Kada god se setim ovog perioda svog života, pomislim koliko sam energije ulagala na ubeđivanje sredine da nisam gladna, da mi ništa ne fali, i da mi ne treba pomoć.

Strah da mi neko stvarno može pomoći, bio je neobično mnogo prisutan. Trebalo je vremena da shvatim razloge izvesnih osećanja i ponašanja.

Autorka teksta: Sanja Petković, psihoterapeut, joga instruktor, kreator holističkog terapijskog koncepta Spirit&Move Foto: Darko Bursać
Autorka teksta: Sanja Petković, psihoterapeut, joga instruktor, kreator holističkog terapijskog koncepta Spirit&Move
Foto: Darko Bursać

Stvari su, u suštini, mnogo jednostavne. Ali, ko je još spreman da sebi to prizna u jeku demonstracije nekakvog svog stava, kojim se zapravo štiti od iskrenih uvida i promene?

Sa druge strane, ovo je jedna od značajnijih faza mog života. Predstavljala je okidač i praktično odredila sve čime se bavim danas. Anoreksija je za mene bila podstrekač prvih važnih pitanja i prvo krupnije zalaženje kako u sebe, tako i u opšte razumevanje ljudske duše, ljudske glave i tela.

Spolja to zaista tako i izgleda. U direktnom značenju, anoreksična osoba uopšte ne gubi apetit. Ona ga uspešno suzbija i kontroliše.

Anoreksiju vidljivo karakteriše veoma niska telesna težina i tendencija ka daljem gubljenju kilograma. Iako se hrana restriktivno odbija, uz mnoštvo veoma dobro osmišljenih i često neoborivih argumenata u prilog tom odbijanju, anoreksična osoba najveći deo svoga vremena provodi upravo razmišljajući o hrani.

Tu su razne kalkulacije, odmeravanja količina, biranja vrste namirnica, kalorijskih vrednosti i slično. Na dnevnoj bazi (a i na duže) postoji razrađen plan kako se, kada i koja namirnica unosi u organizam. Svako iskakanje iz planiranog ima za rezultat raznolike posledice, i svaka predstavlja neku vrstu samokažnjavanja, od još veće restrikcije u ishrani sledećeg dana, preko upotrebe laksativa, do fizičkog iscrpljivanja vežbanjem.

20160708_110433
Sanja Petković, u doba kad je patila od anoreksije, 17 godina/34 kg, privatna arhiva.

Neretko, ali ne i nužno, sve je kombinovano prisilnim povraćanjem, kako bi se umanjio osećaj krivice usled unešene hrane. Tada govorimo o bulimoreksiji.

Ukoliko je povraćanje, pre kojeg ide prejedanje, redovan ritual (svaki dan, više puta u toku dana, pri čemu do izgladnjivanja ni ne dolazi), a ovde se zaista može raditi o velikim količinama hrane, stanje nazivamo bulimičnim, ili bulimijom.

Različite su telesne posledice koje se javljaju kod dugotrajne anoreksije, od hormonalnih promena, gubitka menstruacije, srčanih smetnji, preko dizbalansa i oštećenja unutrašnjih organa za varenje i izlučivanje, do mnogih problema kostiju i zglobova. Ono što je u glavi svake anoreksične osobe je izmenjena slika o sebi, odnosno, svome telu. To znači da se ona nikada neće videti onakvom kakvom je vi vidite. Ona sebe uvek vidi većom, širom, debljom, nego što vi pokušavate da je ubedite. Zato, molim vas, nemojte da je ubeđujete, jer ona to već zna.

Šta više, vaša pažnja, strahovi i zabrinutost, iako može imati tendenciju da vas izbegava, joj odgovaraju i potvrđuju da ide u željenom pravcu.

Razgovor o ličnim unutrašnjim strahovima daće mnogo više rezultata. Naravno, ovde mislim da ste kao sagovornik i vi sami iskreni i otvoreni, te da govorite i o sebi, a ne da je ispitujete.

