Ono što je karakteristično za današnje veze jeste da postoji dobra kompatibilnost natalnih karata, ali raskida je više. Uglavnom je premalo želje da se osvesti pravi razlog raskida.

Kada neko nema toliko karmičkog opterećenja na vezama, onda se i manje trudi da išta promeni. Jednostavno, ako osobi u odnosima ide dobro u životu, zašto bi išta menjala? Međutim, ono što je karakteristično jeste da ljudi sa dobrim karmama žele još više, pa tako i one dobre veze zamene lošijim. To je više priroda ega koji nikada nije zadovoljan, pa uništava ono što je dobro.

Nikola Žuvela, psihoterapeut i jyotish savetnik

S druge strane, ono što je isto tako indikativno jeste da i oni koji imaju dosta karmičkih opterećenja na vezama, malo čine da bi to izmenili. Prihvataju život u kojem su žrtve i u toj ulozi ne moraju ništa menjati, pažnja je osigurana.

Pročitajte i ovo: Možemo li da volimo dve osobe u isto vreme?

Indijska filozofija to zove karmom, mi na Zapadu više i prihvatljivije možemo reći da je to ogledalo, tačnije, više ogledala u životu donosi više problema ako merimo život hedonizmom, a donosi više istine.

Jasno, mogli bismo se uvek vaditi na nesrećne okolnosti kojima smo bili izloženi, ali one se događaju u skladu sa ogledalom, nekom više ogledala, nekom manje.

Pročitajte i ovo: Kraj strasti početak je ljubavi

Ako nam se događa više, onda nas to ne sprečava da shvatimo kako nakon loših iskustava treba nešto učiniti kako bi promenio obrazac koji nas neprestano vraća na loša emotivna iskustva.

Pročitajte i ovo: Samo za singl majke

Neka razdoblja jesu karmička, rečeno starim jezikom, ali to je razdoblje više ogledala gde se povlačimo u jin ili ženski element, introverziju, kontemplaciju i delujemo iz drugog plana. Međutim, većina razdoblja ne zavise toliko od nemogućnosti, već od naših strahova i predrasuda.

Šopenhauer je rekao da je svet volja i predubeđenje, a to je zaista tako, sve se događa prema tome koliko je naša volja programirana i kako iz nje stvaramo predubeđenja o životu.

Pročitajte i ovo: Zašto biramo pogrešne partnere?

Nedavno sam razgovarao sa jednom osobom, govorila mi je da želi partnera čvrstih stajališta i tradicionalnog vaspitanja i kada se to dogodilo, onda ju je optužio da nemaju seksualne odnose.

Pročitajte i ovo: Kako preživeti suze

Obično na ovo reagujemo tako da kažemo kako je partner kriv i da je to zaista loše jer veze bez seksualnosti prikrivaju mnoga neotvaranja, ali ako uđemo malo dublje, videćemo da je ta osoba sama zatvorena, da jako malo daje i da je on zapravo u toj osobi hteo da dobije sigurnost i tradicionalnu prihvaćenu ulogu koju daje društvo braku.

U tradiciji je lišen emocionalnog otvaranja, dok je seksualnost svedena na dominaciju u smislu da je to ženi dužnost i gde se muškarac ne mora potruditi. Ako bismo još otišli dublje i videli njegovu podsvesnu sliku žene, tihe patnje, autoerotizma u kojem idealizuje majku i koja je idealna slika uzdignuta na pijedestalu nevinosti, gde ženu još ne može doživeti kao osobu, već je doživljava arhetipski infantilno.

Pročitajte i ovo: Doživljaj gubitka voljene osobe – zašto su gubici teški?

Tu dolazimo do još dubljeg problema ili nemogućnosti da sebe doživi kao osobu, već život gleda kroz mitske naočare, ali ovo je situacija koja predstavlja i sveopštu sliku odnosa u koju se ne zadire previše, jer kada bi ovo postala glavna tema medija, vrlo brzo bi kriza bila raskrinkana kao velika farsa iza koje skrivamo svoju mitsku predstavu stvarnosti, ali i odnosa.

Pročitajte i ovo: Karma i tajne ljubavi

U đotišu puno toga u odnosu možemo videti što će kulminirati problemom, ali obično želja da se na tom problemu poradi vrlo brzo nestaje jer niko ne želi da mu se kopa po pijedestalu na kojem stoji naša idealna slika partnera koja je sve samo ne nešto što bi moglo dovesti do stvarnog odnosa.