Razgovor i otvorenu komunikaciju mogu samo da preporučim. Otvoreno razgovaranje povezuje, zbližava, pomaže bolje upoznavanje i (spo)razumevanje, zauzimanje za sebe.

Otvoreni razgovori su motivacija i inspiracija. Nema stvarno dobrih odnosa s drugima bez stvarno dobre komunikacije, a stvarno dobra komunikacija je, pre svega, prilagođena prirodi odnosa s drugim, zasnovana na međusobnom poštovanju ličnosti koje su u odnosu; a potom i otvorena, direktna, iskrena i jasna.

Marina Drobnjaković, dipl. psihološkinja i psihoterapijska savetnica

Problem u komunikaciji sa sobom i(li) drugim(a) ima ili je imala doslovno svaka osoba s kojom sam radila. Problemi se smeštaju u odnose, a odnosi, razume se, imaju svoje utemeljenje u komunikaciji.

Pročitajte i ovo: Fizički izgled kao teret prošlosti i ljubav- trudite li se da se dopadnete?

#1 Razgovarate i s onima s kojima nema smisla razgovarati

 Navedeno u uvodu ljude može navesti na pogrešan zaključak: da je uvek preporučljivo, moguće i potrebno razgovarati. Nije s onima koji ne mogu, ne žele ili ne umeju da razgovaraju. S onima s kojima pričate sami sa sobom.

Pročitajte i ovo: Neodoljiva privlačnost manipulatora

S onima koji govore samo o sebi i slušaju samo sebe – dok “razgovaraju” s vama. S onima koji vređaju, omalovažavaju, manipulišu, diskriminišu, diskredituju, provociraju, ismevaju, ucenjuju, uslovljavaju, isključivo uzimaju, prave ludim, napadaju na ličnost ili su i (fizički) nasilni.

Pročitajte i ovo: Romantična veza na radnom mestu – da ili ne? A seks?

S onima za koje je “razgovaranje” s vama teren za pobeđivanje vas. S onima koji uživaju kada je njihova zadnja. S onima s kojima “razgovarajući” ne stižete nikuda. Kada je, dakle, sagovornik takav da s njim nema smisla razgovarati – irelevantna je smislenost i relevantnost teme kao takve. Ne možete sa svakim sve i o svemu.

Rizikujete da (ponavljano) pravite ovu grešku ako do mira i zaključka o sopstvenoj ispravnosti dolazite tek pošto osetite da ste uradili sve što je potrebno i u vašoj je moći.

People photo created by drobotdean - www.freepik.com
Foto Freepik.com

#2 Razgovarate i o onome o čemu nema smisla razgovarati

 Kako s nekim ljudima nema smisla razgovarati, tako je besmisleno razgovarati i o određenim ponašanjima drugih, te situacijama i iskustvima s drugima.

Primera radi, ako želite posvećeno  monogamno partnerstvo a viđate se s osobom koja u takvom odnosu ne može, ne želi i(li) ne bira da bude – uzalud o tome pokušavate da razgovarate.

Pročitajte i ovo: Prepoznavanje ljubavnih obrazaca

Suprotstavljene želje i različita očekivanja se razgovaranjem ne mogu pomiriti ni usaglasiti. Nije ni potrebno ni dobro da odustanete od svog i žrtvujete svoje, niti je potrebno i dobro da od drugog očekujete i tražite tako nešto.

Pročitajte i ovo: Oni koji se ne daju voleti ili portret samopouzdanja (u mladosti)

Ako ste u prijateljstvu ili partnerskom odnosu s osobom s kojom ne živite uzajamnost – samo ili pretežno vi zovete, inicirate viđanje, pozivate u svoj dom, priređujete iznenađenja, kupujete poklone –  uzajamnost nećete proizvesti razgovaranjem o neuzajamnosti, jer se ne radi o tome da drugi ne uviđa da ne daje koliko i vi, već se radi o tome da drugi može i hoće da dâ onoliko koliko daje.

U takvoj vam postavci stvari, zapravo, valja porazgovarati sa sobom – možete li vi i hoćete li dalje s onim koji ne može i neće više od svog minimuma?

Ako je vaš partner (fizički) nasilan, nećete ga učiniti nenasilnim pošto ga zamolite da govori tiše, počne da bira reči i pazi kako se ponaša.

Pročitajte i ovo: ŽENOHOLIK  – dominantni seksualni predator

Nećete ga učiniti nenasilnim uzdržavanjem od komuniciranja “provocirajućih” reči, stavova, želja, potreba, žalbi ili kritika. Nećete ga učini nenasilnim svojom toplinom, brižnošću i saosećanjem.

Pročitajte i ovo: ANKSIOZNOST – nejasna strepnja – kako da prevaziđete anksioznost korak po korak

Nećete ni izražavanjem interesovanja za ono što je živeo u porodici i učio/trpeo od oca ili majke. Ništa od onoga što možete reći ili uraditi nasilnu osobu ne može preobraziti u nenasilnu. Nije do vas, do nasilnika je.

Rizikujete da (ponavljano) pravite ovu grešku ako verujete da jezik ljubavi menja svakoga i sve, te da lepa reč i gvozdena vrata otvara.