Anoreksičnoj osobi ne manjka ni jedna vrsta inteligencije, šta više, te će brzo uočiti da li ste iskreni ili opet pokušavate da joj pomognete, i to iz pozicije uplašenog i zabrinutog, što su već njena osećanja, te su joj vaša samo dodatni teret.

Da se vratimo na sliku o sebi. Iako joj je jasan njen odraz u ogledalu, i da se razumemo, s vremena na vreme je surovo zastraši, imaće taj konstantan osećaj da nije dovoljno to što radi, a i ako jeste dovoljno, onda postojeće treba održati, zato, daj da se još malo smanji unos hrane. Taj strah da će dobiti na telesnoj težini je savršeno drži u kontroli nad ishranom.

Zašto je u osnovi anoreksije, zapravo, glad za životom, iako vidimo da osoba čini sve da se odrekne te gladi, tj. konstantno teži beživotnom, skeletnom?

Pa upravo je u pitanju i odgovor. Strah koji je u jednom trenutku krenuo, a zatim i nastavio da preplavljuje anoreksičnu osobu, je strah od sopstvene životne energije. Prepasti se svoje snage, nije nova stvar. Kako se ovde ta snaga i energija vrte oko aspekata plodnosti, plodotvornosti, kreativnosti, stvaranja, samim tim i seksualnosti, zatim davanja kako sebi tako i drugima, prepuštanja toku životne energije, bez da pokušavamo da je kontrolišemo, anoreksičar se preplavljuje različitim osećanjima na ovu temu.

Tu je, najpre, samokritičnost, te zahtevnost prema sebi. Nekakvo osećanje da to što radimo mora biti ‘‘savršeno‘‘, potpuno, maskimalno, zatim autentično i značajno, tj. da vrši nekakav uticaj na sredinu. Kako je to već zahtev i odgovornost koju osoba, ne samo da postavlja sebi, nego je i kao istinsku potrebu i nagon u sebi i nosi, strah da li će u tome biti dobra i uspeti da sprovede onako kako ga u sebi oseća, blokiraju je u daljoj realizaciji.

Za svoju ličnu plodnost može vezati i osećanje krivice. Njena životna kreacija može dati zapaženije rezultate od onoga što nudi njena sredina, ili dragi ljudi iz njenog okruženja. Kako bi je to odvojilo od istih, čime se suočava sa novim životnim izazovima, kako po pitanju samodoslednosti, odgovornosti prema sebi, prevazilaženju čak i bliskih odnosa koji je u daljem životu mogu sputavati, anoreksična osoba se iz osećanja krivice ovde povlači od života.

Sanja Petković, privatna arhiva
Sanja Petković, u doba anoreksije, 17 godina/34 kg, privatna arhiva.

Zbog svega ovoga, ona teži jednoj vrsti askeze. Odriče se života, sebe, svega što u sebi nosi, a plodno je, stavlja u stranu svoju telesnost, seksualnost i kreativnost, a što se idealno postiže gubljenjem telesne snage. Razvija se vremenom i strah od svega što podseća na plodnost i plodotvornost, od svega što nosi tzv. ženske karakteristike, oblo, toplo, blisko, nagonsko. I sama hrana predstavlja ljubav. Ako je se odreknemo, odričemo se ljubavi, dakle topline i životnosti. U anoreksičnoj osobi se odigrava stari sukob između duhovnog i materijalnog. Između asketskog i telesnog. Između odricanja, ‘‘ispravnog‘‘, ‘‘čistog‘‘ s jedne, i hednostičnog, ‘‘grešnog‘‘, pohlepnog s druge strane.

Njoj preostaje jedino da prema sebi razvije iskrenost prema svemu onome što u sebi nosi. Imati u sebi i asketu i hedonistu deo je svakog potpunog i celovitog života. Jedno bez drugog zapravo i ne može, jer se u nama odmah formira dizbalans.

