Umem da kažem da rad s klijentima smatram najvažnijim nivoom obrazovanja (nakon završavanja fakulteta i edukacije iz sistemske porodične psihoterapije). Što se zahvaljujući savetodavnom radu s klijentima čuje, (u)vidi, razume i nauči – ne stekne se ni na jednom drugom mestu. Godine praktičnog iskustva su godine i godine sticanja bogatog indirektnog iskustva.

Svaki klijent, osim što govori o sebi, govori o životima manje ili više bliskih ljudi, čime se ono što deli množi s najmanje pet. Dakle, to je izuzetno, izuzetno mnogo priča o (toksičnim) odnosima s drugima; životnim izborima, odlukama, situacijama; ponavljajućim obrascima; nevoljama, krizama, traumama… Nakon svih tih priča, možete da kažete da nema toga što niste čuli, (u)videli i potrudili se da razumete.
Marina Drobnjaković, dipl. psihološkinja i psihoterapijska savetnica

Sistemska porodična psihoterapija polazi od toga da problem nije u pojedincu (koji ne postoji nezavisno od sistema, tj. konteksta), već je u odnosima s drugima.

Problem je, dakle, u (kratkom) spoju (najmanje) dvoje ljudi koji zajedno ne funkcionišu dobro, ili ne funkcionišu nikako. Još je veći problem kada biraju da traju, uprkos kratkom spoju.

Pročitajte i ovo: Emocionalna zavisnost – koji je tvoj ljubavni fiks?!

U nastavku ove kolumne, osvrnuću se na najrelevantnije pokazatelje disfunkcije jednog partnerskog odnosa. Jer samo partnerski odnos može da ne liči ni na šta. Emotivni već mora da liči na nešto.

U partnerskom odnosu koji ne liči ni na šta – komunikacija liči na minsko polje. Ne slušaju se, udaraju nisko, gađaju u slabe tačke, vređaju, omalovažavaju, ismevaju i podsmevaju, nazivaju pogrdnim imenima i – nije ih briga.

Da li će se desiti u četiri zida ili pred drugima. Druga krajnost je polje sahranjenih reči tj. nekomuniciranje, osim u situacijama u kojima je neophodno – i treba dogovoriti ko će, šta i kada (po)kupiti i doneti, ili odneti. Od ova dva zla, nijedno nije manje od drugog.

Pročitajte i ovo: Seen ili – tretman ćutanjem u toksičnim odnosima

S  prethodnim u vezi, u partnerskom odnosu koji ne liči ni na šta neretko se igraju prljave (psihološke) igre – pa se povlače “pametni” potezi i ponaša smišljeno, taktizira se, strateški planira, svesno osujećuje i frustrira, manipuliše, uslovljava, ucenjuje, daje lažna nada, zlostavlja i zagađuje okolina na hiljadu i jedan tužan i ružan način.

Pročitajte i ovo: Zašto muškarci vole mlađe žene

U prljavim (psihološkim) igrama niko ne pobeđuje i ne može pobediti. Nikada. Srećom.

Komunikacija à la minsko polje/sahranjene reči i igranje prljavih (psiholoških) igara neretko idu u paketu s (hroničnim) neverstvom. Ili varaju jedno drugo i dogovorili su se na takav aranžman, ili varaju jedno drugo a glume vernost – jedno pred drugim i(li) svetom, ili on vara nju dok ona moli i čeka da on to prestane da radi, ili ona ne može i neće da vara njega jer on vara nju itd.

Nekim je parovima sve jednostavnije od onoga što je najjednostavnije. Nažalost.

Pročitajte i ovo: Emotivno nedostupni muškarci – tako blizu, a tako daleko

Gde je neverstva, tu je i ovakvih postavki stvari: ona spava u svojoj sobi a on u svojoj i nemaju seks, ili spavaju zajedno i imaju seks – jer nema smisla da ga nemaju, ili ona bira da ga s njim ima reda radi, ili ona spava s detetom/decom a on sam.

Pročitajte i ovo: Važno je samo dobro se udati!

