Granice u svakoj vrsti odnosa su neophodne.

Svaki odnos podrazumeva prećutni ugovor dve osobe, koji definiše aktivnost, situaciju ili ophođenje najbliže intimi jednog učesnika u odnosu, a koje ne preti gubljenju njegovog identiteta. O čemu se tu radi?

Sandra Nikolić, psihoterapeutkinja pod supervizijom

Bilo da je reč o porodičnim, profesionalnim, prijateljskim ili partnerskim odnosima, granice su manje ili više primetne. Kod profesionalnih je uglavnom lako – ne kasnimo na posao, aktivno prisustvujemo sastancima, dosledno i posvećeno ispunjavamo svoje obaveze. To su neminovnosti dobrog poslovnog odnosa sa nadređenima.

Pročitajte i ovo: Možemo li da volimo dve osobe u isto vreme?

Ali, u drugim oblicima veza između ljudi sreću se različite granice, koje ne moraju biti svesno postavljene, ali koje znatno učestvuju u određivanju kvaliteta našeg odnosa.

Već pri upoznavanju, mi postavljamo granice u odnosu na osobu sa kojom stupamo u kontakt – određujemo koliko je u redu da nam se približi. Da li pri prvom kontaktu pričate o svakidašnjim temama, nečemu što vas je baš taj dan uznemirilo, ili većim životnim teškoćama – rezultat je vaših granica. One određuju koliko se želimo otvoriti pred nekim, ali i koliko želimo da se neko otvori prema nama.

Pročitajte i ovo: Kraj strasti početak je ljubavi

Zašto je važno postaviti lične granice?

Postavljanjem granica vi definišete sebe u odnosu na druge. Granice štite našu ličnost.Kada su vaše granice čvrsto postavljene, vi nastupate sigurno i sa stavom, a to je ono što ljudi cene i poštuju (pri tome, “čvrsto” ne znači rigidno, jer i u tom slučaju govorimo o nekoj vrsti ekstrema).

Pročitajte i ovo: Samo za singl majke

Granice nisu nešto što međusobno udaljava ljude. Naprotiv, pravilno postavljene granice su temelj skladnog odnosa.

Ukoliko se u komunikaciji sa nekim osećate neprijatno, znajte da su dva glavna razloga tome. Jedan je da vi ne umete da postavite granice na pravilan način, a drugi je da osoba sa kojom ste u kontaktu ne ume, ili ne želi da ih poštuje.

Pročitajte i ovo: Zašto biramo pogrešne partnere?

Neke osobe međusobno ne razgovaraju dovoljno, misleći da intimnost i bliskost sa sobom donose moć čitanja misli, i onda žive u ubeđenju i očekivanju da partner u svakom trenutku zna šta njima prija. Ili su oni ti koji „znaju“ šta partner želi, misli i oseća. U oba slučaja, očekivanja se umnogome mogu razlikovati od realnosti.

Pročitajte i ovo: Šta nije OK sa onima kojima niko nije OK?!

Zato je potrebno i korisno osvestiti očekivanja, i podeliti ih sa partnerom, a pritom voditi računa da se ne naruše ni vaše, ali ni partnerove granice.

Na primer, pri stupanju u emotivnu vezu, veliki bi raskorak postojao ukoliko bi vaš partner stremio vezi koja bi se uskoro mogla pretočiti u bračnu zajednicu, a vi želite mladalačke izlaske do zore i putovanja oko sveta, sa manje obaveza u odnosu na brak. Jedan od načina prevladavanja ovakvih situacija jeste razgovor o istim. Time ćete se bolje upoznati, a to uostalom znači i upoznati granice partnera.

Pročitajte i ovo: Zašto volimo one koji vole samo sebe?

Pročitajte i ovo: Kako emocije utiču na stvaranje bolesti?

Takođe, smatraju da bi partner mogao zahtevati neku vrstu sjedinjavanja, što bi značilo umanjivanje značaja pojedinca (uz ekstremno isticanje „nas“). Kod njih su granice postavljene vrlo široko, daleko od njih samih, smatrajući da će ih to zapravo sačuvati od „gubljenja sebe“.


To znači da je osoba spremna da se sasvim preda nekome, a često je razlog tome taj što nije sobom zadovoljna, potreban joj je neko da je upotpuni, potvrdi i uveća njen značaj. Sa druge strane, to podrazumeva postavljanje ogromnog zahteva pred partnera, zahteva za bezuslovnim prihvatanjem, posvećenosti, ljubavlju.

Pročitajte i ovo: Važno je samo dobro se udati!

Odlučite da li vi to možete i želite da podnesete, da li želite da prihvatite ili da se suočite sa istim. Odlučite da li je to nešto što vam prija, odgovara, i da li zaista želite da ostanete u takvoj vrsti odnosa.

Pročitajte i ovo: Kako dolazi do devijacije energije kod depresivnih stanja?

Dve su važne osobine postavljanja granica. Prva je svakako umerenost – u jačini granice, njenoj fleksibilnosti, ali i tokom razgovora o istoj. Druga je blagovremenost – tokom upoznavanja je najbolje razgovarati o granicama, jer je tada najmanja mogućnost da budemo povređeni i razočarani, ili da nekoga povredimo i razočaramo.

Granice se vremenom preispituju. Možete pokušati kroz analizu postavljenih ciljeva, i aktivnosti njihove realizacije. Ukoliko u nekom odnosu možete da ostvarujete nešto što odražava vašu ličnost, bez tenzije ili prigovaranja od strane partnera (ili druge strane u odnosu), vrlo je verovatno da se vaše granice u tom odnosu ne narušavaju, što bi značilo da je taj odnos višestruko koristan i prijatan.

Pročitajte i ovo: Zašto ostavljamo one koje volimo?

Neki ljudi nam ne odgovaraju, i to treba prihvatiti. Odgovorni ste za sopstveno ponašanje, i način komuniciranja, ali ne i za tuđa osećanja. Ako ste tokom čitanja teksta postali delom svesni da i niste baš neki maheri postavljanja granica, pokušajte postupno. Prvenstveno je važno da poznajete vaše želje, potrebe i osećanja.

Pročitajte i ovo: Doživljaj gubitka voljene osobe – zašto su gubici teški?

Takođe, razvijajte samopouzdanje, jer ćete time biti spremniji da zaštite ono što od sebe, drugih i života želite. Zatim, naučite da komunicirate. Najčešće se od drugih ljudi ne branimo bombama i noževima, već efikasnom komunikacijom.