Romi Šnajder i Alen Delon, to oproštajno pismo koje je ubilo najveću ljubavnu priču ikada

Bili su lepi preko svih granica, i mnogo su se voleli. Od najavljenog braka do najdubljeg ponora: njihova ljubavna priča bila je najpotresnija ikada.

Romi Šnajder i Alen Delon zajedno su imali sve. Sve dok 1964. godine, nakon četiri godine ljubavi dokumentovane i ispričane u tabloidima širom sveta, iznenada je nije napustio da bi se oženio drugom ženom. On joj piše belešku, nekoliko redova: to će biti tako nasilna suza da će zauvek uticati na živote oboje. Taj raskid je bio muka za sve, pa i za javnost, koja je očekivala venčanje. Oni su predstavljali savršenu bajku: bili su mladi, lepi, talentovani, bogati i srećni. Njihova je ljubav bila luda, bez srećnog kraja. Žrtve poletnog osećanja koje će ih zauvek vezati.

Romi, “tužna princeza”

Rođena 23. septembra 1938. u Beču nakon anšlusa, mala Romi – ćerka umetnosti, oba roditelja su glumci – odrasta u internatu gde pokazuje svoj prirodni talenat za slikanje. Njena sudbina je, međutim, već zapečaćena. Mama Magda, veoma uticajna na nju, zapravo je upućuje na njenu filmsku karijeru. Romi je oduvek bila sjajna, sa dva zelena oka u kojima se može izgubiti bez spasa. Skoro uvek praćena svojom majkom na svakom setu, ona Romi gura na pozornicu. Ima samo 15 godina kada se prvi put pojavljuje u bioskopu, u Cveću jorgovana, a ubrzo nakon toga dolazi i njen prvi uspeh u Ljubavi velike kraljice, gde je prvi put predstavljena kao Romi Šnajder (i tako uzima prezime majke, a ne oca, koji je bio Albah-Reti).

Godine 1955. prvi put igra ulogu carice Austrije, Elizabete u Princezi Sisi, prvom poglavlju trilogije (koja će se završiti 1957. i uključiće Sisi – Mlada carica i Sisi – Sudbina carice) što će joj, s jedne strane, doneti ogromnu popularnost, a s druge strane uvući će je u ulogu iz koje je teško pobeći. U stvari, usledilo je još nekoliko filmova, medenih i sentimentalnih, gde ona uvek oličava čistu, poštenu i veselu devojku, iskreno nevinu. Romi je dosadilo da je prepoznaju samo kao „Sisi“ (koja je u Italiji „vukla“: u Rominoj interpretaciji izašla su dva filma, nevezana za trilogiju, pod naslovima Sissi a Ischia i Sissi, Careva miljenica), htela je da promeni kurs. To duboko nestrpljenje – koje će postati pokajanje – postavilo je prve temelje za njenu buduću depresiju.

Alen, buntovnik

Nešto manje od tri godine pre nje (8. novembra 1935. godine) rođen je Alen Delon u francuskoj komuni Sceauk (u Hauts-de-Seine). Njegovo detinjstvo nije bilo lako. Imao je samo četiri godine kada je doživeo prvu traumu u životu: roditelji su mu se razveli, a otac Fabijen je nestao na nekoliko godina. Majka Edit ga je poverila usvojiteljskoj porodici u kojoj je ostao do svoje osme godine, kada je otišao da živi u internat monahinja u Isi-le-Mulineu. Ljut na svet, zbog svoje buntovne prirode, prelazi (tačnije, biva izbačen) iz jedne institucije u drugu. Sa 14 godina napušta internat da bi postao mesar, a otac jednog od njegovih prijatelja ga tera da glumi u kratkom filmu (Le Rapt), videći na njegovom anđeoskom i izmučenom licu crte potencijalne filmske zvezde. Sa 17 godina Alen se pridružio francuskoj mornarici i poslat je u Indokinu 1953. Uniforma mu je takođe tesna, zbog čega zbog nediscipline dobija ukupno 11 meseci zatvora.