Ne idu zajedno na godišnje odmore i putovanja, ili idu samo ako ide još neko s njima. Ili ona ide sama a on sa svojim prijateljima, ili ona ne ide nigde a on ide s prijateljima. Ako im se ne ide nigde kada ne ide više niko – svetli crveno, još kako!

U partnerskom odnosu koji ne liči ni na šta ne primećuje se da se onaj drugi trudi da “liči na nešto” i bude primećen. Nova frizura i(li) boja kose, izgubljeni kilogrami i(li) dobijeni mišići, obnovljena garderoba i opojni parfemi… prolaze neopaženo.

Zapaze se, obično, tek po raskidu ili razvodu. Bilo to prokletstvo ili ne, ali – staro postaje novo, dovoljno dobro ili i najbolje nakon što se izgubi ili ode i postane tuđe.

Pročitajte i ovo: Šta nije OK sa onima kojima niko nije OK?!

Mnogi uzimaju zdravo za gotovo, podrazumevaju i ne cene dok imaju. I mnogi staro požele nazad samo zato što im se učini da nema napred u uslovima u kojima niko novi nije ni na vidiku.

Pročitajte i ovo: Samo za singl majke

Partnerskim odnosima koji ne liče ni na šta svojstveno je i spoticanje o temu novca koje izgleda ovako ili na ovo liči: on jedini doprinosi ili izdržava porodicu pa po kući ne radi ništa i kada nešto želi ili mu je potrebno – dovoljno je da pucne prstima, ona zarađuje jedina ili (mnogo) više od njega i vuče ga na grbači, budžet je zajednički ali je u istom samo novac koji zarađuje on (jer se ono što ona radi – u privatnoj ili javnoj sferi – ne plaća), svako ima svoj novčanik i za njim poseže da plati svoju polovinu – do u dinar ili evro tačno, ona je s njim ili je on s njom samo zbog novca, da se ona nije posvetila porodici i žrtvovala svoje obrazovanje/karijeru – sada ne bi morala da trpi ono što joj se ne trpi itd.

Činjenica je da mnogih problema nema tamo gde novca ima, ali činjenica je i da ovakvih i sličnih priča nema u odnosu u kojem ima ljubavi.

Prethodno pomenuto, dakle, znači svojevrstan disbalans i zloupotrebu moći. Ono čuveno može mu/joj se i iskorišćavanje činjenice da se partneru ne može.

Pročitajte i ovo: Zašto biramo pogrešne partnere?

Ovo se može organizovati oko značajne razlike u primanjima partnera, ali i oko svakog drugog većeg jaza – u nivou obrazovanja, profesionalnoj ostvarenosti/uspešnosti, društvenom statusu, poreklu… U odnosu u kojem se jednom od partnera može, drugom ne da se ne može već – drugi ne postoji.

Pročitajte i ovo: Zašto volimo one koji vole samo sebe?

U partnerskim odnosima koji ne liče ni na šta, zapravo, nema zdravog emotivnog odnosa, pa su partneri cimeri ili brat i sestra (da ne kažem dve sestre, što bi rekao pokojni profesor Petar Bokun), roditelji svoje dece, zlostavljač/nasilnik i žrtva, progonitelj i progonjeni, ugovorne strane, šef i sekretarica ili šefica i potrčko, vlasnik/ca stana i ropkinja/rob…

Partnerski odnosi koji (jako) dugo ne liče ni na šta ili nikada na nešto dobro nisu ni ličili, nemaju potencijal za preoblikovanje u bolje.

Ne vredi da kažem da je iz takvih odnosa najbolje izaći što pre, jer praksa pokazuje da se u istim ostaje vrlo dugo. Nažalost.

Pročitajte i ovo: Zašto se ”ona ili ja” ljubavni trougao češće događa?

Ipak, taj je deo priče usko povezan s temama na kojima se radi uz podršku i pomoć psihologa (samopouzdanje, samopoštovanje, samoljubav…), te leka, naravno, ima. Što ne samo da ohrabruje i obećava, već i poziva na put u promenu, zar ne?