Mnogi razgovori o terapiji koje sam vodila započinjali su strahom povodom priznavanja da nešto ne možemo sami.

Iza toga se vrlo često krije osećanje manje vrednosti i stid. Ja ne mislim da je čovek nesposoban ako nešto ne može sam, a upravo je oblast mentalnog zdravlja ta u kojoj mnogi od nas ne mogu sami. Ili, i ako možemo sami, možda bismo nešto lakše i/ili brže postigli uz adekvatnu podršku.

Sandra Nikolić, psihoterapeutkinja pod supervizijom

Zapravo, sa vaše strane je veoma hrabro ako sebi (i/ili drugima) priznate da je potrebno nečije stručnije znanje i iskustvo. Tom vašom odlukom počinje proces promene „na bolje“, nimalo jednostavan i nimalo lak, ali počinje!

Pročitajte i ovo: Kako da osvestimo uznemirijuće emocije

Naše razmišljanje o kontaktu i odnosu sa psihoterapeutom sadrži u sebi mnogo različitih misli, pitanja, nedoumica, a među njima i nekih strepnji, strahova. Važno je da pokušamo da rasvetlimo eventualne stereotipe o psihoterapiji koji su prilično rašireni.

Pročitajte i ovo: Prava procena donosi pravi odnos prema partnerskoj vezi

Od onih koji psihoterapeutu pripisuju vidovnjačke i čarobnjačke moći (čitanja misli, skeniranja ličnosti pogledom i sl.), do onih koji ga smatraju biznismenom i licimerom, retki su ljudi koji će prema njima biti sasvim ravnodušni.

#1 Ti mora da si lud kad ideš kod psihoterapeuta!

Ljudi traže pomoć psihoterapeuta iz najrazličitijih razloga, a najčešće su to svakodnevne životne dileme, teškoće suočavanja sa stresom i sl.

Pročitajte i ovo: Zašto su visoko inteligentni ljudi često nesrećni?

Nažalost, ljudi se za psihoterapiju često odlučuju onda kada iscrpe sve druge izvore pomoći, a tada pokretanje promene često ide teže i bolnije.

Pročitajte i ovo: Pokušaji bega u lažnu slobodu koji uništavaju vezu

Zapravo, odlazak psihoterapeutu je rezultat zdravog promišljanja osobe koja uviđa da ima problem i ne želi provesti deo života tapkajući u mestu. Želi pomak i radi sve da do njega u tom procesu dođe.

Photo by David Calderón on Unsplash

#2 Psihoterapeut će uzroke za sve probleme tražiti u detinjstvu.

Iako su iskustva u detinjstvu (odnosi sa roditeljima i drugim bliskim figurama) filter koji može da boji mnoge odnose i situacije u životu, nisu koreni svakog problema u ranom detinjstvu.

Pročitajte i ovo: Nezdrava doza infantilnosti u vezi

Osvrt na taj period može pružiti različite značajne uvide o tome kako su, na primer, neke poruke koje ste dobijali od porodice nekada imale svrhu, a već dugo ništa konstruktivno ne rade za vas.

Photo by Lauren Richmond on Unsplash

#3 Ako kreneš na terapiju, nema povratka. Ostaćeš na terapiji celog života.

Ne može se unapred reći za koji vremenski period će neki problem biti rešen. Težina problema je merljiva jedino prema „simptomima“ i teskobi koju klijent prijavljuje. Ono što je takođe važno kada govorimo o terapijskom trajanju, jeste da direktno zavisi od klijentovog ličnog angažmana i motivisanosti za razvojem.

Pročitajte i ovo: Obrazac žrtve kao beg od ljubavi

Mnogi se duže zadržavaju na terapiji jer im prija podsticaj, podrška i usmerenje koje kroz terapiju dobijaju. Iskustva su različita, neki terapijski procesu traju godinama (iz mog iskustva najduži je trajao nešto manje od 4 godine), najčešće oko godinu dana, a sa nekima sam se videla po nekoliko puta.

Pročitajte i ovo: Kako da popravimo narušeni odnos

Čest je slučaj da, nakon završenog procesa, sagovornici ponekad imaju potrebu da dođu, podele svoj napredak, restrukturiraju proteklo vreme, osveže svoje kapacitete i podsete se nekog intimnog odnosa koji im je dosta značio u trenutku krize.