U Francusku se vraća 1956. i bori se sa siromaštvom radeći kao portir, prodavac i konobar (u zloglasnim četvrtima Monmartr i Hal). Jednog dana upoznaje glumca Žan-Kloda Brialija koji ga poziva na Kanski festival: tu mu filmski producent iz 20th Century Foxa, videći u njemu sličnost sa Džejmsom Dinom, nudi da snima filmove. Alen možda neće ni usta da otvori, samo ga pogledaj da se zaljubiš u njega: „Ubrzo sam shvatio da su žene lude za mnom – pisaće u svojim memoarima Les femmes de ma vie 2011. godine – To su bile one, žene, koje su me gurnule da radim ovaj posao“. Za Delona, koji je gladan iskupljenja, filmski reflektori su neodoljiva atrakcija. Francuski reditelj Iv Allegret ga “oduvava” Holivudu ubeđujući ga da radi za njega. Pridružuje se glumačkoj ekipi Godoa, a zatim i Fatti bella e taci, u kojoj prvi put pravi duet sa Žan-Polom Belmondom. Prva glavna uloga uskoro stiže. I ona će biti uz Romi Šnajder.

Čisti ljubavnik i susret sa Romi

Upravo u filmu Čisti ljubavnik (The Pure Lover, 1958) sudbina spaja Šnajderovu i Delona. Film, koji je režirao Pjer Gaspard-Huit, a zasnovan je na drami Artura Šniclera (kao i rimejk filma Maksa Opulsa iz 1930-ih u kome je glumila Romina majka), predstavlja ujedno i prekretnicu u Rominoj karijeri i prvi važan test za Alena. Dosadilo joj je da bude samo „Sisi” i odbila je da snimi četvrti film o Velikoj vojvotkinji Austrije, radije se pridružila nepoznatom glumcu koji se našao u prisustvu svetske dive. Uprkos početnom međusobnom nepoverenju, oboje su na prvi pogled shvatili da će njihov susret označiti prekretnicu u njihovim životima.

Početak velike ljubavi

Kako će se i sam Delon sećati godinama kasnije: „Došla si iz Beča i čekao sam te na pariskom aerodromu sa buketom cveća koji nisam znao kako da držim. Ali su mi producenti rekli: „Čim izađe iz aviona, idi do nje i daj joj cveće. „Čekao sam sa cvećem u ruci kao imbecil, usred horde fotografa. Izašla si iz aviona, ja sam prišao. Rekla si svojoj majci: „Ovomora da je Alen Delon, moj partner!”, i desila se ljubav na prvi pogled iz vedra neba. Tako sam otišao u Beč, gde je sniman film, i tamo sam se ludo zaljubio u tebe. A ti si se zaljubila u mene.” Čim se vratila u Pariz, Romi Šnajder je u svojim dnevnicima ovako opisala svog kolegu: “Previše je zgodan, premlad, previše počešljan”. Zahvaljujući izrazito sentimentalnoj priči, na kraju snimanja dvoje mladih i lepih glumaca se verilo i otišlo da žive zajedno u Ville Lumiere, u centru Pariza. Njihova intenzivna ljubavna veza je tek počela.

Šezdesete, Alen nadmašuje Romi

Slede četiri godine neodoljive ljubavi u kojima se dvoje mladih na fotografijama i arhivskim snimcima pojavljuju srećni i zaljubljeni. Alen Delon je sada postao seks simbol Francuske i, zahvaljujući ulozi u Zločinu na suncu, pokazao se i talentovanim, potvrdivši se filmskom zvezdom. Godine 1960. filmski majstor Lukino Viskonti, zadivljen izražajnom snagom njegovih očiju, prvo ga je izabrao za glavnog junaka svog dramskog remek-dela Roko i njegova braća, a zatim, sledeće godine, ubedio njega i njegovu Romi da glume i debitovali zajedno u pozorištu u Parizu u Peccato che e una slutina (1961): „Viskonti nam je rekao da ličimo – reći će Delon – I da smo imali isti v između obrva kada bi se namrštili od besa, straha od života i muke„.

