Slušate li sebe? Problemi sa sluhom i ušima!

Kao i sva ostala naša čula, čulo sluha ima zadatak da prikuplja informacije iz spoljašnje sredine sa kojom dolazimo u kontakt, kako bi nas obavestilo o načinu postojanja sveta oko nas.

Autorka teksta: Sanja Petković, psihoterapeut, joga instruktor, kreator holističkog terapijskog koncepta Spirit&Move Foto: Darko Bursać
Autorka teksta: Sanja Petković, psihoterapeut, joga instruktor, kreator holističkog terapijskog koncepta Spirit&Move
Foto: Darko Bursać

Tim putem učimo o svemu onome što nas okružuje, prilagođavamo se sredini, dok je, u isto vreme, prilagođavamo sebi. Čulom sluha uzimamo podatke takozvanog, zvučnog kvaliteta. Zvuk postoji od kada postoji nastanak. Sve što se stvara, stvara se uz nekakav zvuk.

Za zvuk, kao kvalitet, zato smo neraskidivo i odvajkada vezani. To je naša veza sa početkom.

Ako je to tako, sa čim onda prekidamo vezu kada oštetimo čulo kojim registrujemo zvukove?

Šta se suštinski dešava kada počnemo da razvijamo probleme na ovom čulnom organu?

Smetnje ili problemi mogu biti različiti, od čestih upala ušiju, preko slabljenja sluha (na jednom ili oba uha) do gubitka čula sluha; šumova, šuštanja, zatim zujanja u ušima; prenaglašenosti jačine nekih zvukova u našem slušnom doživljaju; vizuelne promene na ušnoj školjci ili unutar samog ušnog organa; smetnje u ravnoteži tela, i tako dalje.

Da bismo odgovorili na navedena pitanja, potrebno je prethodno razumeti ovo čulo. Ako ga uporedimo sa drugim čulima, na primer, čulom dodira ili vida, videćemo da funkcioniše po vrlo sličnim principima, ali se u nečemu i razlikuje.

Onoliko koliko smo radoznali, toliko ćemo očiju otvarati i za toliko se obogatiti novim iskustvima. Ako nam se baš nešto od onoga što vidimo ne sviđa, aktivno ćemo zatvoriti oči ili okrenuti glavu da gledamo u drugu stranu. Ako nas nešto opeče ili nam je hladno, izolovaćemo kožu ili uopšte delove tela, odećom, smanjenim dodirivanjem i kretanjem i slično. Ali, kada nam neki zvuk ne prija, ili nam se ne sviđa ono što slušamo, onda se moramo u potpunosti i na veliku razdaljinu izmestiti, ili pojačati neki drugi zvuk, kako bi zagušili postojeći.

Čak i kada aktivno zapušimo uši, zvuk se nekako probija do nas.

Kako je čulo sluha, u odnosu na ostala, nekako pasivnijeg karaktera (prima i kada nije usmereno na zvuk, tj. glava se od zvuka ne može lako okrenuti), ono će često primati i informacije na koje nije svesno usmerena pažnja, što i dalje ne znači da baš tom slušaocu baš ti zvuci i podaci nisu bili potrebni. Kako onda čulo sluha pokazuje svoju aktivnu stranu kada nam nije lako da ga izolujemo? Jednostavno. Prestanemo da slušamo. Oslabimo sluh. Ogluvimo, na neki način, ili pak razbolimo nešto u samom organu, ili pojačamo unutrašnje zujanje.

Reč slušanje se u našem govoru ne odnosi samo na radnju kojom čulo sluha prikuplja zvukove, nego i na poslušnost, koja svakako vodi i u poniznost.

Kada, na primer, dete ”ne sluša”, mi, u stvari, govorimo da ne poštuje naša pravila, odnosno, da ne čuje nas. Odbijanje poslušnosti deca različito manifestuju. Neće nam svako dete okrenuti glavu i raditi po svome, neće se svako otvoreno, na glas i kroz suze buniti, praviti nestašluke, inatiti nam se, raditi kontra od rečenog.

Neka će se, jednostavno, češće razboljevati, razvijajući upale ušiju, i druge slične ušne a telesne reakcije. Bunt je prirodna stvar i želi nam nešto reći. Da nam je previše onoga čemu smo izloženi ili onoga što se od nas traži. E, pa tako to doživljavaju i deca.

Sa druge strane, kada se ”u uho pretvorimo”, komuniciramo da smo izoštrili svoju pažnju na nekoga ili nešto i da smo potpuno spremni da primimo to što dolazi do nas.

Slušanje se tako približava kvalitetima pažljivosti, pažnje, poistovećivanja sa drugima, empatiji tj. saosećanju. Dobar slušalac, dobro nas razume i oseća. Slušanje nas, dakle, neraskidivo vezuje sa drugima, praktično kao i fizički dodir. Direktno je time povezano i sa emocijama.

Zato i kažemo da nas muzika ili nečiji glas mogu dodirnuti. Da se vratimo dobrom slušaocu.

Kada do nekih ljudi jednostavno ne dopirete, ne čuju to što im saopštavate (otvoreno ili između redova), budite sigurni da ne slušaju ni sami sebe. Može vam se učiniti da samo o sebi govore i da su upravo skoncentrisani samo na sami sebe, ali razmislite, ne bi to tako prenaglašeno bilo da oni sebe zaista čuju, da čuju svoj pravi glas, potrebe i želje, i da ih zadovoljavaju i poštuju.

