Kako biste definisali zlostavljanje u partnerskim odnosima?

Jesu li to situacije kada jedan partner fizički nasrne na drugoga? Ili možda one u kojima oni međusobno izmene par “teških” reči? Ili, pak, situacije u kojima jedan drugoga ograničavaju u bavljenju određenim aktivnostima? Svi su odgovori, nažalost, tačni.

Sandro Kraljević, psiholog, Mind Lab

Šta je, uopšte, zlostavljanje?

Zlostavljanje u vezama je, po službenoj definiciji, bilo koji obrazac ponavljajućeg ponašanja od strane jednog partnera u tom odnosu, koji ima za cilj ostvarivanje nadmoći i kontrole nad drugim partnerom.

Pročitajte i ovo: Savršen zločin

Samo zlostavljanje psihološki je konstrukt koji se može podeliti u nekoliko kategorija:

Fizičko zlostavljanje

To je onaj oblik zlostavljanja na koji najčešće pomislimo kada nam neko kaže “nasilje”.

Pročitajte i ovo: Praktični saveti kako da pomognete prijateljici koja trpi nasilje

Ono uključuje veliki niz različitih oblika ponašanja, kao što su udaranje druge osobe rukama, nogama i drugim predmetima, grebanje, pljuskanje, griženje i davljenje, bacanje stvari na nju, povlačenje za kosu, guranje, nasilno hvatanje za odeću, ili korišćenje nekog oblika hladnog oružja u svrhu ozleđivanja ili zastrašivanja.

Pročitajte i ovo: Zašto žrtve nasilja ne napuštaju svog nasilnika

Čak se i neki oblici invazije ličnog prostora smatraju fizičkim zlostavljanjem.

Verbalno (emocionalno) zlostavljanje

U stručnoj literaturi ovu vrstu nasilja ćete pronaći i pod pseudonimom “nevidljivo nasilje”.

Pročitajte i ovo: Suptilni, ali bolni obrasci verbalnog zlostavljanja

Nevidljivo zbog toga što njegove posledice nećete dirktno primetiti, ali one i te kako štetno utiču na emocionalni život pojedinca. Verbalno zlostavljanje odnosi se na ponašanja kao što su vređanje, urlanje, ponižavanje, omalovažavanje, namerno javno sramoćenje, naređivanje, branjenje određenih aktivnosti, uhođenje, prećenje, manipulisanje, ucenjivanje, lažno optuživanje, te namerno razvijanje osećaja krivice kod druge strane.

Pročitajte i ovo: Kako otpustiti staro da bismo udahnuli novo

Čak se i neki oblici ogovaranja svrstavaju pod ovaj oblik nasilja.

Seksualno zlostavljanje

Teorijski, ovaj se tip nasilja može svrstati pod fizičko, međutim, dosta literature ga odvaja kao zaseban klaster.

Pročitajte i ovo: Magija prihvatanja

U ovu kategoriju spadaju ponašanja kao što su neželjeno ljubljenje i dodirivanje, neželjene (grube) seksualne aktivnosti, silovanja i pokušaji istog, seksualni odnosi bez pristanka, te prisiljavanje na seks, namerno širenje polno prenosivih bolesti, seksualno iskorišćavanje osoba koje su pod uticajem psihoaktivnih supstanci (alkohola, droga i sl.), te bilo koji oblik verbalnih uvreda seksualne prirode.

Pročitajte i ovo: Razorna moć navike i vežbe za kreativnije življenje

Mentalno (psihološko) zlostavljanje

Ovo je najmanipulativniji i definitivno najperfidniji oblik nasilja, u kojem zlostavljač nizom aktivnosti polako, ali sigurno, doslovno izluđuje svoju žrtvu, zbog čega ona vremenom počne da sumnja u sopstveni zdrav razum, te posledično postaje sve više ovisna o zlostavljaču.

Pročitajte i ovo: Kako da znaš da se sprema da raskine sa tobom, da te ostavi!

