Klijenti s kojima radim ili nisu u emotivnoj vezi (i nezadovoljni su zbog toga), ili su u vezi/braku kojim nisu zadovoljni (iz ovih ili onih, tako istih i zajedničkih razloga).

Nisam radila s nekim ko je emotivno ispunjen, tj. u zdravoj je i zreloj ljubavi sa svojim partnerom i zadovoljan je kvalitetom odnosa s njim. Znači li to da je potreba (i potraga) za ljubavlju, potreba (i potraga) nad svim potrebama (i potragama)?

Marina Drobnjaković, dipl. psihološkinja i psihoterapijska savetnica

To da su ljubavni problemi – problemi od najveće važnosti? Kada god mi se za podršku i pomoć obrati neko ko nije zaposlen, a sa željom da se posavetuje u vezi s dilemom ili problemom koji ima u ljubavi – pomislim da je tako. I ne začudim se. Razumem da se s nezaposlenošću i svim drugim životnim teškoćama mnogo lakše nosi u zajednici s partnerom i uz njegovu podršku.

Pročitajte i ovo: Previše dobro da odem, premalo da ostanem

Potreba za ljubavlju i pripadanjem nije potreba pre svih drugih naših potreba. Bez ljubavi se može i preživeti i živeti.

Mnogi parovi dugo i, uslovno rečeno „uspešno”, žive bez ljubavi. Opet, iako je tako, svi želimo da budemo voljeni. Većina nas želi i da voli. U potrebi smo i potrazi za ljubavlju i onda kada ne shvatamo ili ne priznajemo da jesmo. I onda kada mislimo ili govorimo da nismo.

Međutim, postavlja se pitanje kakvu ljubav tražimo i želimo da nađemo, tj. grešimo li u njenom poimanju i razumevanju.

Pročitajte u ovo: Žene se zaljubljuju u junake, a muškarci u sfinge

Slušajući mnoge poznate ličnosti dok govore o partnerskoj ljubavi, možete čuti kako je ona njihov jedini ili najveći pokretač i izvor životne energije. Da u ljubavi nema pravila, granica ni ponosa; da ljubav godine ne broji i za njih ne zna, da je uz pravu ljubav sve moguće i da takva ljubav izdržava i prevazilazi sve prepreke.

Pročitajte i ovo: Znaci koji ukazuju na to da ste u vezi sa psihopatom

Možete primetiti da o platonskim ljubavima govore s posebnom nežnošću, setom i osmehom na licu. Da se pitaju šta bi bilo da je od tih platonskih ljubavi nešto stvarno bilo. Možete čak čuti da ljubav definišu kao stapanje i postajanje jednim. Da s oduševljenjem govore o svojim burnim i nikada mirnim ljubavima.

Upoređujući svoju s njihovim ljubavnim pričama, vaša vam se može učiniti običnom, (ispod)prosečnom, bledom, dosadnom, tako dalekom od tih fantastično neobičnih, neverovatnih i spektakularnih ljubavnih priča. Možete pomisliti da na takve ljubavne priče pravo imaju samo fantastično neobične i poznate ličnosti, zvezde. I u tome se obeshrabriti i razočarati.

Pročitajte i ovo: Popaje, spasi me! Kompleks spasioca – da li i koliko pomažete svom partneru u vezi?

Možete i, s druge strane, inspirisani tim i takvim pričama krenuti u potragu za jednom takvom, čvrsto odlučujući da ne pristanete na manje od fantastičnog.

Međutim, najbolje bi bilo kada sopstvenu ljubavnu priču ne biste upoređivali s ljubavnim pričama drugih.

Pročitajte i ovo: Udajemo se za njega i njegovu majku

Stručna znanja i praktično iskustvo doneli su mi i dali nebrojeno mnogo toga. Zahvaljujući njima brzo prepoznajem i dobro razumem različita ponašanja, komunikacije, pojave, iskustva, obrasce, pravilnosti ali i ono što bi se laicima učinilo nelogičnim i neshvatljivim.

Međutim, nisu mi samo mnogo toga doneli i dali, ponešto su mi i uzeli. Ne mogu da ne znam ili se pravim da ne znam ono što znam. Ne mogu, recimo, da ne (u)vidim, ne osvestim, zavaravam se, dam više od dve šanse ili „bacim” svoje vreme na nekoga. Ništa od toga ne želim, da se razumemo.

Pročitajte i ovo: Tajanstveni zavodnik – psihopata, ženskih srca lomilica

Opet, nekada mi se učini da su blaženi oni koji su uskraćeni za znanja iz oblasti psihologije. Sve „moraju” da probaju i provere ne bi li shvatili je li za njih.

Bezuslovnu ljubav većina ljudi izjednačava s roditeljskom ljubavlju.

Pročitajte i ovo: Kako da ne vaspitavate svoju ćerku

Roditelj se doživljava i oseća kao onaj koji razume, prihvata i voli bez obzira na sve i po svaku cenu. Roditelj je tu za nas i biće dokle god ga jeste. Uvek mu možemo potrčati u zagrljaj, isplakati se na njegovom ramenu i vratiti se životu u zajednici s njim nakon ljubavnog brodoloma.