Sa druge strane, ako vam se ponavlja da vas drugi uporno ne čuju, i to različiti drugi, zapitajte se da li vi čujete sami sebe. Da li stvarno verujete u to što govorite i što je najvažnije, živite li po tim načelima? Kako bismo rekli, zračite li tu svoju priču?

Zašto je nekim osobama potrebno da prestanu slušati tj. da prestanu primati informacije iz spoljašnje sredine? Zašto se razvije nekakva ušna boljka ili slabljenje čula sluha da bi se navedeno postiglo?

Očigledno je da je slušnu pažnju potrebno usmeriti na nešto drugo. Naravno da ako je povlačimo iz spoljašnjeg sveta da je onda uvlačimo unutra, unutar sebe.

Zato joj je neophodno da izoluje spoljne nadražaje, tj. zvukove, slušne sadržaje, možda pravila i naredbe, koji se ne uklapaju u ono što ona sama želi. Ponekad osoba sama proizvodi unutrašnju buku, kako bi zagušila spoljašnju (zujanje, brujanje u ušima i slično) i kako bi tako konačno obratila pažnju na ono što sama sebi želi reći. Bez bolesti, ovo namenski rade i meditanti. Da bi se posvetili unutrašnjem svetu, sebi, oni povlače čula, pounutruju ih, kako ne bi rasipali pažnju. Pored zatvorenih očiju, nekada i svesno zapuše uši.

Neki se jednostavno suviše prilagođavaju spoljašnjem, pa time ignorišu dozivanje, povike i molbe iznutra da se okrenu sami sebi i nekom svom unutrašnjem pozivu, zadatku, osećanju, mišljenju. Kako bi to konačno počeli da rade, razvijaju alarm u vidu problema sa ušima i sluhom, koji će ih na slušanje sebe redovno podsećati. Potrebno je da prestane spoljašnje slušanje, kako bi se razvilo unutrašnje.

Sada se svakako možemo zamisliti, da li je izolacija čula sluha na ovako ekstreman način, jedini put ka slušanju sebe? Naravno da nije.

Ako boljku shvatite kao ukazivača na svoj unutrašnji problem, onda joj hvala što vam je poslužila, ali je ne morate zadržati.

Taj alarm nije konstantno obavezan, iako je, kao što se vidi, koristan. Dovoljno je da se pojavi da vas probudi, kako biste znali na čemu da radite. I to je to. Ne zaboravite da je telo materija, dakle promenljivo i potrošno kroz vreme. Ako ga dugo izlažete, teže se oporavlja, a u nekoj tački gubi i moć regeneracije.

Bhramari Pranayama (disanje poput zujanja pčele)

Smestite se udobno i nekoliko puta svesno udahnite i izdahnite. Zapušite palčevima uši, a ostalim prstima preklopite oči. Udahnite produbljeno i izdišite sporo, ne otvarajući usta, tako da proizvodite zvuk kao zujanje pčele. Menjajte visinu zvuka dok ne pronađete onu koja vam prija tako da osetite vibraciju u glavi. Vibraciju možete zvukom držati i u grudnom košu. Uradite pet ciklusa i vremenom povećavajte broj.

Tadasana (položaj planine)

Sanja Petković
Sanja Petković

Sastavite stopala i osetite se stabilno i uzemljeno. Ispravite kičmu i imajte doživljaj da vas nevidljiva nit vuče za teme glave ka plafonu. Ruke su pored tela, zategnute u laktovima. U udisaju, podignite ruke iznad glave, sastavite dlanove i gledajte u palčeve. Ostanite oko pet udisaja-izdisaja. Vratite se u početni položaj.

Adho Mukha Svanasana (pas koji gleda dole)

adho mukha svanasana (3)Krenite iz klečećeg položaja, oslonjeni na šake. Kolena i stopala su u širini kukova. Podignite sedalni deo i odgurnite se šakama o pod, kako bi vam se grudi približavale kolenima. Pete ne moraju leći na pod. Pogled usmerite ka kolenima ili pupku, približavajući bradu ka grudnoj kosti.

Halasana (položaj pluga)

halasana (3)Ležeći na leđima, odgurnite se šakama o pod, tako da vam noge pređu preko glave. Stopala ne moraju dodirnuti podlogu i kolena mogu ostati savijena ili ih možete osloniti na čelo. Sastavite dlanove i upletite prste ispravljajući ruke u laktovima.

Karnapidasana – kraljevski plug (položaj kolena uz uši)

karnapidasana sa pasini mudromIz Halasane, spustite kolena uz uši ka podlozi. Idite dokle osećate da vam prija, tako da se disanje obavlja neometano u asani. Po mogućstvu, pete ostaju sastavljene, a prednja strana stopala pritiska podlogu. Ruke ostaju ispružene kao u Halasani, ali dodatno možete raditi Pašini mudru: Podvucite ruke sa zadnje strane svojih savijenih kolena. Dlanovima zaklopite uši. Slušajte svoje disanje.

Saralamba Sarvangasana (sveća sa osloncem)

saralamba sarvangasana (2)Iz Halasane poduprite šakama leđa, tako da dlanovi imaju tendenciju da se vremenom približavaju lopaticama, a laktovi da se međusobno približavaju. Odignite noge ka plafonu. Ugao između nogu i poda može varirazi. Važno je da se u položaju disanje neometano odvija.