Takođe u Italiji, još jedan veliki filmski stvaralac poput Mikelanđela Antonionija spaja ga sa Monikom Viti u L’eklisu, dok će 1963. godine, koju još uvek vodi Viskonti, njegovo međunarodno posvećenje stići u Il Gatopardo, gde igra princa Tankredija od Falkonijerija.

Prve pukotine i nepriznati sin

Dok Alenova karijera raste brzo, Romina karijera se usporava. Dok se razvija kao glumica – u radu sa Orsonom Velsom uspeva da napravi čist raskid sa svojim dosadnim i bajkovitim likovima – u njenom partnerskom životu počinju da se pojavljuju prve pukotine. U stvari, Delonove česte „eskapade“, uvek dokumentovane (i često poricane), nalaze mesta u novinama. Godine 1962. njih dvoje moraju da se suoče sa prvim zemljotresom kada pevačica Niko („Sveštenica tame“, muza Endija Vorhola i Velvet Undegraunda) rađa dete identično Alanu. Glasine o vezi njih dvoje ne pomažu čak ni ako Delon negira očinstvo svom (svom) sinu (kojeg će kasnije usvojiti njegova majka).

Ponuda za brak (pre Nathalie)

Ali Alen i Romi su prebrodili oluju, a ona takođe počinje da glumi u holivudskim filmovima. Sunce se vraća: Delon daje svojoj Romi – koju on zove Puppelé (lutkica) – verenički prsten i prosi je. Brak, koji se svima činio neizbežnim, stalno će se odlagati. Takođe zato što jedne večeri Alen upoznaje 22-godišnju plavušu sa dva velika plava oka i napućenih usana: Fransin Kanovas, koja nosi ime Natali Barteli. Lepa je, nemirna i buntovna, baš kao i onaj koji se ludo zaljubio u nju. Udvara joj se zbog nje, počinje da izlazi tajno sa njom. Ne, to neće biti samo eskapada između njih.

Ta (prokleta) oproštajna poruka

“Žao mi je. Znam da bih te učinio nesrećnim. Idem za Meksiko sa Natali. Ja ti želim sve najbolje! “. Pariz, 1964. Sa ovom oskudnom porukom završava se ljubavna priča između Alena Delona i Romi Šnajder. Glumac u tom trenutku ne shvata da pravi najveću grešku u svom životu. Za Romi je to veoma težak udarac. Od tog trenutka zauvek će se promeniti. Te redove čita u leto, kada se njen Alen ženi Natali, već trudnom u sedmom mesecu sa njihovim sinom Entonijem (koji će ga 1986. godine učiniti dedom sa manekenkom Alison Le Borhes), na veoma privatnoj ceremoniji.

Shrvana Šnajder pokušava da okrene stranicu 1966. na brzinu se udajući za nemačkog glumca i reditelja Harija Mejena, kojeg ne voli (i od koga će se uskoro razvesti), ali koji će joj 3. decembra te godine podariti sina Dejvida. Ali ona ne voli tog muža, njeno srce pripada Delonu koji, u međuvremenu, nastavlja da izdaje Natali (čak i sa pevačicom Dalidom, za koju će glumac reći da je „strašno voleo“). Njegovoj ženi u jednom trenutku, 1967. godine, postaje dosadno i napušta ga. Pored Alenovog neverstva, na to utiče i senka Šnajderove: „Nikad mi nije pričao o njoj – reći će Natali posle razvoda – Ali ponekad sam videla senku tuge u njegovim očima i znala sam da je to zbog Romi“. Razvod dolazi 1969. godine, godine u kojoj će Alain i Romi opet biti zajedno na snimanju. Svi očekuju da će ljubav ponovo eksplodirati između njih dvoje.

