Zaljubljivanje je proces u kojem retko dovodimo u pitanje sam događaj i nikada ga ne povezujemo s ljudima iz prošlog života jer smo slepi sledbenici onoga što su nam drugi rekli o odnosu.

Iako ne postoji racionalan odgovor zašto je neki par raskinuo jer obično što čujem na psihoterapijskim savetovanjima su uopšteni razlozi, još uvek ne polazimo od toga da postoje nesvesni zapisi o shvatanju naših odnosa, tj. da privlačimo navike iz prošlih života.
Nikola Žuvela, psihoterapeut i jyotish savetnik

Pomoću pamćenja, običan čovek može da iskoristi redosled tek malog dela svojih zaliha utisaka, dok pamćenje, svojstveno realnom čoveku, zadržava redosled svih utisaka bez izuzetka, bez obzira na to kada su oni primljeni.

Na osnovu mnogobrojnih izvršenih eksperimenata, s nesumnjivom tačnošću utvrđeno je da svaki čovek u određenim stanjima, kao što je, na primer, stanje hipnoze, može tačno da se seti svega što mu se bilo kada dogodilo.

Može da se seti svih pojedinosti svog okruženja, lica i glasova ljudi koji su bili pored njega prvih dana njegovog života, dok je, prema opšteprihvaćenom mišljenju, još bio nesvesno biće.

Dok se čovek nalazi u nekom od tih stanja, on pomoću veštačkih sredstava može da pokrene one delove sebe koji su bili skriveni u najudaljenijim zabitima njegovog mehanizma pamćenja. Ali događa se, isto tako, da se ti delovi pokrenu pod delovanjem bilo kog javnog ili skrivenog uticaja izazvanog njegovim doživljajima, usled čega pred čovekom iznenada iskrsnu davno zaboravljene scene, slike, lica, ali i događaji.

Đotiš daje širu i dublju sliku o nekim događajima i onda svet tuge i nesreće prestaje da bude jednodimenzionalan. Naime, možete doneti neku odluku, a da nje niste svesni, odnosno, mnoge odluke koje su zapisane u nesvesnom ili planetima, donosimo na temelju tih podataka, a ne na temelju svesnog stava.

Recimo, izaberemo neku osobu za partnera, a ta osoba je mogla biti roditelj iz prošlog života. Tada proživljavamo neke čudne događaje, ali nam oni nisu jasni. Takva osoba nam je bliska, ali opet odbojna. Takve emocije naša civilizacija ne objašnjava. Ipak, čak i ako ljudi ne veruju u đotiš, kroz hipnozu mogu da otkriju te događaje, ali o tome čovečanstvo čak i ne želi da raspravlja.

Stoga, naša inkarnacija na ovome svetu, u većini slučajeva, dolazi s onim osobama s kojima smo se nekada družili, bili u vezi.  Stvari nisu onakve kako izgledaju, a premalo informacija i svođenje čoveka na materijalni nivo postojanja, najveća je podvala nauke.

Foto Drew Coffman

Zaljubiti se u nekoga nije samo proces osveštavanja sebe, već i susret s osobom koju smo sreli i koja nas je možda odbila zato jer smo je u prošlom životu povredili. Iako smo joj se svideli, mehanizam nesvesnog ju je upozorio da se makne. Suština je u viđenju, a ono nam promiče jer smo neselektivni.