Svako varenje podrazumeva obrađivanje onoga što smo uneli u sebe.
U tom procesu, najpre ćemo napraviti razliku između ”jestivog i nejestivog”, zatim, zadržati korisno, i naposletku, odbaciti nepotrebno, nesvarljivo.
![Autorka teksta: Sanja Petković, psihoterapeut, joga instruktor, kreator holističkog terapijskog koncepta Spirit&Move Foto: Darko Bursać](https://www.sitoireseto.com/wp-content/uploads/2015/12/sanja-petkovic-150x150.jpg)
Foto: Darko Bursać
Bilo da se radi o materijalnom varenju (varenju hrane) ili nematerijalnom (obrađivanju informacija i utisaka iz spoljnjeg sveta), proces je uvek isti. Kakve ćemo informacije želeti da unesemo u sebe, zavisi i od nekih naših karakteristika i navika koje smo izgradili prema sebi i svetu.
Pročitajte i ovo: Ne bole ožiljci koje nosim, bole njihova imena
Ako govorimo o hrani, već u samim izborima ukusa, ogledaće se naši karakteri i afiniteti.
Osobe koje su kroz život najpre rukovođene intelektom i razumom, posezaće za slanim i jakim ukusima.
Slatko je oduvek bila potreba onih koji žude za ljubavlju, prepuštanju uživanjima, ili čak želji za samopotvrđivanjem.
Ljutu i začinjenu hranu često biraju avanturistične osobe, sklone izazovima.
Pročitajte i ovo: Pouzdani znaci koji govore da mu se sviđate
Misaone osobe, koje se ne predaju tako lako akciji, te logici srca i strasti, teže gorkim ukusima.
Dok su probirljivi karakteri naklonjeni kiselom.
Logika stvari je jasna – naši unutrašnji afiniteti određuju ono za čime posežemo u svetu (ljubav, avantura, uspesi, ili čak izbegavanje sveta i doživljaja). Bez obzira ka čemu smo posegli, šta smo uneli i primili u svoj organizam, ta informacija može za nas biti lako svarljiva, ili pak neprihvatljiva (što se psihički, a nekada i fizički manifestuje kao osećaj gađenja, mučnine, povraćanja) i teško svarljiva (osećaj težine ili ”kamena u želucu”).
Pročitajte i ovo: Venčanje definitivno menja vaš partnerski odnos – kako i zašto
Sve što primamo u svoj organizam, izaziva u nama određena osećanja. Stomak se na telesnom nivou tretira kao centar naših osećanja.
Svi dobro znamo gde osećamo tremu, gde osećamo ”leptiriće”, gde nam neko zada ”udarac” kada nas emotivno povredi i odakle, zapravo, sve te reakcije kreću.
Kao telesnom organu, koji prvi pasivno prima utiske (materijalne i nematerijalne) iz spoljašnje sredine, u želucu će tako nastati i prva emotivna reakcija – u vidu prihvatanja i neprihvatanja.
Pročitajte i ovo: Andrija&Anđelka – šta nam poručuju i čemu (ne)treba da nas nauče
Odatle se reakcija može distribuirati u dalje zone tela, gde će se transformisati u različite druge emotivne kvalitete (ljubav, samozalaganje, akcija, davanje, primanje, itd.).
Kada se, dakle, javi prva emotivna reakcija na spoljašnji utisak, možemo joj dozvoliti da se raspoređuje u telu, izazivajući nove emocije i navodeći nas na akciju, a možemo je i zablokirati, ne dajući joj da se dalje vari i transformiše, potisnuti joj prirodan razvoj i zadržati na mestu gde je i nastala.
Pročitajte i ovo: Obrazac žrtve kao beg od ljubavi
Sve se ovo dešava zbog utiska osobe da ne može da svari ono što je upravo došlo do nje. Da joj je informacija prejaka, preplavljujuća, neshvtaljiva, nepoznata, ugrožavajuća. Ovakav utisak ili uverenje osoba stiče, kako prethodnim životnim iskustvima, tako i slikom i doživljajem koji ima o sebi, i karakternim osobinama koje je zadržavala, nadograđivala i kreirala.
Kao deca, na primer, mogli smo rasti u prezaštićenoj sredini, u kojoj je nenaviknutost na različite spoljašnje promene mogla dovesti do kasnije preosetljivosti na iste, što osoba doživljava kao nemogućnost varenja i prihvatanja novih doživljaja i događaja. Često će ovakve osobe pokazivati i osećanja i ponašanja koje vidimo i interpretiramo kao želju da ne odrastu i da se ne suoče sa svetom i potencijalnim bolnim iskustvima.
