Ili kako ostvarujete ono što želite?

Imate li one trenutke životu kada govorite da nešto baš silno želite, ali vas jednostavno to neće? Ne da vam se. Zaobilazi vas, iako ga vi hoćete.

Autorka teksta: Sanja Petković, psihoterapeut, joga instruktor, kreator holističkog terapijskog koncepta Spirit&Move Foto: Darko Bursać
Autorka teksta: Sanja Petković, psihoterapeut, joga instruktor, kreator holističkog terapijskog koncepta Spirit&Move
Foto: Darko Bursać

Koliko brzo dođete do zaključka da takav ishod ima nekakvog smisla, i to posmatrano iz više pravaca?

Sa druge strane, usuđujete li se da pomislite da ne može vas nešto da hoće ili neće, nego da ste vi ti koji hoćete ili nećete?

Kako biste se osećali kada biste o svim događajima u svome životu ovako razmišljali? Dakle ovako – hoću i neću, nalaze se u meni, ne napolju.

To što ga niste svesni, neće promeniti situaciju, odnosno, manifestaciju da nešto ne dobijate, a mislite da ga želite. Jedini način da ne ostane u prostorijama neosvešćenog je da budete iskreniji sa sobom, da smelije prihvatite činjenicu da je ono što vas okružuje i što dobijate spolja, isto kao i ono što nosite unutar sebe.

Žao mi je ako vam se to ne sviđa, ali jednostavno je tako. Ovim ćete sadržaje iz nesvesnog prebaciti u svesno. Odatle imate priliku da ga menjate. Imate priliku da upravljate. Inače, ono upravlja vama, a vi nastavljate da se ljutite što vas ”nešto neće” ili vam se ”ne da”.

Ceo pojam moći može se skoncentrisati u to da nešto postoji ili ne postoji, za nas i za našu opipljivu realnost. Dakle, na to da nešto jeste ili nije, iz našeg ugla gledano. Zašto iz našeg ugla? Nešto što za nekoga jeste, za drugoga nije, i obrnuto. I to zavisi od toga kada i kako ga ko posmatra. Svako jeste u isto vreme je i nije. Svako ‘postoji’ može preći u svoje ‘ne postoji’, i to opet u zavisnosti ko i kako je spreman da ga opaža.

U tom smislu, svako hoću može preći u svoje neću i obrnuto. Svaka istina u laž i laž u istinu. To je, zapravo, i jedino u šta ovakve, takozvane, suprotnosti (iako to nisu, nego su jedno celo) mogu da prelaze.

Od čega će taj prelaz i uvid da nešto nije/jeste da zavise? Odgovor je, od posmatrača! Od onoga koji u sebi nosi spremnost na jeste i nije, na hoću i neću. Od rešenosti i otvorenosti da u jednom trenutku stvar posmatra iz jednog, a u drugom trenutku iz drugog ugla.

Da se razumemo, ovu sposobnost pretvaranja iz jednog u drugo svi imaju, ali nisu svi spremni da je koriste. Gde je onda centrirana, odnosno, smeštena moć ostvarenja ili neostvarenja nečega? Nadam se da je odgovor jasan. U nama. Ono što mi je sasvim poznato je da nisu svi spremni to da prihvate.

Može vam se čak činiti i da u potpunosti prihvatate ovakvu postavku stvari, jer vam je potrebna, jer vam je logična, ali da je i dalje ne živite u stvarnosti. Pričate o njoj, ali kada dođe do potrebe za akcijom, za ostvarenjem nečega, upadnete u malodušnost, lenjost duha, savladaju vas strahovi, i eto prilike da se izgovor traži u čvrstim i racionalnim, spolja vrlo vidljim i logičnim argumentima da je nešto neostvarivo.

Evo i zašto je ovakvo sagledavanje centra moći teško za prihvatiti. Često, a da ne kažem i najčešće, ljudima je lakše da veruju da ono što im se dešava nije do njih. Do koga je, onda? Pa, odgovora ima bezbroj, a svaki zavisi od toga kako ste učeni da razmišljate. Do porodice je, do zemlje i do kulture je, do klimatskih uslova je, do lošeg je poslovanja, do politike, do niskog standarda, do šefa, do kolege, do partnera/partnerke, do manjka ljubavi bliskih, do bolesti, do genetike, do univerzuma…i lista ide dalje.

Istina, svaki od ovih faktora postoji i zaista utiče. Zaboravili ste samo jedno – onog ko određuje do kada, kako i koliko nešto utiče. A to ste vi sami!

Vi ste ti koji će se u jednom trenutku zamoriti osećanjem nemoći i rešiti da prevladate i nadiđete uticaje prošlosti ili sadašnjosti koja vam ne izgleda blistavo. Ili ćete robovati time, ili ćete naći svoj i drukačiji način. Ceo posao se svodi na to da shvatite da niste žrtva, nego kreator svog sveta, odnosno doživljaja i percepcije tog sveta.

Dakle, možete misliti da baš teško prolazite, a možete i shvatiti da vam ti nekakvi otežavajući faktori trebaju da biste u sebi podstakli neku veštinu ili osobinu. Ta osobina vam je opet potrebna kada hoćete dalje, jer sledeći korak u životu vam zavisi od prisustva ili neprisustva te osobine.

Prepreke i otežane životne okolnosti imate priliku da posmatrate na dva načina – kao da vas je neko kaznio, ili kao izazov za razvoj.

