Ništa lepše od letovanja sa stalnim sapatnicama, Milkom i Katarinom, još kada je to Hvar, to znači samo jedno – biser do bisera. A najveći od svih je samo ostrvo, otok Hvar.

Ruža Ristanović
Ruža Ristanović, sanjar&romantičarka

Slušala sam o Hvaru toliko dugo, da ne kažem odveć sam se zaljubila u taj čuveni miris samo slušajući o njemu, a ovog leta sam rešila i da ga konačno posetim.

Ne bih da zvučim kao gosn Alvirović, ali od svih ruta koje postoje odabrale smo klasiku – autoput do Zagreba, pa onda ka Splitu, uz laganih 130km na čas. Noćna vožnja se podrazumevala jer smo htele uhvatiti izlazak sunca na trajektu, pa bi to bila druga preporuka za ovo putešestvije.

Što se tiče muzike, za osam sati puta Milka se pobrinula da se opustimo uz čitav set klasića, od 80-tih, preko 90-tih, a orio se i Bajaga, “...jednog jutra ispod moga prozora…”.

Za trajekt smo bile pametne i kupile kartu onlajn, pošto su me naplašili raznim pričama, ali gužve zorom nema, pa ni tu nije bilo problema (sad već zvučim kao Mirko).

Na putu ka Hvaru
Na putu ka Hvaru

Za smeštaj smo odabrale apartman, tik iznad Hula Hula plaže, em je sve već bilo zauzeto, em je smeštaj skuplji od Palme, recimo, tako da biranju mesta nije bilo. Apartman je koštao 37/noć, po osobi.

Hvar kao Hvar je poseban i čaroban. Kad god su mi pričali o tom mirisu, skupili bi oči, raširili nozdrve i krenuli da uzdišu. To nas je sačekalo prvi dan.

Ostrvo vina i lavande, kako ga zovu, s pravom nosi to ime. Inače, trivija u vezi sa lavandom: legenda kaže da čuvena hvarska lavanda zapravo nije hvarska već srpska, tj sadnice su iz Bele Palanke ili Velike Plane, nisam sigurna, ovo je samo trivija,  koje je neko nekad odneo tamo. Svejedno, predivno miriše i dobar je biznis.

Već na početku ovog teksta ću izvući zaključak: videla sam mnoga mora, kupala sam se u morima od Atlantika do Indijskog okeana, ali s pravom tvrdim da je “hvarsko” more zaista božanstveno. Osim tog savršenog mirisa, odnos saliniteta i temperature vode je perfektan.

Carpe Diem
Carpe Diem

Milka, kao iskusni poznavalac ovog ostrva, odmah je predložila Paklena ostrva za izblejati na plaži. Stipanska, na ostrvu Marinkovac, to jest, plaža Carpe Diem je bila naše odredište prvi dan. Simpatična plaža sa šumicom, restoranom i uredno popakovanim ležaljkama.

O moru neću više, u jednoj rečenici sam opisala savršenstvo bez mane. Plažni bar Carpe Diem je poznat po odličnim žurkama, dobroj muzici i sjajnom provodu. Na žalost, nismo okusili čari noćne čarolije i dobrog provoda, ali su dnevne bleje podjednako dobre.

Ukoliko želite zauzeti separe, a šta bi Beograđani drugo uzeli nego separe, jel, morate potrošiti 700 kuna. Nije nam zasmetala cena, već način na koji nam je curica to saopštila. Ali hajde, bio nam je prvi dan, svi umorni od puta, već posle dva koktela sve joj je bilo oprošteno. Kad se u sve to uklope zvukovi, ja ih zovem zrikavci, borovina, dobra ekipa i muzika, slobodno mogu reći –bilo nam je kao u raju.

Ko želi malo kulture može obići ostatke manastira Svetog Stepana, po kome je i dobila ime. Što se tiče cena, nisam bila iznenađena skupoćom, za takav raj vredi platiti. Ubrzo nam se pridružio i moj rođak Danijel, iskusni hvarski vuk, koji Hvar pohodi od malih nogu.

