i mogu da postanu očevi kada god požele i sete se, a žena je u zdravstvenom riziku i starija prvorotka već s navršenih 30 godina?

Pročitajte i ovo: Emotivno nedostupni muškarci – tako blizu, a tako daleko

Kako to da, za ime sveta, među stručnjacima i dalje ima stručnjaka koji se (ruko)vode učenim na fakultetu, pre xy decenija?

Ni najmanje nisam zagovornica kasnog odlučivanja na roditeljstvo jer mislim da za sve postoji optimalno vreme, ali na fakultetima i drugim mestima su nas nekada učili i da je homoseksualnost poremećaj, postoje samo muški i ženski rod, potpunu porodicu čine supružnici i deca i brak je zakonom uređena zajednica muškarca i žene.

Što je bilo nekada, srećom više nije – u jeziku i igri, na snazi. Vremena i ljudi se menjaju.

Photo by Justin Clark on Unsplash

Osobu koja vam se dopada i kojoj se dopadate vi, osobu s kojom možete i želite da budete i s kojom  delite očekivanja od zajedničke sadašnjosti i budućnosti nije lako pronaći. Ni u jednom životnom dobu.

Pročitajte i ovo: Zašto muškarci vole mlađe žene

Može vam se osmehnuti sreća i možete je pronaći rano. I može vam se osmehnuti sreća pa je možete pronaći nešto kasnije. Kasno, svakako, nikada i nikako nije.

I nema pravila ni garancija, ali je vrlo moguće i logično da ćete – (izuzetno) kvalitetni i s jasnom listom (visokih) kriterijuma – partnera za ceo život tražiti duže od onih koji mogu i hoće sa svima, jer im je važno “samo da se ima”.

Pročitajte i ovo: Seen ili – tretman ćutanjem u toksičnim odnosima

To, naravno, ne znači da je od sebe i svog potrebno da odustanete. U tome doslovno nikada nema ni mira, ni sreće.

Photo by Nathan Dumlao on Unsplash

Ljudi u brak ne ulaze toliko s onima u koje su zaljubljeni i koje (jako) vole, koliko u brak ulaze s onima s kojima je u braku dobro i lako biti.

Primetim da se mnogi, nažalost, pri opredeljivanju za brak ne (ruko)vode toliko kvalitetnošću ličnosti partnera, koliko verovatnoćom da će s datim partnerom dobiti na kvantitetu, tj. trajanju u bračnoj zajednici.

Pročitajte i ovo: Suptilni, ali bolni obrasci verbalnog zlostavljanja

Mnogi polaze od onoga što ne žele da im drugi priređuje, pa su tako kriterijumi u opredeljivanju za bračnog partnera neretko ovi: “Da me s njim/njom ne boli glava.”, “Da ne moram stalno da se pitam gde je, s kim je i šta radi.”, “Da nije (previše) zahtevan/na.” Mnogima je dovoljno dobar ili i najbolji partner za brak onaj koji nigde ne može i neće da ide, tj. garantovano je siguran.

Pročitajte i ovo: Kako otpustiti staro da bismo udahnuli novo

Onaj kojim se lako može upravljati i manipulisati, onaj koji više ćuti nego što govori, te onaj koji problematično ne primećuje i ne postavlja (suvišna) pitanja. Partner koji ne traži ni ono što je potrebno prosečnoj sobnoj biljci – zalivanje i svetlost dana.

Sigurna sam da potraga za partnerom ne bi trebalo da se pretvori u grozničavo “prelistavanje” kataloške ponude dejting sajtova i aplikacija. Ne bi trebalo da postane ni fizički težak posao koji vas umara i iscrpljuje.

Pročitajte i ovo: Partnerski odnos je najsloženija vrsta odnosa

Ne bi bilo dobro ni da, tražeći partnera, preko volje i bez zadovoljstva ciljano počnete da odlazite na mesta na koja vam se (nikako) ne ide. Ne bi bilo dobro ni da vam se, dok ste slobodni, život organizuje oko potrage za partnerom i na to svede.

Vaši bi kriterijumi trebalo da budu i ostanu vaši. Razume se, sve sopstveno s vremena na vreme možete promišljati i preispitivati. S (dobrim) razlogom ili bez. I, razume se, poslednje ne znači samo otpisivanje i brisanje s liste.

Pročitajte i ovo: Kako da znaš da se sprema da raskine sa tobom, da te ostavi!

Promišljajući i preispitujući se, listu može i dopuniti. Ne plašite se da dopišete i dodate na spisak. Plašite se popuštanja pod pritiskom i negativnim uticajem – prijatelja i porodice, pre svega.

Budite svesni svojih granica i (ne)mogućnosti. Nemojte se ni precenjivati, ni potcenjivati. Nemojte samo i isključivo igrati na sigurno, ali ni rizikovati radi rizikovanja.

Pročitajte i ovo: Nije prirodno provesti život samo sa jednom osobom

Vidite šta i kako možete, zašto i kako ne možete to što ne možete i šta se sa svim tim može i potrebno je uraditi. Primite k znanju (nepisana) pravila i ponavljajuće obrasce u svom životu. Dokle god sebi stojite na putu – otvorenog puta pred vama neće biti.

Radite šta vam se radi i nemojte trgovati sa svojima NE. Niko ne može znati bolje od vas šta je za vas najbolje.