Drage moje čitateljke, dragi čitaoci, dragi saradnici i prijatelji, posle jedanaest godina, vreme je da stavim tačku.
Sito&Rešeto se gasi.
Teško mi je da napišem ovu rečenicu, jer Sito&Rešeto za mene nikada nije bio samo online magazin. Bio je deo mog života. Jedanaest godina mog vremena, energije, ideja, rada, radosti, nerviranja, putovanja, susreta, neprospavanih noći i bezbroj malih i velikih priča.
Pokrenula sam ga sa željom da napravim mesto na kojem ćemo moći da govorimo o svemu što žene zaista žive i osećaju – otvoreno, hrabro, bez glume i bez potrebe da se dopadnemo baš svima, a o čemu drugi ćute.
Tokom ovih jedanaest godina portal se menjao. Menjala sam se i ja, i mnogo toga naučila.
I sada osećam da je vreme da krenem dalje.
Ne želim da ovaj oproštaj bude priča o brojkama, algoritmima, tržištu ili svemu onome što je poslednjih godina učinilo posao u medijima sve težim. Želim da bude priča o ljudima.
Zato vam, pre svega, želim da iskažem zahvalnost.
Hvala svima koji ste nas čitali. Onima koji su bili tu od prvog dana, ali i onima koji su nas pronašli mnogo kasnije. Hvala vam što ste se vraćali, komentarisali, delili tekstove, slagali se sa nama ili nas kritikovali.
Bez vas Sito&Rešeto ne bi imalo smisla.
Veliko hvala i svim ljudima sa kojima sam tokom ovih jedanaest godina radila – autorkama i autorima, novinarima, fotografima, stručnjacima, saradnicima i prijateljima portala.
Hvala vam na poverenju, posvećenosti, predanosti, profesionalnosti i podršci. Svako od vas ugradio je deo sebe u ovu priču.
A sada je vreme da je pustim.
Ne znam još šta dolazi posle. I prvi put posle dugo vremena, prija mi što ne moram odmah da znam.
Možda ću pisati. Možda ću putovati više. Možda ću raditi nešto sasvim drugo.
U svakom slučaju, vreme da pronađem sebi neki novi hobi.
Sito&Rešeto u ovom obliku se gasi, ali jedanaest godina ne može da nestane jednim klikom.
Ostaju ljudi. Ostaju priče. Ostaju uspomene. Ostaje sve što smo zajedno napravili.
I zato neću da kažem zbogom već hvala vam što ste svih ovih jedanaest godina bili deo mog života.
Bilo je vredno.
Žana




