Skloni smo tome da osetljivost, otvorenost i emotivnost nazivamo slabostima.

Takav se način posmatranja i doživljavanja sebe samih baš uvrežio među ljudima. Iako bi se više mogao pripisati nekom pređašnjem vremenu ovih prostora, recimo, vremenu opsežnijih egzistencijalnih kriza ili ratova, ni danas ga se nismo ni odrekli, niti rešili.

Autorka teksta: Sanja Petković, psihoterapeut, joga instruktor, kreator holističkog terapijskog koncepta Spirit&Move Foto: Darko Bursać
Autorka teksta: Sanja Petković, psihoterapeut, joga instruktor, kreator holističkog terapijskog koncepta Spirit&Move
Foto: Darko Bursać

Ako se rukovodimo prvim utiskom, osoba koja otvoreno pokazuje proživljavanje neke emocije deluje možda ranjivo, ali ako probate da osetite, u njoj u tom trenutku ne nedostaje ni malo snage.

Pod ranjivim, u ovom slučaju, podrazumevam da je neko zapravo dostupan. Gotovo da fizički možete opipati njegovu emociju. Jednostavno vas pusti ili magnetično, upravo svojim osećanjem, privuče u svoj svet. Da osetljivosti i emotivnoj otvorenosti ne nedostaje snage, vidi se po tome što je osoba u tom trenutku veoma ”u tome”.

Čak i kada joj nije odmah jasno šta oseća, jasna je putanja kojom se kreće. Na koloseku je emocija, koje su značajno postojanije, utelovljenije i uzemljenije od samih misli. Proverite.

U jednom trenutku, može vam se smeniti nekoliko misli, dok sa emocijama nije baš tako, izuzev u onim situacijama koje su iznenadne i nekako šokantne, pa nas preplavi više osećanja odjednom. Osećanja više odlikuju stabilniji elementi prirode, poput vode, zemlje, vatre. Vazdušastost ili vetrovitost misli, čak i onih koje kruže i kažete da vam se stalno vraćaju, odlikuje manja postojanost. To upućuje, ne samo na snagu emocija, nego i na njihovu važnost.

Ako je ranjiva osoba zapravo u trenutku otvorenija, odnosno, dostupna, za šta možemo reći da je postala dostupnija?

Kada pitam ljude oko sebe, odgovor koji dobijam je uglavnom taj da je tada pristupačnija da je neko povredi. U redu. Ne mogu da se ne složim sa tim da kada ste sebi dozvolili veću otvorenost, da ste onda otvoreni za sve. Do vas će doći mnogo više toga, jer postaje lakše. Pristupačniji ste za prilive različitih energija, i za one koji vas podržavaju i za one koji osuđuju (što je već inače i bila potreba tih ljudi, sa vama ili bez vas).

Ali, ono što ne mogu da ne pomenem je, šta mislite, čime privlačite to sve, što će u tim trenucima dolaziti do vas? I zašto baš tada? I zašto baš na taj način i u toj meri?

Imamo jednu opštu tendenciju da ne želimo da razmišljamo, niti da odgovaramo sebi na ovakva pitanja. Opterećuju nas. Prosto nam je lakše da verujemo da su nam se stvari desile, da nam je neko nešto uradio, nego da smo mi ti koji svojim odnosom prema sebi privlačimo i ljude i situacije kojim će nam raditi isto ono što mi radimo sebi. Svakako mi je to jasno. Veoma je teško u ovo poverovati, ali jednostavno je tako.

Teško je poverovati, jer ne želimo aktivno da živimo sa tom jednom i samo jednom činjenicom koja menja sve – odgovornost za sebe je u nama.