#4 Odlazak na terapiju je znak slabosti

Iako javnost često posmatra odlazak na terapiju kao znak slabosti, potrebna je spremnost, volja, čak i hrabrost da se započne priča o problemu.

Pročitajte i ovo: Popularna psihopatija – kako da prepoznate psihopatu u svom okruženju

Odlazak na terapiju bi trebalo da predstavlja svesnu odluku osobe, spremnost da radi na onome što je koči u ličnom razvoju, muči, čini nezadovoljnom. Upravo zbog tog „priznanja“, volim da kažem da je put rada na sebi zapravo put hrabrosti i samoljublja.

#5 Samo treba da slušam terapeuta i svi će se problemi rešiti

Psihoterapeut će kanalisati ono što vi donosite na terapiju, usmeravati i aktivno voditi proces terapije, imajući u vidu ono što biste želeli da postignete.

Pročitajte i ovo: Kako da ne vaspitavate svoju ćerku

Ipak, psihoterapeuti nemaju u opisu posla davanje saveta koje bi vi trebali da poslušate, već eventualno pretpostavki koje bi pomogle da se problemska situacija sagleda iz više uglova i da se dosetimo više mogućih rešenja.

Photo by Veronika Nedelcu on Unsplash

#6 Ako terapija „radi“, osećaću se bolje iz sesije u sesiju

Ponekad dolazak na terapiju pogorša teskobu iz razloga što osoba dođe u kontakt i direktno suočavanje sa njom u mnogo većoj meri nego što je bila pre dolaska na terapiju.

Pročitajte i ovo: Antisocijalni poremećaj ličnosti

Takođe, često je problem sa kojim klijent dolazi „vrh ledenog brega“, odnosno rezultat njegove maksimalne samosvesti i poznavanja sebe, bez pretpostavke da je on možda posledica dubljih unutrašnjih dešavanja.

Pročitajte i ovo: Mobing – psihičko i seksualno zlostavljanje na radnom mestu

Sa druge strane, čak i kada neki period ide nabolje od jedne do druge posete psihoterapeutu, može se desiti jedan kraći međuperiod u kojem nećete biti baš zadovoljni. O tome govorimo kao o regresivnim momentima, koji podrazumevaju da se naš stari, okoštali deo ličnosti buni što pokušavamo da ga izmenimo. U svakom obliku terapije ta vrsta klijentovog otpora promenama je normalna.

Pročitajte i ovo: Zašto zavist dominira odnosima?

Međutim, krajnji cilj terapije jeste da se ostvare ciljevi kojima se definiše boljitak (šta god to za vas predstavljalo), iako se do toga često stiže zajedno sa velikom količinom strpljenja, bola i suza, kao i poverenja u odnosu sa terapeutom.

#7 Ako nisi doživeo ono što sam ja, ne možeš ni da me razumeš

Neke doživljaje možemo da razumemo, čak iako ih nikada nismo osetili u ličnom iskustvu (setite se reakcije tokom gledanja pojedinih filmova, predstava ili slušanja muzike). U terapijskom procesu se ne povezujemo toliko na nivou iskustva, koliko na nivou osećaja.

Pročitajte i ovo: Stalo ste zauzeti? Od čega, zapravo, bežite?!

Vama je razvod možda doneo ljutnju, tugu, krivicu. Ja nisam proživela razvod, ali jesam druge situacije koje su donosile ljutnju, tugu, krivicu.

Pročitajte i ovo: Perfekcionizam – glad za prihvaćenošću i ljubavlju

Ponekad nas činjenica da smo slično iskustvo doživeli ometa da profesionalno pristupimo problemu. Iz tog razloga psihoterapeuti prolaze veliki broj sati ličnog rada, individualnog rada sa svojim psihoterapeutom, da bi proradili sopstvene teme pre nego što se stvori mogućnost da slične teme prorađuju sa svojim klijentima.

Pročitajte i ovo: Odlazite li od onih koji nisu ono što vam je potrebno?

Od psihoterapije mogu imati koristi svi oni pojedinci, parovi i grupe ljudi koji imaju neke emocionalne probleme koji ih ometaju u svakodnevnom životu i odnosima sa drugim ljudima, koji prolaze kroz različite vrste životnih kriza i koji žele da bolje razumeju sebe, unaprede svoje psihološko funkcionisanje i poboljšaju ukupan kvalitet života.