„Muškarci ne plaču“: Rečenica zbog koje generacije muškaraca danas besne umesto da osećaju
Mali dečaci veoma rano nauče jednu opasnu lekciju: tuga je slabost, ranjivost je sramota, a suze su nešto što „pravi muškarci“ ne pokazuju. I dok društvo godinama govori muškarcima da budu jaki, hladni, racionalni i neprobojni, retko ko primećuje cenu takvog vaspitanja. Jer emocije koje nemaju pravo da izađu kao tuga, strah ili bol često pronađu jedini društveno dozvoljen izlaz — bes.
Pročitajte i ovo: Kakav je osećaj orgazma? Kako ga doživljevaju žene a kako muškarci
Zato iza mnogih agresivnih reakcija, emocionalne distance i muške hladnoće često ne stoji odsustvo osećanja, nego generacije muškaraca koje niko nikada nije naučio kako da ih bezbedno izraze.

Društvo već decenijama od muškaraca očekuje emocionalnu disciplinu koja često prelazi u emocionalnu amputaciju. Dok se devojčicama uglavnom dozvoljava da budu nežne, osetljive i emotivne, dečaci veoma rano dobijaju drugačiju poruku: „Nemoj da plačeš“, „Budi muško“, „Ne dramatizuj“, „Stegni se“. Problem je što ljudska psiha ne funkcioniše tako da emocije nestanu samo zato što su zabranjene. One se samo preoblikuju.
Pročitajte i ovo: OBREZAN ILI NEOBREZAN: Šta svaka žena treba da zna
Psiholozi već dugo upozoravaju da muškarci mnogo češće od žena emocije prevode kroz bes, povlačenje ili impulsivno ponašanje upravo zato što nisu naučili emocionalni jezik. Kada dete nema dozvolu da izrazi tugu, strah, povređenost ili nemoć, ono vremenom razvija mehanizme kojima će ta osećanja „maskirati“. A bes je društveno najprihvatljivija muška emocija. Muškarac koji viče često će biti okarakterisan kao snažan, dominantan ili temperamentan. Muškarac koji plače i priznaje da je slomljen mnogo češće će biti doživljen kao slab.
Pročitajte i ovo: Seks kroz decenije i kada je najbolji – u 20-im, 30-im, 40-im ili 50-im?
Upravo zato veliki broj muškaraca odrasta emocionalno nepismen, iako spolja mogu delovati uspešno, stabilno i funkcionalno. Mnogi od njih ne znaju da prepoznaju šta osećaju, ne umeju da verbalizuju unutrašnje stanje i veoma teško traže pomoć. Umesto razgovora dolaze ćutanje, povlačenje, hladnoća, cinizam ili eksplozije besa. U partnerskim odnosima to često izgleda kao emocionalna nedostupnost: žena pokušava da razgovara, a muškarac se zatvara, beži u posao, telefon, sport, alkohol ili agresiju.

Poseban problem nastaje kada muškarci ni sami više ne razlikuju bes od bola. Iza mnogih burnih reakcija zapravo stoje poniženje, strah od odbacivanja, osećaj neuspeha ili emocionalna povređenost koju nikada nisu naučili da izraze drugačije. Stručnjaci za mentalno zdravlje upozoravaju da upravo potiskivanje emocija ima ozbiljne posledice — od depresije i anksioznosti do problema sa zavisnostima, nasiljem i hroničnim stresom.
Pročitajte i ovo: Upomoć! On želi da progutam… Šta da radite u tom slučaju
Paradoks je gotovo brutalan: društvo od muškaraca traži da budu „stene“, a onda se šokira kada emocionalno eksplodiraju. Istovremeno, muškarci veoma retko dobijaju prostor u kojem mogu da budu ranjivi bez osećaja sramote. Čak i kada pokušaju da govore o emocijama, često nailaze na podsmeh ili neprijatnost okoline. Zato mnogi nauče da ćute dok ne postane prekasno.
Pročitajte i ovo: MUŠKARCI PROKLJUČAJU, ŽENE OPUŠTAJU: ŠTA SE DEŠAVA SA MOZGOM KAD DOŽIVIMO ORGAZAM
Važno je razumeti da emocionalna otvorenost ne oduzima muškarcu snagu. Naprotiv. Sposobnost da čovek prepozna i izrazi sopstvena osećanja jedna je od najvažnijih emocionalnih veština odrasle osobe. Muškarac koji ume da kaže „povređen sam“, „uplašen sam“, „osećam se izgubljeno“ mnogo ređe će imati potrebu da emocije pretvara u agresiju ili destruktivno ponašanje.

Promena, međutim, ne počinje tek u odraslom dobu. Počinje mnogo ranije — načinom na koji vaspitavamo dečake. Kada dečaku dozvolimo da plače bez poniženja, kada ga ne učimo da emocije krije iza besa, stvaramo odraslog muškarca koji neće morati da bira između muškosti i ljudskosti.
Pročitajte i ovo: Seks kroz decenije i kada je najbolji – u 20-im, 30-im, 40-im ili 50-im?
I možda je vreme da konačno prestanemo da muškarce učimo kako da ne osećaju.
Jer najveća opasnost nisu muškarci koji plaču.
Najveća opasnost su muškarci koji više ne umeju ništa drugo osim da besne.












