Roditelj je onaj koji je brinuo o nama, posvećivao nam se i davao, pa i žrtvovao zbog nas. Roditelj ne odustaje, verovao je i veruje u nas. Međutim, ako bismo zastali i promislili roditeljsku ljubav, shvatili bismo da se čak i ona zasniva na izvesnim uslovima, granicama, zahtevima  i očekivanjima.

Pročitajte i ovo: Zašto varamo svoje partnere?

Prvi i jedini put, roditelji su nas bezuslovno voleli dok smo bili bespomoćni i kao takvi od njih zavisni.

U periodu u kojem je podmirivanje naših fizioloških i drugih potreba u potpunosti bilo u njihovim rukama. Tada, ništa što (ne) bismo uradili nije se kažnjavalo.

Pročitajte i ovo: Antisocijalni poremećaj ličnosti

Međutim, vremenom i vaspitavajući nas, naši roditelji su počeli da podstiču, ohrabruju i nagrađuju određena naša ponašanja, dok su, istovremeno, neka druga kažnjavali, poručujući nam tako da su neadekvatna i nepoželjna.

Želeći roditeljsku ljubav, deca se opredeljuju za ona svoja ponašanja koja vole njihovi roditelji.

Štaviše, iz brojnih a dubokih razloga, i po odvajanju od roditelja i zasnivanju sopstvene porodice, osoba može biti u konfliktu lojalnosti (osećati se rastrzanom između zahteva i očekivanja roditelja i partnera), te biti u problemu zbog poruka koje su roditelji upućivali ili i dalje upućuju. Uslovima koje pred nas postavljaju roditelji utire se put svim budućim uslovima ispostavljenim u ljubavi.

Pročitajte i ovo: Najčešće greške u upravljanju konfliktima i kako ih prevazići

Govoreći o bezuslovnosti i partnerskoj ljubavi, autorka i voditeljka jedne meni drage emisije svojevremeno je rekla kako probleme u ljubavi pravi: „Voleću te ako…” i potom dodala: „Nema ako. Voleću te jer te volim, dok te volim.”

Pročitajte i ovo: Zašto se žalimo, čak i kada nam dobro ide

Slušajući je, poželela sam da je pitam kako i zašto onda prestajemo da volimo, ako u ljubavi ne (treba da) postoji ako.

Ako ljubav ne nestaje iz određenih razloga, kako do toga dolazi?

Uslovi u ljubavi su, zapravo, stvar i pitanje granica, a one su, opet, stvar i pitanje samoljubavi, samopouzdanja i samopoštovanja. Ako volite i poštujete sebe, birate ljubav i poštovanje od strane drugih.

Pročitajte i ovo: Postoji li partner bolji od sadašnjeg?

Ako verujete da ste voljivi i vredni ljubavi, ne bojite se da u odnosu s partnerom definišete i postavite granice.

Ako se bojite vezivanja, prepuštanja i bliskosti, postavljate rigidne, neprobojne granice. A ako se, pak, bojite napuštanja i odbacivanja, nastojite da ih ne rizikujete zauzimanjem za sebe i postavljanjem jasnih (i zdravih) granica.

Pročitajte i ovo: Vodič za razvedene

Mnogi, pa i zreli ljudi misle da partnerska ljubav nije ljubav ako mogu da je objasne, nađu razloge njenom osećanju, postave granice i(li) uslove u ljubavi. Mnogi misle da je magično neuhvatljiva rečima, iracionalna, beskrajna i bezuslovna, dok se ne dogodi nešto od onoga što ljubav nije. Biti zreo znači i zrelo gledati na ljubav, dobro je razumeti. Razumevanje i zrela uverenja o ljubavi preduslovi su zadovoljstva i sreće u njenom življenju.

Mnogi su danas nesrećni u ljubavi jer očekuju prave stvari od pogrešnih ljudi.

I obrnuto, očekuju i žele da partner koji voli, voli i sva ponašanja i mane i bezuslovno ih prihvata. Kako se zrela partnerska ljubav zaslužuje, s pogrešnim poimanjem i očekivanjima od nje dolaze i razočaranost, nesrećnost pa i odustajanje od emocija i partnerskih odnosa.

Pročitajte i ovo: Odlazite li od onih koji nisu ono što vam je potrebno?

Kada partnera volimo zrelo, osim što ga prihvatamo onakvim kakav jeste, savršen za nas u svojoj nesavršenosti, volimo ga i zato što to svojim postupcima i ponašanjem prema nama zaslužuje. Sa zrelošću biramo da ne volimo nekoga ko nas ne vidi, ne čuje, ne mari za nas i nije mu stalo.

Pročitajte i ovo: Imaju li žene previsoka očekivanja od svojih partnera?

Biramo uzajamnost i punoću kvaliteta partnerskog odnosa koji se partnerstvom zove jer to i znači – komunikaciju, artikulisanje potreba i očekivanja, (spo)razumevanje, prihvatanje, podržavanje, deljenje, zajedničko koračanje ka budućnosti i voljenje uprkos onome što smatramo partnerovim manama i ne dopada nam se, ali prihvatamo jer želimo da prihvatamo i shvatamo da savršenost ne postoji.

Pročitajte i ovo: Zašto je ženama malo potrebno da se mnogo vežu?

Sa zrelošću nema mesta razmišljanju: “Onaj ko me voli, voleće me kako god da se ponašam i šta god da radim.” Neće, ako voli sebe.