Carpe Diem
Carpe Diem

Ekipa kompletna, ugođaj kompletan, i uz sve te čari Paklenih otoka uspeli smo već prvi dan toliko da se opustimo, da su nam ladno preprodali naš lejzibeg, koji smo uredno platili. Navodno, zbunili se, nije nas bilo nekoliko minuta, a mi smo taj prvi dan bez peškira došli na kupanje. Pod pretnjom da im nećemo platiti ništa od onoga što smo popili i pojeli, a popilo i pojelo se bome onoliko, vratili su nam naš lejzibeg.

Povratak kući je bio urnebesan. Na Hvaru su sve ulice iste, sve krivine iste i sve podseća na sve. Kako nismo zapamtile adresu apartmana, ni krivinu kod Albukerkija, lutali smo sat vremena tražeći našu ulicu. Sve što smo znali je da je u brdima, i da treba ići non stop gore, gore…avaj, moradoh uključiti roming i izguglati stan, što me je koštalo čitavih 12.000 dinara.

Alvirović savet ko zna koji – dobro zapamtite gde ste smešteni, u gradu Hvaru je sve identično. I obavezno uzmite onaj paket – roming za samo nešto dinara – vredi svaku paru.

Paalmižana
Paalmižana

Palmižana je priča za sebe. Laganini je jedno super mesto, u sred borove šume i zaliv je fantastičan za fotkanje, (ako ste na moru, a niste šerovali na Instagramu, džaba ste krečili).

Opet ista priča o potrošnji i zauzimanju “prime” pozicije. Morate potrošiti 200 eura, ali evo samo za vas separe za 150, tako da se cenjkanje preporučuje. Kada smo narednog vikenda na Ibici seli u čuveni Del Mar da gledamo zalazak sunca u kome ste u obavezi da potrošite 40 eura po osobi, setili smo se jeftinoće sa Hvara.

Opet divno more, divan miris, a recimo da su kozice po mom ukusu najbolje ikad koje sam jela. Za dobar ručak “Lepa Brena za 4 osobe” sa super španskom muzikom i pevačicom uživo, morate izdvojiti oko 150 eura, no, u poređenju sa destinacijama ovog tipa, nije toliko strašno. Moram priznati da su domaćini bili stvarno ljubazni, jedan konobar kao u svakom lokalu, bio je stvarno poseban, usluga na vrhunskom nivou i njegov pristup gostima. Tako da me to posebno dojmilo.

Palmizana 2

Avantura je bila na povratku kući. Propustili smo zadnji brodić za povratak i onda se jedan fini gospodin, koji vozi nekakav gliser sa osam sedišta, koje morate zajahati, ponudio da nas prebaci. Nas četvoro i četiri cice iz Zagreba. Tu vožnju nikada neću zaboraviti. More je bilo nemirno, on je nagazio, da impresionira njih ili nas, Boga pitaj. Znam samo da sam u jednom trenutku videla ogroman talas ispred nas i naš gliser koji je u vazduhu 10 sekundi. A sekunda kao minuta. Ali iskusni gliser-drajver nas je preveslao za čitavih 12 minuta, srce u petama, a adrenalin na nebu.

Jedan ceo dan smo izblejali u Starom gradu. Danijel tamo ima rodbinu, nadasve ljubazne i prijatne ljude, koji su se potrudili da nam otrkriju skrivene plaže i kupališta na kojima nema ama baš žive duše i koja pohode uglavnom meštani. Tako su nas prečarobni domaćini Željko i Marina vodili na jednu plažu u skrivenoj uvali, Žukovo, gde sam prvi put videla tako kristalno zelenu boju mora, da dobro čitate, zelenu a ne plavu, da sam sedela pod improvizovanim suncobranom od ribarske mreže satima. Savršeno mesto za meditaciju i otvaranje svih čakri.

Zukovo
Žukovo

 

Domaći paradajz iz teta Maricine bašte, kao i njen sok od mente su učinili da ugođaj bude potpun. Kartanje je obavezno na ovakvim plažama, jer nema nikoga, nema muzike, a ako znate da varate pobeda dobro podiže samopouzdanje.