Odgovornost za ono što dođe do mene je u meni, ne u drugima, iako je mnogo lakše da za to optužimo druge. Ljutimo se na njih, na situacije, na šta bilo. Nekada se ljutimo i na sebe. To nije loše. Tu je centar moći već pomeren unutra. Problem nastaje ako se zadržavamo na toj ljutnji. Saznali smo da je sve do nas, ali ne idemo dalje od toga. To nas za čas napravi intelektualno potentnima, ali i dalje nedostaje jednostavne akcije ka razrešenju unutrašnjih konflikata koji posledično privlače konflikte sa drugima.

Otvoreni za ono što je u vama, a time i ono što će doći do vas. Otvorenost vam daje više prilika da sagledate svoju stvarnost bez navučenih zavesa; da sagledate druge, da sagledate sebe.

Zaštićeni ste od laži, od onoga što niste vi, od onoga što samo mislite o sebi (a mišljenje je vrlo promenljivo), a ne od onoga što stvarno u sebi osećate i ka čemu od prvog dana postojanja težite.

U situaciji ste da brže i bliže spoznate sebe. Kada ste ranjivi, ili osetljivi, a privlačite one koji će vas u tome povrediti ili nepodržati, to je zato što to inače radite sebi, tj. svom intimnom i senzitivnom delu. Nikada baš takve ljude ne pozovete, ne sretnete i ne naletite na njih slučajno. Oni su vi, samo napolju. Trebaju vam da vam pokažu šta radite sebi kada ste osetljivi, nesigurni ili emotivni.

Ljutite se na njih koliko želite, smatrajte to njihovom neosetljivošću (ne kažem da oni upravo i nisu sami po sebi takvi, ali zašto se opet pozivate na ono što je u drugima, a ne na obrazac koji nosite u sebi, pa su drugi magnetično njime privučeni), gledajte na to kao na kosmičku nepravdu; sve to neće promeniti činjenicu da će vam se iste stvari ponavljati dok ne ponegujete sami sebe, svoje emocije i mesta koja smatrate osetljivima, a tretirate ih grubo i s nerazumevanjem. To radite, jer ste se tome naučili.

Rečeno vam je ”ne plači”, ”stegni zube”, ”budi jak”, ”nemoj da se ljutiš”, ”šta dramiš”, i slična ”nemoj ovo, nemoj ono”, uputstva za život.  Lako se naučite da emotivan, to jest onaj koji pokazuje i živi svoje emocije, je slab. Ako zaista radite na osvešćivanju sebe kroz to šta dobijete od drugih, shvatićete da mesta koja doživljavate kao svoju senzitivnost, kao svoju bolnu tačku, kao svoju slabost, da ste na tom mestu upravo najjači. Evo kako. Recimo, zovu vas preemotivnom osobom.

Naglašavam ‘zovu vas’ jer nešto što je preterano zapravo i ne postoji; postoji samo ono što je za pojedinca dovoljno, ali odstupa od onoga što je najzastupljenije, tj. spada u statistički prosek.

Dakle, ‘preemotvni ste’, lako reagujete na druge, lako vas je povrediti, možda lako i naljutiti, lako upadate u patnju, u bol, možda se čak lako i fizički razboljevate zbog spoljašnjih dešavanja. Reklo bi ste, vi ste slaba karika. Zanimljiva postavka. Šta ako vam kažem da ste svojom ranjivošću, emotivnošću i svim gore nabrojanim, upravo ona jača ili najjača karika na lancu koje je zapravo vaše okruženje.

Pa vi ćete prvi detektovati, upravo zbog svoje otvorenosti ili senzitivnosti, gde leži nekakav problem. Pokazaćete ga svojim reakcijama. Konstantno otvorene bolne tačke govore da nećete da se pomirite sa takvim stanjem stvari. Još samo da prihvatite činjenicu da sve vreme vapite da ga menjate, umesto što sebe smatrate slabićima.

Onaj koji registruje neusklađenosti, izvesne nepravednosti ili nepravilnosti  u sebi i oko sebe, je onaj koji je dovoljno jak da ih prizna, vidi, ukaže i sebi i drugima na njih. Snaga je u spremnosti da se na to bude senzitivan. U tome leži i hrabrost. Jer lakše je biti zatvoren, spolja jak. U tome nema neke velike hrabrosti.

