Želimo da vam skrenemo pažnju na novi roman Milice Vučković, jedne od najdarovitijih mladih srpskih književnica,  “Smrtni ishod atletskih povreda”, izuzetnu priču o toksičnom odnosu koja će vas duboko dirnuti.

Vučković, autorka zbirke priča Roj (2014) i romana Boldvin (2018), u svom novom romanu rasvetljava kompleksne sisteme manipulacije, njihovu suptilnost i postepenu gradaciju. Svoju junakinju, snažnu i nezavisnu ženu, Vučković potpuno degradira, ogoljujući patrijarhalne obrasce u kojima su žene naučene da trpe i ćute ili da veruju da ljubav mora i treba da boli.

Smrtni ishod atletskih povreda, Milica Vučković, BOOKA

Ako ste ikad pomislili „to se meni nikad ne bi dogodilo“, ovo je knjiga za vas.

Ako ste vi neko kome se „to dogodilo“, ovo je knjiga za vas.

Ako ne razumete kako se uopšte „to dogodi“, ovo je knjiga za vas.

Proza Milice Vučković ne dopušta nam buržoasku utjehu „lijepe“ rečenice, niti nam pruža laku katarzu srećnih krajeva. Ona beskompromisno iscrtava kompleksnu mrežu zlostavljanja koju narcisoidni „majstori lijepih rečenica“ nerijetko stvaraju oko svojih „muza“. Vučković vješto rekonstruiše obrazac poetizovane „velike ljubavi“ kojoj smo odmalena učene, a potom ga jednako vješto objelodanjuje kao košmar bezizlazne toksične igre.
– Lana Bastašić

Ako želite razornu, iskrenu, poetičnu, ali nikako i patetičnu priču, napisanu britkim jezikom, ovo je knjiga za vas.

Snažna, iskrena, poetična, ali nikako i patetična knjiga koja rasvetljava kompleksne sisteme manipulacije i njihovu suptilnost. Milica Vučković svoju junakinju potpuno degradira i ogoljava patrijarhalne obrasce u kojima su žene naučene da ćute i trpe i veruju da ljubav treba i mora da boli.

Eva je suvišan čovek. Ima promašen život, promašen i srećan, jer je to put iskrenosti i radoznalosti. Ovo je knjiga teskobe i ljubavi. Suzu vaga, vadi trn iz oka. Roman apsolutne iskrenosti. Knjiga za retke, za one koji tu iskrenost mogu da izdrže. Nije ovo knjiga za šmokljane.

Ovaj bi se roman dojmio Džeku Keruaku i, posebno, na dan šesti, mladom Rastku Petroviću. Knjiga po tragu pomodrelih ožiljaka: sve sam naučio sâm, sopstvenim kolenima naživo. Knjiga o radničkom surovom životu u Nemačkoj, levičarski roman: moji nokti bili su izlistani do krvi, vrhovi prstiju boleli su me kao sveže amputirani. Što veći teret, to lepši stav tela. To veća radost tela, tišine, ritma.

Milica Vučković kao Kasijus Klej, kao Muhamed Ali. Vučković od reči šporet, krpljeno, fleka, oklembešeno… čini poeziju. Od reči rajsferšlus, koja se javlja kao refren, pravi solo partiju za džez klarinet. Vučković piše u ritmu džez varijacija s bluz deonicama. I raste to sve do izvrsnog finala romana. Huči tiho i strašno kao Dunav, kao smrtonosna bolest. Kao u romanima Margaret Diras. Sokoli na život. Ljubav kao bol i kao čudo. Ljubav je čudo koje prelazi preko ruba romana, romana i pameti
– Božo Koprivica 

Milica Vučković je rođena 1989. godine u Beogradu. Završila je slikarstvo na Fakultetu primenjenih umetnosti, na kojem trenutno brani doktorat. Članica je umetničkog udruženja ULUPUDS, od 2014. godine sa statusom samostalnog umetnika, i ima iza sebe preko deset samostalnih slikarskih izložbi.

Prvu knjigu, zbirku kratkih priča Roj, objavila je 2014. Za Jedu ljudi i bez nogu dobila je 2017. prvu nagradu na konkursu za kratku priču „Biber“. Godine 2020. našla se u finalu na konkursu FEKP, takođe za kratku priču. Svoj prvi roman Boldvin objavila je 2018. i s njim je uvrštena u dva najuža izbora za književne nagrade „Vital“ i „Biljana Jovanović“. Piše i prozu i poeziju, pesme su joj objavljene u nekoliko književnih časopisa kao što su Fantom slobode, pančevački RukopisiPoveljaSent.