Zahtevi telesnosti, kreativnosti i plodotvornosti, zahtevi su zemaljskog. Oni se ne prevazilaze potiskivanjem, nego iskrenim integrisanjem u svoj život. To bi na kraju predstavljalo pravu duhovnost, zapravo duševnost.

#1 Malasana

malasana (1)Razdvojte stopala nešto šire od kukova i neka vam prsti nogu idu u stranu. Čučnite raširenih kolena. Postavite dlanove u namaskar (dlan na dlan) u visinu srca. Vaši laktovi će gurati kolena sa unutrašnje strane. Gledajte da ispravljate leđa, držeći stomak aktivnim. Ako vam pete nisu na podu, postavite ispod njih ćebe ili joga blokove. Asana može preći i u dinamični Namaskar, tako što pri udisaju gurate kolena laktovima, i otvarate se srcem ka napred, a pri izdisaju, savijate leđa, povijate vrat bradom ka grudnoj kosti, skupljate kolena, a ruke ispravite ispred sebe u visinu glave, tako da se zapravo potpuno skupite. Ciklus ponovite deset puta.

#2 Utkata Konasana (položaj boginje)

utkata konasanaJedan od načina da uradite ovu asanu je da razdvojite stopala kao na slici. Prsti nogu idu sa strane i pete su za početak na podu. Savijte kolena i čučnite koliko vam telo dozvoljava. Odignite pete od poda i ispravljajte kičmu dok održavate balans. Ruke možete podići, savijene u laktovima, tako da su dlanovi u visini ramena, i tako što ih zapravo odručite od tela. Kažiprst i palac mogu biti spojeni (chin mudra). Takođe, možete se preklopiti napred kao na slici, ukrstiti ruke u podlakticama i nadlanice osloniti na pod. Zadržite chin mudru.

#3 Catupadapitham (položaj krabe)

catupadapithamDok sedite na prostirci, postavite šake iza leđa, 10 cm od sedalnog dela, prstima okrenutim ka sedalnom delu. Tabani su vam takođe na podu, stopala razdvojena u širinu kukova i paralelna. Odignite karlicu od zemlje, praveći od tela ravnu površinu (kao sto). Vrat je u produžetku kičme, te tako gledajte ka plafonu ili ka napred. Ako želite opustiti vrat, glava može prirodno padati u nazad.

#4 Shalabhasana (položaj skakavca)

shalabhasana (1)Ležeći na stomaku, sastavite noge i pete. Šake stavite pored rebara, tako da laktovi idu ka plafonu. Odignite u isto vreme glavu, grudi i noge, tako da vam stopala ostanu sastavljena, a kolena prava. Osetite kao da prstima na nogama želite dotaći zid iza sebe.

#5 Eka Pada Raja Kapotasana (položaj kraljevskog goluba)

eka pada raja kapotasanaPrivucite npr. desno stopalo ka levoj preponi, tako da potkolenica ostane ispred vas. Desno koleno koje je savijeno, povlačite u stranu tako da vam ne bude ispod grudnog koša, nego izvan linije rebara. Pomažite se rukama u osloncu, dok postepeno kreirate prostor u kukovima tj. dok se postepeno karlicom krećete ka zemlji. U redu je da se po malo krećete levo-desno dok ne osetite i desni bok i levu preponu. Izdužujte levu nogu unazad, tako da je držite pruženu i spuštenu na zemlju preko sredine čašice kolena, i čineći je paralelnom sa dugačkom linijom prostirke. Ovde položaj može biti zaustavljen. Potpun položaj podrazumeva pripremu prednje strane butine leve noge, tako što savijete koleno i privlačite petu ka sedalnom delu. Kada se dovoljno otvorite u kukovima i leđima, bićete u mogućnosti da dohvatite levo stopalo, tako da ga, kao na slici, približavate temenu glave. Asanu ponovite i drugom stranom tela.