Oblici ovakvog nasilja su, primera radi, situacije u kojima zlostavljač počinje da pomera stvari po stanu ili pušta čudne šumove i zvukove, a sve sa ciljem mentalne destabilizacije svoje žrtve. Upravo ovakav tip nasilja zlostavljaču daje posebno izražen oblik kontrole nad drugom osobom.

Pročitajte i ovo: Razum i osećajnost

Finansijsko (ekonomsko) zlostavljanje

Kao što samo ime navodi, u ovom obliku nasilja zlostavljač vrši kontrolu i manipulaciju nad zlostavljanom osobom na području finansija – ponašanjima kao što su kontrolisanje kućnog budžeta, branjenje trošenja novca ili patološko nadgledanje tog trošenja, trošenje novca samo na sebe, uskraćivanje uvida u finansijsko stanje kućanstva ili zajedničke račune, sprečavanje druge osobe u odlasku na posao i bojkotovanje njenih poslovnih mogućnosti, korišćenje tuđih ličnih podataka, u svrhu pristupa finansijama te iste osobe, te neovlašćeno korišćenje i pražnjenje partnerovih kreditnih kartica i bankovnih računa.

Pročitajte i ovo: Uslovna ljubav

Ukratko, u ovu kategoriju spada bilo koji oblik ponašanja u kojem se novac koristi kao sredstvo ostvarivanja moći nad drugom osobom.

Ostali oblici nasilja

Ovde spadaju ponašanja kao što su vređanje i omalovažavanje zbog partnerovog nacionalnog, kulturološkog, verskog, političkog, seksualnog ili jezičnog opredeljenja.

Pročitajte i ovo: Odnos s partnerom je najsloženiji odnos

Takođe, svakako valja spomenuti i digitalni oblik nasilja, kao što je davanje naredbi i pretnji vezanih uz vođenje nečijeg računa na društvenim mrežama, slanje uvredljivih i pretećih mailova, poruka, fotografija i video zapisa, neovlašćeno korišćenje i upravljanje tuđim korisničkim profilima, insistiranje na ustupanju lozinki tih istih profila, kontinuirano obasipanje porukama, digitalno uhođenje, kontrolisanje tuđih mobilnih telefona, te čitanje sadržaja tuđih sandučića sa mailovima ili porukama na društvenim mrežama.

Konfliktni ciljevi i sekundarna dobit

Pre nego uopšte krenemo da objašnjavamo razloge zbog kojih žene ostaju u vezi sa svojim zlostavljačima, valja malo pobliže objasniti dva termina iz područja psihologije koja su usko vezana uz taj fenomen.

Pročitajte i ovo: Da li stvarno ništa nije tako jednostavno?!

Prvi pojam kojeg ću se dotaći su konfliktni ciljevi, te dozvolite da ih najlakše objasnim primerom: zamislite muškarca koji je na svom radnom mestu dobio napredovanje koje je čekao više godina, a koje će mu napokon doneti potpunu finansijsku sigurnost. Zvuči odlično, zar ne? E, pa nije baš tako. To isto napredovanje za sobom nosi duplo više putovanja i prekovremenih sati rada, što automatski znači da će mu ono malo vremena koje je dosad imao za svoju porodicu biti oduzeto.

Pročitajte i ovo: Besparica i ljubav

Taj se muškarac odjednom našao “u nebranom grožđu”.

S jedne strane, želi članovima svoje porodice da omogući finansijsku sigurnost, ali je svestan da će time možda trajno i nepovratno narušiti kvalitet odnosa s njima.

Pročitajte i ovo: Kako boli duša?

Kada bismo ovu logiku pretočili u područje romantičnih odnosa, dobijamo situaciju u kojoj će žena možda hteti da ode iz nasilne veze, međutim, boji se da nema kuda da ode ili da neće znati sama da se snađe bez partnera.

Pročitajte i ovo: Kojim strahovima treba krenuti u susret

Sekundarna dobit, kao drugi termin, najjednostavnije se može definisati rečenicom “a koju ja to korist imam od svog problema?”.

Termin se odnosi na niz životnih situacija kada se osoba ili nalazi u nepovoljnoj situaciji, ili je pod negativnim uticajem neke psihičke smetnje ili poremećaja, međutim, odbija da uradi bilo šta da bi se izvukla iz tog stanja. Odbija, jer nešto očigledno dobija bivajući u tom stanju. Nešto čega često ni ona sama nije svesna.

