Kažu da je potrebno samo da se zagledamo osobi u oči kako bismo znali, ne samo šta u trenutku misli i oseća, nego i kakva je osoba po karakteru, kakva je ”u duši”.

Oči tako postaju jedinstven organ i čulo koje, pored prikupljanja informacija iz spoljašnjeg sveta, odašilje drugima podatke i o našem unutrašnjem svetu.

Autorka teksta: Sanja Petković, psihoterapeut, joga instruktor, kreator holističkog terapijskog koncepta Spirit&Move Foto: Darko Bursać
Autorka teksta: Sanja Petković, psihoterapeut, joga instruktor, kreator holističkog terapijskog koncepta Spirit&Move
Foto: Darko Bursać

Da su oči obilan izvor informacija o nama samima govori već i postojanje dva polja dijagnostike koja ukupno zdravstveno stanje čoveka sagledavaju preko izgleda, građe i boje očiju. U pitanju su iridiologija (dijagnostika detaljnim sagledavanjem dužice ili irisa oka) i sklerologija (dijagnostika na osnovu stanja beonjača).

Već prve informacije o tome šta oči odaju o nama, možemo videti na osnovu oblika očiju i načina na koje su smeštene u očnoj duplji.

Pogledajte sebe u ogledalu i osmotrite oblik i položaj svojih očiju. Kakav dojam stičete kada sebe ovako pogledate, u oči? Koji vam je prvi utisak, osećanje ili doživljaj?

To je ono što trenutno živite i odašiljete, bilo da ste tog stanja do malopre bili svesni ili ne. Jasno nam je da oči po izgledu mogu biti izduženije ili okrugle, krupnije ili uvučenije u očnu duplju, širom raširene, spuštenih kapaka i slično.

Takođe, da pogled može biti prodoran, molećiv, odsutan, iskričav ili živahan, blag, neprijatan i tako dalje. Neki od tipova očiju su, na primer, okrugle i krupne oči. Sa njima često imamo utisak da odašilju brižnost, prihvatanje, toplotu. Kao da već samim pogledom žele da nas zagrle.

Kada su oči, pak, velike tako što su intenzivno raširene, možemo se osećati neprijatno u kontaktu sa tom osobom, jer dobijamo utisak da nasilno želi nešto od nas. Prodornost i intezitet nas ometaju da sa njima budemo otvoreni, a neretko baš takve osobe u komunikaciji bivaju hladne i netaktične.

Sa druge strane, pak, sitne oči ili oči koje su povučenije u očnu duplju, manifestuju osobu koja kritički, iz dubine, a zapravo, nepoverenjem gleda na svet. S njima nije lako, jer se teško otvaraju, pa vam se može desiti da ne znate šta misle ili osećaju. To svakako nije neobično, imajući u vidu da su imali neki svoj razlog za nepoverenje i povlačenje, te kako ponovo ne bi bili povređeni, malo toga odašilju, a dosta posmatraju i upijaju kako bi dobro proverili šta ih okružuje.

Imamo zatim oči koje su po obliku, na spoljašnjim krajevima, zaobljene na dole. Kao da se najviše toga zavrtelo oko emocije tuge. Ili, pak, izvijen na gore, zavodljiv oblik očiju, kao da postoji potreba da se pažnja skrene baš na tu osobu. Za šta svakako postoji razlog, kada je u pitanju unutrašnji život te ličnosti. Znate li i za one tzv. bebeće oči? Oči čiji je pogled molećiv, kako bi vas razmekšao, privukao sebi, i kako biste, po mogućstvu, uradili stvari na način koji ta osoba želi.

Oblik i položaj očiju već svakako daju puno informacija o ljudima, njihovim sklonostima i načinima na koji posmatraju svet i ostvaraju sa njim kontakt.

Kakva je onda situacija sa promenama na samom čulu vida, ali i sa promenama na samom organu – oku?

Sagledajmo najzastupljeniji problem, kratkovidost i dalekovidost. Već same reči govore o našim tendencijama. Ili smo spremni da život i dešavanja sagledavamo samo u užem krugu, ne nešto mnogo dalje od sebe samog, ne trudeći se da ga uvežemo u širu sliku (kratkovidost); ili smo pak suviše u onom davnom ili onom budućem, posmatrajući svet iz toliko daleke i široke perspektive, da ne vidimo sadašnji trenutak, sebe i svoja osećanja u njemu (dalekovidost).

Kratkovidost omogućava da se vidi samo svoje najbliže okruženje, a najviše, samim tim, sebe samoga, jer sebi smo najbliži.

Dalje od toga kratkovid čovek kao da i ne želi.

To osobu čini subjektivnom i pristrasnom u posmatranju i tumačenju stvari. Većinu toga će tumačiti kroz sopstvena osećanja, bez jasnije perspektive šta bi određen događaj još mogao da podrazumeva. Doslovno, tu zafali šira i dalja perspektiva sagledavnja životnih događaja.

Često su ovakve osobe upravo osetljivije, sklone samokritici, a samim tim i povlačenju u sebe. Mogle su imati jedno ključno ili više iskustava koje su doživele kao takvu povredu, da su morale napraviti mehanizam zaštite – povući se ka sebi, krug sagledavanja, a time i uticaja, smanjiti na poznato i ono što je blizu. Sve što je dalje je manje poznato, teže se kontroliše, te je time strašnije i ima veću verovatnoću da povredi.