Pročitajte i ovo: Veliki Getsbi ljubav ili beg u tragičnu ljubav
Kroz život smo mogli graditi i tvrdoglavost ( iz raznih razloga – da dokažemo, na primer, nešto sebi i drugima) zbog koje sada ne želimo da prihvatimo informacije koje nam dolaze iz spoljašnje sredine, jer po prirodi stvari, one će nas nekako i menjati.
Kao primalac spoljašnjeg utiska, želudac koji ne svari i dalje ne distribuira psihičko osećanje, odabira drugačije načine da se nosi sa onim što se u njemu zadržava.
”Kao kamen u želucu” je poznato osećanje koje se javlja usled opterećenosti nesvarenom emocijom i primljenom informacijom (to će se, naravno, manifestovati i kao nemogućnost varenja fizičke hrane). Želudac tada mora da obrađuje novo, iako još uvek nije rasporedio staro, zbog čega dolazi do osećaja težine.
Pročitajte i ovo: Sudbina Petra Pana i njegovih izabranica I deo
Ako progutamo osećanje, jer iz nekog razloga mislimo da ga ne treba pokazati, tj. iživeti (zapravo, prevariti), želudac razvija odbrambeni mehanizam u vidu proizvodnje želudačne kiseline koja će sada morati na agresivan način da obradi i svari stagnativni materijal (zablokirano osećanje, a što se fizički manifestuje kao nesvarena hrana).
Pročitajte i ovo: Šta da radite ako vaš partner ne želi da se ženi
Povećana želudačna kiselina može dovesti organizam u različita stanja i disfunkcije, i na različite nivoe problema koje možemo imati sa želucem. Ovo će zavisiti od intenziteta i dužine trajanja perioda u kome se ne suočavamo sa svojim osećanjima.
Najčešće osećanje koje će izazvati ovakvu lančanu fizičku reakciju je osećanje ljutnje. Tako osoba, koja ne uspeva da prihvati i uklopi u svoj postojeći svet to što joj dolazi spolja, oseća ljutnju i frustraciju. Kako, a najčešće je ovo kulturološki određeno, ljutnju nije poželjno manifestovati, osoba je zadržava u sebi i zapravo okreće protiv sebe, i to već na nivou prvog primača informacija – na nivou želuca:
Pročitajte i ovo: Oslobodite se emocionalnih manipulatora
– u vidu zastoja (ne prihvatam ništa više, ne varim, odričem se novog)
– ili povećane želudačne kiseline (agresivno se borim protiv, za mene, novog i teško prihvatljivog)
Ovakve će osobe, dakle, varirati između povučenog i agresivnog ponašanja, ili će imati tendenciju ka jednom od njih.
Prvi način da pomognete sebi jeste da se zapitate kako postupate sa svojim osećanjima.
Da li ih smatrate nedozvoljenima?
Pročitajte i ovo: Znaci koji ukazuju na to da ste u vezi sa psihopatom
Da li mislite da ih ne treba pokazivati (bez obzira da li vas je i ko tome ranije naučio, fokusirajte se na to da li takvo mišljenje sada važi za vas)?
Šta mislite da će se desiti ako ste svesni kako se osećate u vezi nečega, ili šta će se desiti ako to kažete ili pokažete?
Kako tretirate svoju ljutnju?
Da li izbegavate konfrontacije i sukobe?
Pročitajte i ovo: Kako da se odnosite prema onima koji vas ogovaraju
Naša osećanja sadrže veliku količinu energije. One su prava pokretačka sila našeg tela i našeg života. Ako ih zablokiramo, ako ih potiskujemo, ona neće nestati. Život neće stati. Naprotiv. Eksplodiraće unutar nas, u našem telu, a to, priznaćete, ne biva baš tako interesantno.
Osvešćene i ispoljene emocije nagone na akciju.
Akcija uvodi novitete i doživljaje u život, zbog čega celi život biva znatno obojeniji i interesantniji. Ako sigurnost pronalazite samo u poznatim stvarima i zaštićenim situacijama i okruženjima, prirodno je da nove informacije, nepoznate doživljaje i otvorene horizonte vidite kao nepoželjne, a zapravo zastrašujuće.
Pročitajte i ovo: Uzdizanje autoritetom znak je slabosti i želje za priznanjem
Međutim, ako vas makar i malo ne plaši ono ka čemu težite, ili ono što je novo, a dolazi do vas, kako da znate da je drugačije?
Kako bi vam, inače, bilo interesantno i priznaćete, ipak, privlačno?
Jer, tamo gde je nešto što nam je manje poznato ili nešto što je malo drugačije, leži neko naše novo Ja, leži ono što od sebe očekujemo, onako kako sebe zamišljamo, a samo mislimo da je nemoguće, leži unapređena verzija onoga što već znamo o sebi!
