Predstava Bitef teatra Drugovi, ja se ni sada ne stidim svoje komunističke prošlosti, po konceptu, režiji i u izvođenju Sanje Mitrović i Vladimira Aleksića, nakon uspešne turneje po Belgiji, Brazilu, Francuskoj, Nemačkoj, ponovo se igra na sceni  Bitef teatra 27. i 28. novembra sa početkom u 20h, u okviru Festivala autorskog filma.

Tim povodom, poklanjamo dva puta po dve karte našim čitaocima, koji se prvi jave na email adresu sitoireseto.inbox@gmail.com, a prethodno su lajkovali Sito&Rešeto Facebook stranicu i prijavili se za primanje nedeljnog newslettera.

Promotivni snimak iz filma Mlad i zdrav kao ruža (Jovan Jovanović, 1971)
Promotivni snimak iz filma Mlad i zdrav kao ruža (Jovan Jovanović, 1971)

U predstavi Drugovi, ja se ni sada ne stidim svoje komunističke prošlosti, istaknuta pozorišna stvarateljka Sanja Mitrović i renomirani glumac Vladimir Aleksić bave se skorašnjim istorijom Socijalističke Federativne Repulbike Jugoslavije, zemlje koja danas postoji samo u mašti i sećanju. Ipak, fundamentalna ideja SFRJ, multietničke, multireligiozne, socijalističke države, je i dalje relevantna za današnje evropske sukobe. To ubeđenje spaja ovo dvoje izvođača, i prijatelja iz detinjstva, koji su oboje emigrirali 2001. godine. Dok Sanja i dalje živi i radi u Zapadnoj Evropi, Vladimir se vratio u Srbiju gde nastavlja da gradi svoj život.

Istraga se odvija se kroz dijalog između filma i pozorišta, preplićući tokove njihovih života sa istorijom jugoslovenske kinematografije, socijalističkom prošlošću zemlje, osećajem zajedništva, nacionalističkim ratovima, neoliberalnim revizionizmom, i pustošenjem njihovog rodnog grada. U današnjem društvu da li je moguće ostati veran idealima u koje smo nekada verovali? Šta je to što još uvek ujedinjuje zajednice koje dele isti prostor?

Dok izvođači procenjuju vrednost svojih života i rada, i teret izbora koje su pravili, oni nas dovode do britke analize sadašnjeg trenutka. Predstava Drugovi, ja se ni sada ne stidim svoje komunističke prošlosti suočava otelotvorena lična sećanja izvođača i prizore iz nacionalne kinematografije kako bi istražila šta ostaje od solidarnosti i društvene pravde u vremenu materijalističkog individualizma.