Pročitajte i ovo: Zagrljaj je važniji od hrane, vredi hiljadu izjava ljubavi

Uzeću za primer situaciju koja se ponekad zna javiti u psihoterapiji – osoba se javlja po pomoć zbog depresije, međutim, njen terapeut kroz nekoliko seansi uviđa da ona i nije baš saradljiva za terapiju, te suštinski odbija bilo koji oblik aktivnosti koju on predloži, a s ciljem smanjenja njenih depresivnih simptoma.

Terapeut ubrzo nakon toga shvata da osoba, upravo zbog svoje depresije, dobija pažnju svojih bližnjih koji stalno “trče oko nje” i brinu se za nju, te se plaši da će ta njihova pažnja nestati jednom kada depresija bude izlečena.

Pročitajte i ovo: Seksualno ucenjivanje – tamna strana interneta

Vrlo se slična stvar javlja i u nasilnim vezama – žene će preći preko nasilnog ponašanja svojih partnera (nažalost, čak i sto puta!) zbog toga što u toj vezi dobijaju nešto što im je očigledno od velike važnosti – finansijsku sigurnost, mesto za stanovanje, ili, pak, nešto treće. Pa šta onda ako zbog toga treba s vremena na vreme  da “popiju” šamarčinu ili dve?

Foto: Joe Gardner

Zbog čega onda žene ostaju u vezi sa zlostavljačima?

Razloga je uistinu mnogo, te ću navesti samo neke od njih.

Strah

Žene ponekad ostaju u nasilnim vezama čisto zbog straha, jer počinju da se opterećuju mišlju “šta će biti ako napustim partnera?”.

Pročitajte i ovo: Da li da se vratim bivšem partneru ili ne?!

Tada najčešće počinju da sumnjaju u to da će se snaći bez njega, te se pitaju hoće li uopšte moći da izdrže samoću ako ga napuste.

Pročitajte i ovo: Da li varite ili gutate svoje emocije?

Štaviše, pripadnice lepšeg pola, koje su u vezama sa nešto agresivnijim muškarcima, mogu se čak i plašiti toga da će ih on pronaći gdegod one otišle i sakrile se, te će tek onda “biti belaja”.

Iskrivljena percepcija realnosti 

Kada smo izloženi dugoročnom zlostavljanju, ono to malo po malo postaje naša realnost.

Pročitajte i ovo: Uticaj ranog razvoja na formiranje ličnosti

U našoj glavi vremenom počnu da se javljaju iskrivljene automatske misli, počinjemo da se osećamo bespomoćno i bez kontrole nad sopstvenim životom, misleći da tako jednostavno treba da bude i da smo mi sami krivi za to šta nam se događa. Time dugoročno sve dublje i dublje tonemo u ralje našeg zlostavljača.

Neka vrsta ovisnosti o partneru

Žene često ostaju u vezama sa zlostavljačima zbog toga što ih nešto veže za njih: deca, trudnoća, zajedničke nekretnine, finansije, ili čak kućni ljubimci.

Pročitajte i ovo: Da li stvarno ništa nije tako jednostavno?!

Photo by Crystal Shaw on Unsplash

Religijska uverenja

Žene mogu da se odluče da i dalje trpe svog zlostavljača zbog toga što im njihovo religijsko opredeljenje de facto brani da ga napuste. Cena ostanka u takvom odnosu puno je manja za platiti od ene “vječnog pakla i patnje” koje će im prirediti neka viša sila ili biće.

Pročitajte i ovo: Kako da pomogneš sebi kad te boli duša

Manjak samopoštovanja

Odlazak iz nasilne veze može sprečiti i manjak samopoštovanja. Žena bi se zaista htela “odcepiti” od svog zlostavljača, međutim, svesna je koliko će joj to odcepljenje odneti vremena i energije, te nakon tog uvida ona jednostavno počinje da sumnja u sebe. Glavom joj se počinju motati misli o tome da nema dovoljno resursa i sposobnosti da se zaista odvaži na taj presudni korak. Tada se u jednačinu često upliće i onaj strah koji smo maločas spomenuli.