Pa tada ne moraju priznati šta je do njih, a samim tim ne moraju preduzeti ništa ozbiljno što će dovesti do promene. U prevodu, ne moraju biti odgovorni. Nisu odgovorni za posledice, a samim tim ni za sebe, za svoje potencijalne uspehe i neuspehe, znanje i neznanje, za sliku koju će ostaviti o sebi u svetu, za inspiraciju koju mogu ostaviti drugima.

Zbog svega ovoga, lakše je ne misliti da smo mi moćni da ostvarimo svoje želje i da privučemo ono što nam treba. Oslanjamo se na ono ”ako mi se da”, ”ako me neko ili nešto odozgo pogleda”. To što vas gleda, gleda vas stalno, i daje vam stalno.

Vi ste ti potencijalni koji u to ne verujete, dok vam se u svest urezivalo da će vam se nešto oduzeti, da ste kažnjeni, da postoje ograničenja ali ne po sopstvenom izboru nego jer je tako suđeno. Svaka vaša rečenica izgovorena u pasivu oduzima vam svest o ličnoj moći. Rečenice tipa ”meni se dešava”, umesto aktivne formulacije ”ja ovo kreiram”, ”ja ovo privlačim svojim unutrašnjim svetom”.

Ako počnete od proste upotrebe jezika, i preformulišete samo ovakve iskaze, posmatrajte šta će se dešavati. Ne morate odamah da se složite sa izjavama. Šta više, ne morate uopšte da im verujete, ali ih prekreirajte u aktivnu formu kada god ih izgovorite u pasivu. A onda gledajte šta se zbiva u vašem životu. Samo budite uporni.

Jer po svemu gore navedenom, čim ga ne manifestujete, vi ga ni ne želite. To što mislite da ga želite, nije isto što i stvarno želeti.

Stvarno želeti treba da krene iz srca. Iz sopstvene istine, ma kako i vama samima ona često nestvarna i neprihvatljiva bila. Da bi došli do srca, tj. do svojih stvarnih i istinskih želja, treba da provedete neko vreme sa sobom. Da se umirite. Da date sebi vreme. Sve što je u vama i što postoji, naćiće svoj izlaz. Potrebno je samo da mu omogućite uslove za to. A to su, prostor, vreme, i neštedljiva ljubav prema sebi, čak i kada doznate da baš vi imate neke osobine i ponašanje koji vam se do skoro kod drugih nisu sviđali. Želja treba da dođe iznutra. Iz iskrenog preslišavanja sebe. Iz hrabrosti za preslišavanjem. Iz trenutka kada se emotivni doživljaj vezan za želju, poveže sa željom koja je došla iz misli i uvida. Kada se to dvoje potpuno poklopi. A to se ne požuruje. I koliko god svi brže živeli nego ranije, za ovakve stvari nema instant tehnika, prečica i dobronamernih saveta. Sve je u vašim ruakama.

Asane koje otvaraju srčanu regiju, bile su pogodne za priču o željama i kontaktu sa sobom.

#1 Urdhva Mukha Svanasana – položaj psa koji gleda gore

urdhva-mukha-svanasanaLežeći na stomaku, šake su postavljene ispod ramena, stopala su razdojena, a mišići sedalnog dela opušteni. Podignite gornji deo tela oslanjajući se na šake i dozirajte visinu u skladu sa svojim mogućnostima. Butine u početku mogu biti oslonjene na zemlju, a vremenom se i kolena odižu od poda. Ramena su otvorena i u tendenciji da ih konstantno širite i udaljavate od ušiju.

#2 Bhujangasana – položaj kobre

bhujangasanaLežeći na stomaku, postavite šake na zemlju u visini rebara ili pupka; laktove podignite ka plafonu, sastavite pete i opustite sedalne mišiće; podignite glavu i grudni koš, težeći da se oslanjate na snagu mišiča leđa, a što manje na potiskivanje šakama.

#3 Anjaneyasana – položaj mesečevog srpa

anjenayasanaUširokom iskoraku, prednju nogu savijemo u kolenu tako da se ono nalazi tačno iznad pete (peta se ne odiže od zemlje); zadnju nogu izvlačimo u nazad i puštamo je da se oslanja na svoju prednju stranu preko sredine čašice kolena na pod (za udobnost kolena, možete postaviti jastuk ili ćebence). Šakama se pridržavamo za zemlju i oslanjajući se i na njih, doziramo dubinu spuštanja kukova. Vodimo računa da otvorimo grudni koš na napred, kako bi se vremenom odvojili rukama od poda i krenuli u otvaranje gornjeg dela leđa. Dubina položaja se vremenom menja i treba je pažljivo i postepeno dozirati.

#4 Laghu Vajrasana – položaj male munje

laghu-vajrasanaSpada u zahtevnije položaje. Oslonite se na potkolenice i raširite kolena i stopala u širinu kukova. Spustite sedalni deo između stopala, na pod. Postepeno se šakama, zatim laktovima i podlakticama oslanjajte pozadi na pod iza sebe, dok se ne spustite na pod. Potrebno je da podvučete teme glave ka karlici, kako bi vam se izvio grudni koš. Šakama pritiskajte listove, tako da laktovi ostanu pravi. Vraćate se postepeno, prateći korak po korak u nazad, kako ste i ušli.

#5 Urdhva Dhanurasana – položaj visokog mosta

urdhva-dhanurasanaLežeći na leđima, privucite pete ka sedalnom delu. Postaviti šake ispod ramena. Odignite se na teme glave. Ovde možete završiti asanu. Ako pak želite dalje, odignite glavi i zadržite oslonac samo na šakama i stopalima. Pri vraćanju, prvo spustiti teme glave na pod.