Scenario kao pa iz bajke: radite posao kojem ste izuzetno predani i oko kojeg ste zavidno angažovani, vaša proaktivnost na radnom mmestu može biti izvrstan primer svim vašim kolegama, te ste ponosni što se na vizitki ispod vašeg imena nalazi tako poznat i moćan naziv firme.

Količina radnih zaduženja koju uspevate da odradite svakog dana je zadivljujuća, zbog čega vam šef konstantno daje pohvale i priznanja. Omiljeni ste među kolegama, te su čak i vaši klijenti vrlo zadovoljni vašim radom. Izgleda da situacija ne može biti bolja, nego što trenutno jeste. Međutim, šef vam je, kao “grom iz vedra neba”, odjednom saopštio da firmi više niste potrebni, te da ceo taj angažman koji ste davali i koji vas je toliko ispunjavao, odjednom prestaje. Bajka s početka poglavlja odjednom se pretvorila u horor.

Sandro Kraljević, psiholog, Mind Lab

Pročitajte i ovo: Mobing – psihičko i seksualno uznemiravanje i zlostavljanje na poslu


Šta se u tom trenutku događa s vama? U vašem se telu odjednom javlja silan niz fizičkih i psiholoških reakcija, zbog čega ono praktično pada u stanje šoka. Tačnije rečeno, pada u isto stanje u kojem bi završilo da ste upravo doživeli tešku saobraćajnu nesreću, ili svedočili nekoj velikoj tragediji. Po službenoj definiciji, šok je psihofiziološko stanje koje nastaje kao odgovor na zastrašujući ili traumatski događaj, koji sam po sebi izaziva snažnu emocionalnu reakciju kod osobe koja ga je doživela.


Pročitajte i ovo: Najčešće greške u upravljanju konfliktima i kako ih prevazići


Pročitajte i ovo: Ćutanje je moć! Iskoristite ga u svoju korist!


Neki od simptoma stanja šoka su nemogućnost doživljavanja emocija (tzv. “emocionalno tupilo”), osećaj “odvojenosti” od sopstvenog tela, smanjena sposobnost percepcije događaja u vašoj okolini, pa čak i doživljaj da stvari koje se događaju oko vas, zapravo, nisu stvarne.


Pročitajte i ovo: Da li je vreme da konačno date otkaz?


Krenimo ispočetka – zbog čega je vaša reakcija uopšte bila toliko burna?

Kako bi radnik bio produktivan i srećan na svom radnom mestu, potrebno je da pokazuje određeni nivo angažovanosti prema poslu koji obavlja. Što je taj radnik bolji i uspešniji u svom poslu, to je, po pravilu, njegova angažovanost sve viša. Kada ona dosegne vrlo visok nivo, najčešće se dogodi i da posao sve više počinjemo doživljavati sastavnim delom našeg života, pa čak i nas samih.


Pročitajte i ovo: Stalno ste zauzeti? Od čega, zapravo, bežite?


I to je sasvim logično – uložili smo puno vremena i truda u nešto što smo izgradili sopstvenim znanjem, veštinama i sposobnostima. Zapravo, često se dogodi da taj posao vremenom počnemo doživljavati kao deo našeg sopstvenog identiteta.

Identitet je, psiholozi kažu, “najdublji” nivo našeg psihičkog.

U njemu se nalaze naša temeljna životna pravila po kojima živimo, uverenja koja smatramo jedinima ispravnima, te naše vrednosti – ono što nam je u životu najvažnije.


Pročitajte i ovo: Ponašanje prema drugima je odraz unutarnjeg duhovnog stanja


Suštinski rečeno, naš identitet odgovara na pitanje “ko sam ja?”. Upravo zbog toga lako je zaključiti da je identitet nešto što se ne može tako brzo i lako menjati, ma koliko bismo mi to možda hteli.

Evo primera: znamo da je naš fizički izgled jedan od sastavnih delova našeg identiteta. Zamislite stoga da se sledeće jutro probudite kao osoba suprotnog pola, druge rase, ili s vidljivim fizičkim deficitima. Da li biste mogli “tek tako” to da prihvatite? Naravno da ne biste.


Pročitajte i ovo: Danas ti se smeju, a već sutra hoće da ti budu najbolji prijatelji?!


Da, loša vest je ta da je uistinu potrebno puno vremena da se dogodi promena na nivou našeg identiteta. Međutim, dobra vest je da, jednom kada se ta promena dogodi, ona je dugotrajna i korenita.

Kakve to veze ima s gubitkom posla o kojem govorimo u ovoj kolumni? Radi se o tome da se sledeće jutro više ne budite kao radnik firme u kojoj ste radili, već se budite de facto kao osoba koja je “izgubila” deo svog identiteta. I naravno da to nećete moći da prihvatite ni danas, ni sutra, ni preksutra. Dajte sebi koliko god vremena treba, jer taj period samo treba nekako “izgurati”.


Pročitajte i ovo: Kako do zarade novca i bogatsva uz pomoć planeta


Zbog čega ne treba umanjivati vrednost gubitka vašeg posla?

Psiholozi kažu da, kada izgubimo voljenu osobu, prolazimo kroz četiri faze tugovanja pre nego što se pomirimo s realnošću i u potpunosti prihvatimo situaciju onakvom kakva ona zaista jest.


Pročitajte i ovo: Sve zamke želje za savršenstvom


Iznenadan gubitak posla koji je predstavljao toliko veliki deo našega života zasigurno na nas može ostaviti iste ili slične posledice. Stoga, svakako valja napomenuti koje su to četiri faze suočavanja s iznenadnim otkazom u kojima se možemo naći.

