Bitef mi je uvijek značio mogućnost susreta s ljudima koji su imali snagu i potrebu izaći iz prostora nacionalne uskogrudnosti i stvoriti jedan univerzalniji jezik od etnocentričkog zamuckivanja kojim trenutno komunicira veliki dio Evrope i svijeta.

– Oliver Frljić

Reditelj Oliver Frljić će se na ovogodišnjem izdanju festivala predstaviti sa dve predstave – Šest lica traži pisca, koju je u satiričkom pozorištu Kerempuh režirao prema poznatoj drami Luiđija Pirandela, i Gorki – Alternativa za Nemačku?, u produkciji čuvenog Teatra Maksim Gorki iz Berlina. Obe predstave prepoznaju i osuđuju fenomen jačanja desnog populizma, ksenofobije, netolerancije i autoritarnih režima u Evropi, ali i svetu, fenomen režima koji razgrađuju demokratske ustanove i sistem ljudskih prava, a sve to u sprezi s podivljalim neoliberalnim kapitalizmom.
Takođe, kao što je uvek slučaj s Frljićevim radom, ovi komadi preispitaju i položaj pozorišta u takvom okruženju, njegovu spremnost i mogućnosti da mu se suprotstavi.
Oliver Frljić
Foto: Jovica Drobnjak

U suret predstojećem festivalu, Oliveru smo postavili nekoliko pitanja o njegovom odnosu prema Bitefu, predstavama koje su deo glavnog programa, ali i odnosu prema svetu bez ljudi.

U skladu sa Bitefovim ovogodišnjim sloganom, šta je za Vas svet bez ljudi?

– Iako ljudska vrsta već duže prenapućuje ovaj siroti planet, vrlo rijetko je uspijevala realizirati ono što smo naivno vjerovali da je esencija pojma čovjek. Povijest ljudske vrste je povijest dehumanizacije. U tom smislu shvaćam ovogodišnji slogan Bitefa.

Šta za Vas znači biti deo ovogodišnjeg Bitefa?

– Bitef mi je uvijek značio mogućnost susreta s ljudima koji su imali snagu i potrebu izaći iz prostora nacionalne uskogrudnosti i stvoriti jedan univerzalniji jezik od etnocentričkog zamuckivanja kojim trenutno komunicira veliki dio Evrope i svijeta.

Kroz glavni program ovogodišnjeg Bitefa, neizbežno se provlače teme smrti i sećanja. U tom smislu, moramo da Vas pitamo – kako biste voleli da Vas se sećaju?

– Kao jedan okorjeli ateist, svakog dana molim boga da u trenutku kad umrem postanem dio kolektivnog zaborava. Mislim da bi mi najveći poraz predstavljao bilo koji oblik posthumnog priznanja onoga što sam radio ili integracije u bilo kakav nacionalni korpus. Protiv logike nacionalnog krda sam se borio veći dio svog života, pa se nadam da moja smrt, kad dođe jednog lijepog dana, neće izbrisati tu činjenicu. Drugim riječima – o pokojniku sve najgore.

Vaša predstava GORKI – ALTERNATIVA ZA NEMAČKU? u jednoj rečenici?

– Predstava o nemogućnosti demokracije da zaustavi fašizam ili mu uskrati svoju legitimaciju.

Vaša predstava ŠEST LICA TRAŽI PISCA u jednoj rečenici?

– Radikalno čitanje Pirandellovog klasika u kontekstu hrvatskog desnog populizma.