Potom su nam ispričali tu čuvenu priču o rastu cena hvarskih kamenih kućica. Naime, legenda kaže da je cena tih kućica počela naglo da raste pre par godina, kada su dva brata rešila da prodaju jednu od najlepših kamenih kuća u gradu. Trljali su ruke – ako dobijemo 600, 700 hiljada biće super. Došao je ino-kupac i rekao da ne može da ponudi više od tri miliona..i od tad počinje ludilo. Eura, naravno.

Stari grad je prelep, a naši domaćini su nas vodili u jedan kafe na obali, iz kog je kako kažu, najlepši zalazak sunca. Vredi sačekati i uživati u bojama, mirisu, opet miris, miris, miris.

Večeri na Hvaru su posebno divne. Iako nismo okusili čari noćnog života jer nam je više prijalo vino na terasi uz obavezno igranje “Ko je Ko” (znate ono kad vam nalepe na čelo neku ličnost, pa morate pogađati ko ste) i zalazak sunca, uspeli smo da odemo bar na večeru. Restorani su izvanredni, ukus ribe savršen, a kada prošetate obalom i vidite sve te jahte, beli kamen i oslušnete more, to bude dovoljno. Mislim da smo čak videli i onaj srušeni F117 u luci, pretvoren u svemirsku jahtu, tako je izgledala čarobno. Pokušali smo da izađemo jedno veče, međutim, kad si na Hvaru, more i miris te naprosto opiju, tako da smo odremali svako za sebe i nakon sat vremena blejanja u kafiću, pravac krevet.

Svakodnevni pohodi na božanstvene plaže, kupanje u božanstvenom moru, božanstvena večera uz vino, te udisanje tog božanstvenog mirisa na terasi pred spavanje, sasvim su dovoljni za preporod. A ako me pitate da li ću opet ići na Hvar, odgovor je naravno – vratiću se opet, vratiće se Šime. Ima mnogo plaža koje nismo stigli da obiđemo, treba posetiti sve Paklene otoke, treba isprobati sve đakonije po sjajnim restoranima, a svakako nas čeka i taj noćni život koji smo ostavili za neki sledeći put. Upišite Hvar na vašu listu destinacija. I ako imate sreće da je sezona maslina bila dobra, kupite si maslinovo ulje, preukusno i premirisno, nema takvog baš svugde.

Zanimljivosti

  • Hvarska luka je najsigurnije sklonište brodovima od velikih vetrova, zbog takozvanog nautičkog položaja, zaštićena je gomilom malih ostrva
  • Prosečna cena koktela u kafićima je 12 eura
  • Smeštaj se može pronaći već od 30 eura po osobi za noć
  • Miris lavande i borovine jedinstven na svetu, tvrdim
  • Na prostoru današnjeg grada Hvara nalazi se najstarije poznato naselje koje su napravili Iliri
  • Trg Svetog Stjepana je najveći trg u Dalmaciji
  • Stari Grad ili Faros su osnovali Grci sa ostrva Paros
  • Stari Grad ima Festival divljeg cveća
  • Hvar ima skoro 2800 sunčanih sati godišnje
  • Kilogram dobre ribe košta oko 80 eura
  • Demi Mur je viđena ovog leta kako plovi okolo naokolo Hvara
  • Starogradsko polje se nalazi na UNESCO listi zaštićenih područja, gde se nalaze vinogradi i masline nepromenjeni još od kolonizacije starih Grka
  • Petar Hektorović je bio strašna faca 1.400 i neke, pesnik čiji letnjikovac Tvrdalj u Starom gradu predstavlja savršenstvo arhitekture
  • Svake godine se u gradu Hvar održavaju Dani Hvarskog kazališta
  • Hvar je poneo titulu Šampion turizma (2011), zbog turističkog sadržaja koje nudi u sezoni
  • Pre nekoliko godina na Hvaru su letovali jordanski kralj Abdulah, Bijonse, princ Hari, Eva Longorija, Kevin Spejsi, Džon Malkovič, te i mi ove godine.