#1 Poricanje

Faza koja će se javiti već prvog jutra kada ustanemo i shvatimo da danas, ipak, ne idemo na posao. Počećemo da se pitamo je li nam se ovo zaista dogodilo, ili je to bio samo jedan ružan san, te jesmo li stvarno dobro shvatili našeg poslodavca kada nam je rekao da naš ugovor o radu prestaje.


Pročitajte i ovo: Kako da se nosite sa šefom koji vas maltretira


#2 Ljutnja

Budući da smo racionalna bića, faza poricanja ne može dugo potrajati. Nakon osvešćivanja realnosti situacije, sasvim je uobičajeno da nam se javi frustracija ili čak bes. Ljutićemo se na našeg šefa što nam je dao otkaz, na naše kolege koji nisu stali uz nas, možda čak i na državu koja nije mogla ništa uraditi po tom pitanju.


Pročitajte i ovo: Loš dan za koučing


#3 Cenkanje

Treća faza se javlja samo s jednim ciljem: da se zaštitimo i da izbegnemo suočavanje s gubitkom, te smo onda gotovo pa spremni na sve. Možda ćemo moliti šefa da nas primi natrag, predlagaćemo da radimo duple smene, ili ćemo izražavati želju za obavljanjem čak i onih najomraženijih poslova. Međutim, nažalost, bezuspešno.


Pročitajte i ovo: Kako nas manipulišu?


#4 Depresija

U ovoj fazi najčešće dotaknemo dno, te nas obuzima niz negativnih misli. Počinjemo da razmišljamo kako život više nema smisla, ili kako nikad nećemo naći drugi posao, što i te kako može negativno uticati na našu motivaciju i samopoštovanje. Svakako se preporučuje da potražimo stručnu pomoć, ukoliko ova faza potraje predugo.


Pročitajte i ovo: Šta to beše život osim posla?


Po završetku četvrte faze ljudi obično počinju prihvatati realnost situacije. Tada lagano počinje da im se vraća optimizam, počinju da sagledavaju alternativne opcije, te uspevaju da pronađu čak i nešto dobro u čitavom tom “hororu”.

Upravo se u tom trenutku događa ona promena identiteta koju smo maločas spomenuli – “odvajamo” se od firme u kojoj smo radili, spremni da u svoj identitet integrišemo jednu novu životnu stranicu.


Pročitajte i ovo: Poređenje s drugima upropastiće ti život


Šta onda uraditi u slučaju da se dogodi najgori scenario?

Iznenadni gubitak posla nikada nije lako proživeti, a posebno kada se toliko poistovećujete s vašom firmom, ili kada toliko truda dajete na vašem radnom mestu. Međutim, postoji nekoliko koraka koje već danas možete da preduzmete, kako biste bili spremniji za ovakvu i sličnu vrstu budućih izazova.


Pročitajte i ovo: Kako da vežbanjem svesnosti povećamo svoj osećaj zadovoljstva životom


Osvestite činjenicu da se taj scenario može dogoditi bilo kome, pa tako i vama. Jer, nažalost, u današnje vreme ništa nije “uklesano u kamen”, pa tako ni sigurnost vašeg posla.

Prihvatite promenu i neizvesnost kao uobičajeni modus operandi. Činjenica je da što pre naučite da funkcionišete u takvom okruženju, to ćete biti spremniji da se suočite s izazovnim situacijama, te je veća verovatnoća da ćete postupiti pametnije i promišljenije u slučaju najgoreg.


Pročitajte i ovo: Da li nam je stvarno potrebno toliko koučeva na tržištu?!


Preventivno napravite “back-up” plan. To može biti alternativno zaposlenje, odlazak u privatno preduzetništvo, preseljenje ili nešto slično. Ukoliko se zaista potrudite oko tog plana, suštinski ćete dobiti dve dobre stvari: tačno ćete znati šta treba da uradite u slučaju najgoreg, a vremenom će vam se taj vaš plan možda toliko svideti da nećete čekati da dobijete otkaz kako biste ga sproveli u delo.


Pročitajte i ovo: Zašto se žalimo?


Redovno radite na sebi, na osvešćivanju i razvijanju sopstvenih talenata i sposobnosti. Ne samo da ćete dobiti vrlo korisne uvide u ono u čemu ste dobri, već ćete dugoročno poboljšati sopstvenu motivaciju.

Nikada nije ni rano ni kasno za lični brending. Današnje digitalno doba i društvene mreže vam omogućavaju da se drugim ljudima predstavite kao stručnjaci u nekom području – a što više komunicirate na taj način, veća je šansa da ćete “naleteti” na sledeću poslovnu priliku.


Pročitajte i ovo: Socijalne fobije – socijalno izbegavajuće ponašanje


Radite na networkingu i širenju vaše socijalne mreže. U današnjem poslovnom svetu upravo su kontakti jedan od najvrednijih resursa, te vam upravo ti kontakti mogu pronaći sledeće zaposlenje.


Pročitajte i ovo: Svako sam bira svoje okove u životu


Jednom kada se dogodi najgore, situaciju, ipak, pokušajte da sagledate iz drugačije perspektive. Šta još ta situacija može da znači? Kako se još na nju može gledati? Zbog čega je dobro da se odvila baš na taj način? Jer, ipak, kada se emocije potpuno smire, ljudi najčešće kažu da je otkaz, zapravo, najbolja stvar koja im se dogodila u životu.