Pročitajte i ovo: Ovo su dokazi da manipuliše vama

Photo by Crystal Shaw on Unsplash

Finansijska zavisnost

Nije retkost da zlostavljane žene vremenom postaju finansijski sve zavisnije od svojih zlostavljača.

Pročitajte i ovo: Vodič za žene zbunjene muškarčevim ponašanjem

Dugotrajna finansijska kontrola i manipulacija često rezultira delomičnom ili čak potpunom zavisnošću od zlostavljača, što ženama višestruko otežava odlazak iz nasilne veze.

Želja za spasenjem

Neke žene, zbog visoko izraženog altruizma, jednostavno imaju potrebu da menjaju druge ljude, uključujući i svoje zlostavljače. Najčešće zaslepljene ljubavlju prema njima, one će im i sto puta progledati kroz prste ako treba, percipirajući ih kao osobe kojima je zapravo samo potrebna pomoć, briga i ljubav.

Pročitajte i ovo: Zašto je ženama malo potrebno da se mnogo vežu?

Očekivanja od okoline

Inicijativu za odlaskom iz nasilne veze ponekad će kočiti naši najmiliji. Zaista je frustrirajuće za žene kada osobe za koje su mislile da su im najveća podrška očekuju da ostanu u vezi sa zlostavljačem, jer je “sramota ako ga napuste”.

Pročitajte i ovo: Odlazite li od onih koji nisu ono što vam je potrebno?

Izolacija

Ako se prisetite mentalnog zlostavljanja, ono često rezultira time da zlostavljač dobije potpunu (mentalnu) kontrolu nad ženom, postepeno je izolirajući od spoljnog sveta. Tada joj on praktično postaje jedini socijalni kontakt, te se žena plaši da će, ako ga napusti, izgubiti jedini dodir sa drugim živim bićima.

Pročitajte i ovo: Postoji li partner bolji od sadašnjeg?

Kada zlostavljanje smatramo normalnim

Često se u ovim odnosima nalaze žene koje su odrastale u zlostavljajućoj porodici, ili jednostavno u okolini koja je takvo ponašanje smatrala normalnim.

Pročitajte i ovo: Najčešće greške u upravljanju konfliktima i kako ih prevazići

Nije ni čudo da upravo te žene imaju potpuno pogrešnu percepciju toga šta zlostavljanje uopšte jeste, a pogotovo kakve sve štetne posledice ono nosi po njih – one smatraju da odnosi jednostavno treba da budu takvi.

Pročitajte i ovo: Antisocijalni poremećaj ličnosti

Ja se nadam da je sada barem malo jasnije zbog čega je uvod ovog bloga u kojem smo definisali nasilje toliko opsežan.

“Ma nije to ništa strašno!”

Žene ponekad ostaju u nasilnim vezama jer podcenjuju negativnost i štetnost takvog ponašanja za svoje fizičko i psihološko zdravlje. U takvim situacijama one propuštaju da vide širu sliku. Šta treba da se dogodi, a da to postane strašno? Kada će biti dosta? Nakon prve psovke, pljuske, ili tek nakon šake u glavu?

Pročitajte i ovo: Udajemo se za njega i njegovu majku

Nemam gde

Posebno je nepovoljna situacija kada je ženi zlostavljač jedina porodica, te ona, čak i kada bi otišla od njega, jednostavno nema kome ili gde da ode.

Pročitajte i ovo: Tajanstveni zavodnik – psihopata, ženskih srca lomilica

Nemam poverenja u autoritete 

Ostanak u nasilnoj vezi ponekad će potencirati manjak poverenja u policiju, sigurne kuće, te praktično u sve službe i institucije koje bi trebalo da budu na strani zlostavljanih žena – jer, ipak, živimo u državi u kojoj živimo.

Pročitajte i ovo: Popularna psihopatija – kako da prepoznate psihopatu u svom okruženju

Ovde ću za sada stati. Drage moje žene, mislim da je razloga i više nego dovoljno.