Procene stvarnosti koje pravimo svakodnevno, zasnivaju se na upoređivanju, a ono stvara polarizaciju i konflikt koji predstavlja suštinu svakog života.

Bolesti su, u stvari, manifestovani konflikti. U partnerskim odnosima biramo partnera koji ima upravo suprotne osobine ili naše slabosti i tada dolazi do sukoba ili razočarenja. Tako je i sa osobama koje nas nerviraju. Radi li se o nekom političaru, šefu ili partneru, sasvim je svejedno. Na taj način stvaramo iskrivljenu sliku  stvarnosti. U ogledalu naše subjektivne stvarnosti vidimo nešto što se, u stvari, ne dešava.

Nikola Žuvela, psihoterapeut i jyotish savetnik

Pročitajte i ovo: Kako karmičke navike utiču na ljubavni život

Umesto da shvatimo kako sudimo zbog stvorene polarizacije, mi se okrećemo borbi u spoljnom svetu i tako sve one bolesti, poput, na primer, nacionalizma, nastaju u tom malom čoveku koji je nosilac ovog sukoba.

On ne može da vidi u sebi svoju slabost i tako sukob postaje spoljni objekat, poput mržnje nekog naroda ili migranata.

Konflikt služi tome da se naš problem izvuče na videlo.

Pročitajte i ovo: Tranfer i kontratransfer

Dakle, krenemo li nešto da rešavamo, problemi automatski počinju da se gomilaju. Mi rešimo jedan problem, onda dolazi drugi. Mi smo tada uhvaćeni u polarizaciju sveta i počinje naše duboko nezadovoljstvo jer ne razumemo proces.

Pročitajte i ovo: Ljubavni trougao sa prijateljem ili prijateljicom

Tako stvaramo sliku sveta, a to rade drugi i onda nastaje stvarnost kakvu sada imamo, u kojoj svi identično razmišljamo o problemima koji nas okružuju. To je grupno i plemensko razmišljanje gde za sve postoje odogovori, a svi odgovori koje ćete čuti biće konstruisani na temelju straha i besa.

S druge strane, mi možemo nešto da želimo i stvarnost će se ponašati drugačije, zato je potreban drugačiji pristup tom problemu, ali mi obično teramo po svome, nastavljamo da želimo iako se razočaravamo u ono što želimo, ali ono što želimo predstavlja nešto što je nepromenjivo. Mi dajemo tom željenom važnost, bilo prošloj ljubavi ili nekoj opsesiji, poput želje za slavom.

Pročitajte i ovo: Sloboda u vezi i zašto je brkaš sa narcisoidnošću

Tada imamo osećaj kao da nam se svet inati.

Kada želimo nekog i stvari ne idu kako smo hteli, tada dolazi do nepoželjnih događaja koji iskrivljuju našu sliku stvarnosti. Frustracija i bes su rezultat. Tako biramo jednu stranu objašnjenja zašto nam se to dogodilo, biramo mišljenje većine o tom problem, koja ima već usvojene stare stavove  i upadamo u mlin koji stvara identifikaciju sebe s nižim emocijama.

Recimo, zaljubio sam se u Anitu, kada sam joj prišao, odbila me. Onda se ovaj muškarac služi ružnim usvojenim rečenicama o ženama koje su muškarci stvarali hiljadama godina i na taj način se on poistovećuje s kolektivnom frustracijom.

Pročitajte i ovo: Kako da završimo nezavršemo u bivšoj ljubavi i otvorimo vrata novom odnosu

Mi uvek kada odabiramo jednu stranu, uslovljavamo i svoje bližnje, te ih uvlačimo u taj problem jer ih negde krivimo za neuspeh.

Stoga, bitno je osvestiti nesvesno zauzimanje stava koje vodi do sigurnog razočarenja.

Suprotan proces je istraživanje onoga što me privuklo, razgolićavanje svoje želje i na taj način kada pronađemo šta je vredno koraka ili prilaska nekoj osobi, tada smo jasniji drugoj strani i sigurno je da će prava želja u kojoj tražimo samo ljubav, pronaći drugu stranu koja uzvraća jer tada ta osoba isto želi ljubav.

Pročitajte i ovo: Reči su te što nas svlače, ćutanje samo uz suze dobro ide

Neuzvraćanje ljubavi ne dolazi jer su motivi pogrešni, a teško je zaći iza maske i videti kako ono željeno nije bilo iskreno i da je osoba u koju smo se razočarali, u stvari, bila nosilac nekih naših inhibicija koje sebi ne priznajemo u svakodnevnom životu.