#3 (Uvek) insistirate da čujete i drugu stranu

 I onda kada drugi samo i iznova povređuje – kako rečima, tako i (ne)delima. I onda kada drugi jedno govori a drugo radi, ne zna više šta govori i rekao je/slagao ili nije. I nakon što poučeni pređašnjim iskustvima dođete do zaključka da s tim drugim nije potrebno ni dobro razgovarati.

Pročitajte i ovo: Emocionalno iskustvo ljubavnog trougla

Kada osobu koja vas provocira, vređa ili (ozbiljno) povređuje pitate zašto to radi – pozivate je da vam objasni svoje reči i(li) postupke.

Kada je pozivate da se objasni – polazite od toga da je moguće da ste preuveličali i(li) pogrešno razumeli, te da nije moguće da drugi nema (dovoljno) dobre razloge za loše ophođenje.

Pročitajte i ovo: Kako da znate da još uvek nije vreme da odustanete od vaše veze

U takvoj postavci stvari više (želite da) verujete tuđim izgovorima, opravdanjima, ubeđivanjima i razuveravanjima nego sebi i svojim utiscima, doživljajima i osećanjima.

Rizikujete da (ponavljano) pravite ovu grešku ako ste naučile da ugađate drugom i ne verujete sebi. Ako zahvaljujući vama drugi iznova i iznova zadovoljavaju svoje patološke potrebe i želje.

#4 Saterujete u ćošak (jer vam nije dovoljno da “samo” jasno vidite)

Recimo, partner zaboravlja na vaše rođendane, ne izdvaja vreme za bivanje s vama, previše radi i beži u posao, više putuje zbog posla nego što putuje s vama, sve ga iritira kada ste zajedno, jedva čeka da se vratite kući kada negde odete, svaku reč iz njega klještima vadite – a vi ne odustajete od toga da vam i (rečima) kaže da ga više ne privlačite, nije mu stalo i ne voli vas više, ima drugu i želi da raskinete ili se razvedete. Ne odustajete od toga da vam i (rečima) kaže, iako vam je svime što radi sve već rekao. Ko zna koliko puta.

Pročitajte i ovo: Pazi koga biraš: Što u izlogu, to u radnji!

Redovno gledam i slušam žene koje svojim partnerima, sebi i meni postavljaju ova i slična pitanja: “Zašto jednostavno ne prizna(š)?”, “Zašto ne kaže(š) kako (kažem da) jeste?”, “Zašto odbija(š) da razgovara(š)?”, “Zašto se pravi(š) lud?”, “Kako samo može(š) samo da ćuti(š)?” Međutim, koliko god da postavljanje pitanja drugom može biti od koristi i pomoći, najkorisnije je suočavanje sebe s relevantnim pitanjima.

Pročitajte i ovo: Tramvaj zvani čežnja: Čemu nas uči odbačena ljubav?

Rizikujete da (ponavljano) pravite ovu grešku ako se plašite samoće i mislite da ne možete (da budete) same. Ako ste za ostajanje u vezi ili braku spremne da platite šta košta da košta. Ako vam okrivljavanje drugog ide lakše i bolje od preuzimanja odgovornosti.

People photo created by lookstudio - www.freepik.com
Foto Freepik.com

#5 Ne tražite ono što ne mislite da možete dobiti

 Komuniciranje željenog i potrebnog je korisno jer pomaže spoznavanje prirode i (ne)kvaliteta datog odnosa. Ako partner odgovori na vaše potrebe i želje pošto mu ih (jasno) stavite do znanja – (u)videćete (ili se podsetiti na to) da mu je stalo do vas i odnosa koji s vama ima.

Pročitajte i ovo: O lošim stvarima se (ne) priča: Zašto ćutanje (ni)je zlato?

Ako se, pak, desi da se posle vašeg obraćanja partneru on ponese kao da se ništa nije desilo – (u)videćete suprotno. Što je i više nego informativno, pogotovo ako s tim nešto izaberete da uradite.

Pročitajte i ovo: Gde prestaje empatija, a počinje samodestrukcija: Da li empatija vodi u loše životne odluke?

Rizikujete da ne tražite željeno i potrebno ako ne osećate/ne verujete da vas sleduje i pripada vam. Ako mislite da bi bliski drugi sâm trebalo da uvidi i prepozna šta od njega očekujete (i nerado tražite). Razume se, možete se i plašiti odbijanja i(li) ignorisanja iskomuniciranog.

Priroda međuljudskih odnosa i komunikacije je takva da nekada ne dobijete ništa (ako ne tražite), dok nekada dobijete više ili manje od onoga što ste tražili.

Međuljudski odnosi i komunikacije umeju da iznenade, kako prijatno tako i neprijatno. Komuniciranje željenog i potrebnog je, pre svega, zauzimanje za sebe i reagovanje na sopstveno nezadovoljstvo.

Pročitajte i ovo: Transgeneracijski prenos narcizma: Najviše boli ono na šta nismo mogli da utičemo

Iz tog je razloga dobro reći kada god je to dobro – smisleno, osnažujuće i korisno.

Sve se ove greške mogu prestati praviti i ponavljati unedogled. Odmažuća se ponašanja uvek mogu zameniti pomažućim. Profesionalni pomagač u tome mnogo može pomoći.