Bazen: Romi i Alen još uvek zajedno

Krajem 60-ih, Delon je sada etabliran i popularan glumac, lice-simbol „polarnog“ (zapamćeno u Il clan dei Siciliani), savršeno uronjen u klasični karakter tvrdo kuvanog (kao što je Frank Kostelo anđeosko lice). Romi je umesto toga u crnoj krizi, i Alen to zna. Iz tog razloga zvezda koja troši žene, proždirana svojom krivicom jer joj je slomilo srce, želi da ona po svaku cenu igra pored njega u Bazenu. To je iznenađenje za sve, pošto mu je partnerka u filmu, koju je odbio, trebalo da bude Monika Viti. Film u režiji Žaka Derea, a smešten je tokom vrelog leta u vili u Sen Tropeu, postaće kultan zahvaljujući njima, na vrhuncu njihove lepote: preplanuli, zategnuti, senzualni. Čini se da su i dalje zaljubljeni, a novine pričaju o povratku plamena (i zato što film ima popriličnu količinu erotskih scena) koje u stvarnosti neće biti, ali je bilo lepo izgraditi da bi se prodalo još nekoliko kopija (u modernom klikbait stilu).

U stvarnosti, njihova osećanja nikada nisu splasnula, prirodna sua, dubok. Ljubav između njih dvoje, koja nikada neće splasnuti, pretvara se u čvrsto prijateljstvo, kako je sama Šnajder poetski opisala tokom snimanja: «Najvažniji čovek u mom životu ostaje Delon. Uvek je spreman da dođe do mene. U svakom trenutku bi mi pritrčao u pomoć. Alen me nikada nije prepustio sebi, ni danas ni juče. Za taj božanski par, iako će se kasnije s vremena na vreme vraćati zajedničkoj glumi (kao u Atentatu na Trockog, 1972), set Bazena predstavlja kraj, čak i sna.

Romin ponor

Romi je učinila sve što je mogla da se oporavi. Na setu se vratila da radi za Luchina Viskontija u Ludvigu (1973, u ulozi zrelije i iskrenije Elisabete di Baviera) postavši, početkom 70-ih, i ikona stila. Na sentimentalnom nivou ona je umesto toga skupljala neuspehe i katastrofe (mnogo je pričala o sebi kako se mučila sa Žan-Luisom Trintinjanom i Žakom Dutronkom). Ona će 1977. ponovo pokušati da pronađe sreću udajom za italijansko-francuskog novinara Danijela Biazinija sa kojim će dobiti Saru, drugu ćerku. Sjaj svetlosti pre mraka. Njen drugi brak će takođe propasti, a 1979. njen prvi muž Hari Mejen se obesio u njenoj kući u Hamburgu. Ova vest ju je uznemirila, do te mere da se prepustila depresiji i alkoholizmu.

Među ulicama Pavije, u režiji Dina Risija (koji je na kraju snimanja svakodnevno šetao sa njom lombardijskim gradom držeći je za ruku i tešeći je koliko god je to moguće), Romi je učestvovala u jednom od njegovih najnovijih filmova, Fantasma d’amore (1981), zajedno sa Marčelom Mastrojanijem. Film, mračan, uznemirujući i dirljiv, sadrži naznake tragičnog epiloga sa kojim će se glumica suočiti. Njen krhki psihički ekvilibrijum, takođe teško testiran uklanjanjem bubrega zbog tumora, definitivno će se raspasti kada njen sin David 5. jula 1981. umre u dobi od 14 godina, tragično zaglavljen u kapiji kuće babe i dede (koju je pokušavao da preskoči). Za Romi je to početak kraja. Ona će 29. maja 1982. biti pronađena mrtva u Parizu, u kući producenta Lorana Petena, sa kojim je bila u vezi u poslednjih godinu dana. Nije to bilo samoubistvo, kako se odmah pomislilo, već srčani udar. Imala je samo 43 godine. Njeno srce se odavno umorilo od kucanja.

Alenova melanholija (i krivica)

Veoma drugačiji je bio život Alena Delona koji će kao glumac 1970. godine postići novi uspeh u Borsalinu (u paru sa „medijskim rivalom” Žan-Polom Belmondom), a 1985. će dostići poslednji akut osvajanjem nagrade Cezar za film Notre histoire i Zlatnog medveda za životno delo na Berlinskom filmskom festivalu. Posle propalog braka sa Natali, glumac od 1968. do 1983. je u paru sa glumicom Mirej Dark, koju će poslednjih godina nekoliko puta varati sa glumicama Veronik Žano, Silvijom Kristel, Sidne Rim i Dalilom Di Lazaro. Zatim su usledile veze sa Anom Parijo, Ketrin Pironi, a 1987. će se povezati sa holandskom manekenkom Rozali van Bremen, koju napušta 2001. i sa kojom će imati dvoje dece, Anučku Delon (rođenu 1990.) i Alena-Fabijena (rođen 1994). Nova porodica će rezultirati njegovim trajnim povlačenjem iz bioskopa.