Pročitajte i ovo: Da li je zavisnost odgovor na traumu? Najviše nas boli ono što nismo mogli da promenimo!
Pored ovakvog umnog i emotivnog zalaganja, svoj kapacitet za varenje noviteta, ubrzajte i na telesnom nivou, jer verovatno već uviđate da je najtemeljniji i najsigurniji prilazak sebi sa svih aspekata (um, duša, telo).
Marjaryasana i Bitilasana (položaj mačke i položaj krave)
Razdvojte kolena u širinu kukova, opustite prednju stranu stopala na zemlju, postavite šake ispod ramena, i konstantno držite pupak blago povučen ka kičmi i aktvne uro-genitalne mišiće. Izdišite i podižite sredinu leđa ka plafonu, zaobljujući kičmu, povlačeći blago pelvis ka napred i bradu ka grudnoj kosti. Pri udahu, izvijte leđa, izbacujući repnu kost na gore i unazad, a bradu i lice ka plafonu.
Asana je dinamična i ponovite je pet do deset puta.
Parivrtta Trikonasana (uvrnuti trougao)
Razdvojte stopala nešto šire od kukova (za dužinu jedne cele noge) i postavite pete u istu liniju. Roirajte desno stopalo tako da ide uz tu liniju (koristite linije prostirke), a levo stopalo rotirajte blago na unutra (ugao od oko 30 stepeni u odnosu na liniju prostirke). Ruke odručite u visinu ramena. Rotirajte se kukovima u pravcu desne noge, tako da dobijte mogućnost da levu šaku spustite na pod (možete postaviti i joga blokove ili knjige, kako biste smanjili intenzitet i dubinu, i na njih spustiti šaku), a desnu ruku otvorite ka plafonu.
Osećajte kako vam se širi grudni koš, i ako se osećate stabilno, gledajte u prste gornje ruke. Ako ne, gledajte napred u pravcu gde gleda vaš grudni koš. Sve isto ponovite i na drugu stranu.
Ardha Matsyendrasana
Postavite desno stopalo na pod uz spoljašnju stranu levog kolena. Levu nogu savijte u kolenu, tako da vam stopalo dođe na pod pored desnog sedalnog dela. Nemojte sesti na petu. Držite stopalo pored. Spuštajte tokom asane oba sedalna dela na zemlju. Za lakšu varijantu, levu nogu ne morate savijati. Ostavite je ispruženu ispred sebe. Postavite desnu šaku na pod iza leđa, što bliže kičmi, a levom rukom obuhvatite desnu nogu sa njene spoljašnje, bočne strane. Na ovaj način ste napravili polugu u telu, te se možete postepeno rotirati u desno, ispravljajući kičmu i gledajući preko desnog ramena, opuštenih vratnih mišića.
Ne zaboravite da u rotacijama osvešćeno i produbljeno dišete, kako bi došlo do masiranja unutrašnjih organa. Asanu ponovite i u drugu stranu.
Paschimottanasana (preklapanje iz sedećeg položaja)
Ispružite noge napred, sastavite stopala i isturite pete kao da stojite na zemlji. Bilo koji deo nogu da ste dohvatili (stopala, potkolenice, traku ili peškir kojom obuhvatate stopala kao pomoć, ili se odgurujete šakama o pod), pre nego uđete u položaj, ispravite leđa, naročito u grudnom delu. Povucite pupak ka kičmi i preklopite se i dalje izdužujući leđa. Udaljite ramena od ušiju i povucite blago bradu ka grlenoj jabučici kako ne biste stezali vratne mišiće.
Apanasana (kolena na grudi)
Lezite na leđa. Privucite jedno pa drugo koleno na grudni koš. Zagrlite potkolenice i vodite računa da ne ukrštate stopala. Dišite svesno i produbljeno, čime ćete podstaći masažu stomaka. Pokušajte da zadržite vrat što većom površinom na podu. Iz ovog položaja možete raditi i Ardha Pawanmuktasana, gde vam je samo jedna noga privučena na grudi, dok je druga položena na zemlju.
Supta Parivartasana
Iz položaja ležeći na leđima, privucite kolena na grudi. Desnom rukom potiskujte kolena u desnu stranu tako da izvršite rotaciju donjeg dela tela u desno. Levu ruku pružite na pod u produžetak levog ramena, trudeći se da vam oba ramena ostanu na podu. Gledajte preko levog ramena. Ovu asanu možete izvesti i tako da vam obe šake ostanu iza glave, na potiljku, odakle ćete raširiti laktove i zajedno sa ramenima ih spuštati na zemlju. Za lakšu opciju, preklapajte u stranu samo jednu nogu, dok druga noga ostaje opružena na zemlji.
Produbite disanje u asani, a zatim je ponovite i na drugu stranu.