Premijera predstave Zagreb–Beograd via Sarajevo, Jelice Zupanc, u režiji Gorčina Stojanovića, biće održana u nedelju 21novembra, sa početkom u 20.00 časova, na Sceni „Ljuba Tadić“.

U predstavi igraju Aleksej Bjelogrlić (Andrić), Miodrag Dragičević (Crnjanski), Marko Janketić, Nebojša Milovanović, Nikolina Vujević i Joakim Tasić. Kostimograf je Lana Cvijanović, scenograf Gorčin Stojanović, kompozitor songova Anja Đorđević a za scenski govor zadužena je Ljiljana Mrkić Popović.

”Dramu Zagreb–Beograd via Sarajevo napisala sam najbrže, a najteže od svih svojih radova. Mučni paradoks zainatio se u iznenadnom sudaru mirnih meseci i godina, koji su mi inače potrebni za rad, sa grčevitim satima i danima u kojima je drama nastala – u jednom dahu, sa jedistvenim osećanjem, davnog zgusnutog proleća 1992. godine, u grozničavoj potrebi da zaštitim i zagrlim mladiće koji odlaze u rat ili van zemlje bacajući u žurbi svoje torbe s prozora, tokom krvavog raspada Jugoslavije.

Zagreb-Beograd via Sarajevo foto Nebojša Babić

Ako njih zaboravimo, sve smo zaboravili. Kako smesta ne prizvati mladog Andrića, čiju stogodišnjicu rođenja te 1992. treba obeležiti, i mladog Crnjanskog, koji se, putujući vozom iz Zagreba za Beograd, vraćaju iz onog rata posle kojeg je Jugoslavija i nastala? Ako smo to zaboravili, sve smo zaboravili.

Zagreb-Beograd via Sarajevo foto Nebojša Babić

Da li nam iko može pružiti više razumevanja, utehe i nade u opštem haosu, nepoštovanju, nasilju i ličnim nedaćama od dvojice mladih pisaca koji se, početkom 1919. godine, posle krvavog rata, vraćaju životu, novoj državi i sopstvenim očekivanjima – Andrić, sa tek napunjenih 26 godina u oktobru i Crnjanski, sa svojih takođe oktobarskih 25?”, o predstavi je rekla Jelica Zupanc.

Zagreb-Beograd via Sarajevo foto Nebojša Babić

”Mladi čovek viče sa balkona na parter – pun prezira prema onima koji se dole grle sa oficirima vojske protiv koje su do juče ratovali.

Na železničkoj stanici, punoj dima parnih lokomotiva, neki drugi mladi čovek zove trećeg, a potom se nađu u istom kupeu voza bez pravog voznog reda. Iz grada u kojem je nastala neka država koja će se neprestano raspadati – a da se, kako stoje stvari – nikad istinski i do kraja ne rasturi, taj kupe, sa ta dva momka i onim jednim balkonskim bukačem, jednom bečkom gospođicom i jednim lekarom, hita ka prestonici te zemlje stalnog provizorijuma.

Zagreb-Beograd via Sarajevo foto Nebojša Babić

Kad u kupe voza koji visi na mostu iznad neke neimenovane reke, stupi četvrti mladi čovek, mornar koji tvrdi da je u taj voz iz Zagreba za Beograd ušao u Sarajevu, što je apsurdno (ali sve je ionako počelo u Sarajevu), počinje nešto na ivici smisla: ovi momci su budući nobelovci, emigranti, režimlije, disidenti – sve odjednom – oni se prepiru o budućnosti, onoj koju su zajednički pravili sanjajući o slobodi, a gle u šta se to već sad izmetnulo?”, o predstavi je rekao reditelj, Gorčin Stojanović.