Delon je zauvek žalio zbog tog naprasnog rastanka sa Romi. Nakon njene smrti, Šnajderova je zaista postala njegov “ljubavni duh”. Neprekidna muka koja mu je pomogla da padne u depresiju (dođe na ivicu samoubistva) i da ga, na glumačkom nivou, navede da tumači mračne, misteriozne, usamljene likove, baš kao što je i sam postao. Početkom 2000-ih Delon je sada poražen, razočaran čovek, ogreznut u sećanjima, preplavljen nostalgijom i prezirom modernog vremena. Harizmatični seks simbol, koji je inspirisao Ričarda Gira za američki Gigolo i kome je 64-godišnja Madona odala počast u pesmi Beautiful Killer, sada je nestao. Godine 2009. poslednji put je pozajmio svoj imidž za Eau sauvage parfem Christian Diora: za kampanju su odabrane fotografije i scene iz filma Bazen. Dok je Romi još bila živa, bila je bliska s njim.

Volim te, moja Puppelé

Čim je čuo vest o Rominoj smrti, Alen Delon je dojurio do nje, da je pogleda poslednji put (a neki kažu da ju je fotografisao koju je zauvek čuvao u novčaniku). Napisao joj je ovo dirljivo, zakasnelo pismo, puno ljubavi:

„Gledam te kako spavaš, ja sam pored tebe. I mislim da si lepa, i da možda nikada nisi bila tako lepa. Prvi put u svom životu – i tvom – vidim te spokojnu, u miru. Kako si mirna, kako si lepa. Čini se da je neka ruka nežno izbrisala svu muku sa tvog lica. Gledam te kako spavaš. Mislim na tebe, na mene, na nas. Za šta sam ja kriv? Slično pitanje postavlja se i pred ženom koja je volela sebe i još uvek voli sebe. Stizala si iz Beča, a ja sam te čekao na pariskom aerodromu sa buketom cveća koji nisam znao kako da držim. Ludo sam se zaljubio u tebe. I ti si se zaljubila u mene. Bože, kako smo bili mladi i kako smo bili srećni. Tada nas je naš život, koji se ne tiče nikoga osim nas, razdvojio. Moja Puppelé, gledam te iznova i iznova. Želim da te proždrem pogledom. Smirim. Ovde sam, blizu. Naučio sam nešto nemačkog, zahvaljujući tebi. Volim te. Volim te. Volim te, moja Puppelé … Opraštam se, najduže zbogom. Neću doći ni u crkvu ni na groblje. Doći ću da te vidim sutradan i bićemo sami.”

U večnosti…

Alen je otišao do groba Romi Šnajder u Boasi-san-Avoaru dan posle sahrane i ostao tamo dva sata, u tišini. Od tog trenutka ona je postala fiksna tačka njegovih sećanja. 2018. otišao je u redakciju lista Le Figaro da objavi poruku: „Rozmari Albah-Reti poznata kao Romi Šnajder danas bi, u nedelju 23. septembra, napunila 80 godina. Oni koji su je voleli i vole je treba da joj se obrate jednom mišlju. Hvala vam. Alen Delon». Sledeće godine, tačno 19. maja 2019, mnogi se kunu da su ga čuli kako izgovara ime Romi na filmskom festivalu u Kanu, gde je otišao da, vidno ganut, pokupi počasnu Zlatnu palmu. Mesec dana kasnije, prvo će doživeti moždani udar, a zatim i krvarenje u mozgu.

Alen Delon je već odlučio da praktikuje eutanaziju u Švajcarskoj, gde živi i procedura je legalna (kada odluči, njegova ćerka Anuška će izvršiti asistirano samoubistvo). U večnosti će konačno pronaći Romi: njegovu lutkicu, jedinu pravu i veliku ljubav njegovog života.