Iako kratkovidost sužava čoveka sve više na njega samog, i perspektivu mu navodi na kontakt sa svojim emocijama, to ne znači da je osoba u kontaktu sa sobom.

To ne znači da je stekla uvid u to koji je način odbrane odabrala, od čega se zaista brani, i da li joj je to i dalje potrebno. Umanjivanje sposobnosti da vidi dalje, navodi je upravo da se okrene sama sebi, ali na način kojim zaista otkriva pred čim je ustuknula, uplašila se i povredila, te je razvila ovakav mehanizam zaštite – vidim samo ono što je blizu i sigurno, dalje od toga pravi potencijalne nove povrede. Kratkovidost i treba da je navede da vidi samu sebe, ali na način dubljeg ličnog razumevanja, kako bi se slobodnije uključila i u spoljašnji svet.

Kako su to najčešće misli o sebi, te sopstvena osećanja, koja joj ne pobuđuju prijatnost ili je uznemiravaju, onda je lakše baviti se širim životnim okvirima, drugim ljudima, događajima koji nemaju veze sa nama, prošlošću, budućnošću. Nije s toga neobično što stariji ljudi češće upravo bivaju dalekovidi, jer lakše ostaju u sećanjima kada je život tek bio pred njima, nego sada kada polako jenjava. Zato će se radije vezati za daleke vidove (događaje).

I dalekovidima sledi zadatak povlačenja energije ka sebi, kako bi razumeli od čega u sebi beže i kako bi se sa tim suočili. To im sopstveni vid poručuje.

To nešto je uvek nešto u sebi, iako će izgledati kao da je nešto što ne želimo videti napolju. Kada se zamuti sočivo (katarakta), gubi se oštrina vida. Osoba dobija to da više ne vidi sve u svetu. Svet gubi svoju oštrinu. Samim tim joj je manja pretnja. Kod osoba koje sebe načine krutom u sagledavanju sveta, tako da su nepredvidivost, varijacije, šarenilo, teško ili neprihvatljivi, dogodiće se slepilo za neke ili većinu boja. U pozadini je uglavnom strah od sopstvenih varijacija, od sebe nepredviđenog i neupoznatog.

Mišićni oklop ili tenzija u regionu očiju, mogu se smanjivati ili uklanjati redovnim angažovanjem tj. vežbanjem očnih mišića. Na taj način se dovodi veća prokrvljenost u predeo u i oko očiju, čime se i njihova funkcionalnost poboljšava. Pored standardnih inverzija među joga asanama, poput Saralamba Sarvangasane (sveća sa osloncem) i Halasane (položaj pluga), koje povlače krv iz donjih ka gornjim delovima tela, vratu i glavi, postoji i nekoliko laganih vežbica za same očne mišiće.

Opuštanje očnih mišića

opustanje ocnih misica
Sanja Petković

Sedite udobno, ili u Vajrasanu (na svoje potkolenice i pete) ili pak ispružite noge pravo ispred sebe, zadržavajući prava leđa. Protrljajte dobro dlan o dlan dok ne postanu topli. Lagano zatim prislonite dlanove na oči koje su zatvorene i pustite da energija poteče kroz šake ka očima. Ostanite tako dokle osećate vibraciju ili toplotu.

Levo – desno

levo-desnoRaširite ruke od tela u visini ramena i izbacite palčeve na šakama. ne pomerajući glavu levo i desno, usmeravajte pogled ka desnom, pa ka levom palcu, pa opet ka desnom, pa levom, onoliko daleko dokle vam pogled ka palcu doseže. Vežbu uradite pet puta.

Dijagonala

dijagonalaPonovo izbacite palčeve. Jednu šaku spustite na koleno, a drugu podignite iznad nivoa očiju. Pogledajte u donji pa gornji palac, pa opet donji, i tako pet puta. Zamenite položaj šaka, pa izvedite drugu dijagonalu.

Kružnica

kruznicaPratićete pogledom palac jedne šake, dok tom šakom opisujete veliku kružnicu ispred sebe. Ruka je, kao i u prethodnim slučajevima, ispružena u laktu. Glava je statična. Ne okrećete je u stranu. Pomerajte samo očne jabučice. Kružnicu izvodite par puta u jednu, pa potom u drugu stranu. Potom sve isto možete ponoviti i drugom šakom.

Dubina

dubinaPalac jedne šake naslonite na vrh nosa i gledajte u njega. Sve vreme držite pogled na palcu i polako ga udaljavajte od nosa, dok vam se ruka ne ispruži. Zatim istom putanjom vraćajte palac na nos, i dalje gledajući u njega. Ponovite pet do deset puta.

Trataka meditacija (gledanje u plamen sveće)

 Trataka bi u prevodu značilo gledati mirno. U ovoj meditaciji se gleda u plamen sveće. Sveću postavite ispred sebe u visinu očiju, na daljinu od otprilike cele jedne dužine ruke. Dobro je da je prostorija malo zamračena, kako bi ste se lakše opustili i skoncentrisali na plamen. Sedite u bilo kom udobnom položaju, tako da je telo mirno i pravo u kičmi. Dok gledate u plamen, oči su nepomične, s tendencijom da ne trepćete. Radite to bez tenzije. Ako se oči zamore, na trenutak ih zatvorite, pa nastavite gledati. Ako se slika plamena izgubi, opet na trenutak zatvorite oči, pa nastavite. Vežbu radite pet do deset minuta i vremenom postepeno povećavajte trajanje.