Samo se zaključate i pravite se da je sve ok. I ništa vas ne dotiče. Barem ne neko vreme, dok sebi ne srušite zidove. Snaga je u otvorenosti, osećajnosti, ako hoćete, baš u toj ranjivost. Za nju treba biti hrabar, jer ona u život donosi više istine o sebi i drugima. Privlači više potencijala za izmenu onoga što nam se više ne sviđa ili nam ne odgovara. Kada se zaključate u sebe i zovete se jakim osobama, sve ovo ne možete doznati. Samim tim, ostajete na istom.

Vaša otvorenost na senzitivnost je upravo vaša najveća zaštita, ne od života i svih dešavanja koje život nosi, već upravo od neživota, unutrašnje patnje i stagnacije usled manjka hrabrosti na ličnu ranjivost.

Izvesne joga asane mogu podstaći vašu otvorenost.

Ardha Bhujangasna – položaj Sfinge

sfinga-ardha-bhujangasanaLezite na pod, šake postavite na pod u visinu glave, a laktovi držite na zemlji uz telo. Nakon odizanja na podlaktice, laktove je potrebno pomeriti na napred, tako da dođu ispod ramena. Konstantno i umereno se odgurivati podlakticama i usmeravati grudni koš na napred.

Urdhva Mukha Svanasana – položaj psa koji gleda gore

urdhva-mukha-svanasanaLežeći na stomaku, šake su postavljene ispod ramena, stopala su razdojena, a mišići sedalnog dela opušteni. Podignite gornji deo tela oslanjajući se na šake i dozirajte visinu u skladu sa svojim mogućnostima. Butine u početku mogu biti oslonjene na zemlju, a vremenom se i kolena odižu od poda. Ramena su otvorena i u tendenciji da ih konstantno širite i udaljavate od ušiju.

Janu Sirsasana i varijacije

janu-sirsasanaIz sedećeg položaja, savijte jednu nogu u kolenu, tako da vam taban ide ka unutrašnjosti butine pružene noge, a savijena noga se postavlja pod ugao od 90 stepeni u odnosu na tu pruženu nogu. Preklopite se ka ispruženoj nozi. Ne morate dohvatiti stopalo. Glava se opušta u pravcu kolena ili potkolenice. Za dalje uvrtanje, izvucite ruku bližu pruženoj nozi uz unutrašnjost pružene noge, tako da bude na podu. Gornju ruku podignite u pravcu plafona, tačno iznad ramena. Savijte vrlo malo lakat gornje ruke i pustite da vas lakat povuče u nazad, tako da grudi i stomak okrećete ka plafonu. Za krajnje spuštanje, stopalo možete dohvatiti kao na slici i nastaviti s auvrtanjem u kuku.

Baddha Konasana – položaj ograničenog ugla

baddha-konasanaIz sedećeg položaja, sastavite tabane ispred sebe i približite ih ka karlici. Šakama koje su iza leđa, odižite se više puta od poda karlicom, spuštajući kolena ka zemlji. Najposle, možete uhvatiti šakama stopala, nastaviti da spuštate kolena i ispravljati leđa. Ne morate se spuštati ka napred ako vam je ovo dovoljno, ali ako idete ka tome, težite da ispravljate leđa, težeći stomakom ka stopalima. Vodite računa da ne stežete ramena i vrat.

Kurmasana – položaj kornjače

kurmasana-1Sastavite tabane i udaljite stopala od karlice tako da nogama i karlicom formirate kružnicu ispred sebe. Obuhvatite stopala ispod potkolenica i samo se lagano glavom i čelom opuštajte ka napred u pravcu stopala. Leđa treba da vam se poviju tako da gledano sa strane ličite na kornjaču koja se uvukla u svoj oklop.