Laž nam obično ne prija. Ne volimo da nas lažu, obmanjuju i skrivaju istinu.

Povodom toga možemo se osećati ljuto ili iznevereno. Po svemu sudeći, tuđe laganje doživljavamo veoma lično pa se zbog toga možemo osećati loše. Možemo li se osećati dobro i kada nas drugi lažu?

Filip Stojković, psihološki savetnik, psihoterapeut

Za odgovor na to pitanje neophodno je prvo razumeti razloge zbog kojih drugi ljudi lažu. Kao i obično, i kada lažu, ljudi imaju dobru nameru.

Pročitajte i ovo: TELO NIKAD NE LAŽE: Kada ne slušamo svoje emocije, telo stupa na scenu

Najčešće pribegavaju laganju i skrivanju istine onda kada se boje, kada se osećaju ugroženima istinom. Plaše se kako će drugi reagovati na istinu, plaše se osude, prekora, ili odbacivanja, ali i sopstvenog osećanja krivice. Kako bi izbegli neprijatnost, istinu će sakriti.

Pročitajte i ovo: LJUTNJA: Glavno oružje u funkciji zašite sopstvenih potreba koje pokreće na promenu

Laži koje se čine nepotrebnim, jer prikrivaju nešto što i nije tako važno, znače da je osobi koja laže to zapravo važno i da iz svojih razloga želi to da sakrije.

Kod ljudi koji skrivaju istinu, a pritom nemaju lošu nameru, u smislu svesnog oštećivanja drugog, to rade uglavnom zbog tri osećanja: straha, stida i krivice.

Strah se može vezivati za odbacivanje, stid se može povezati sa umanjenjem vrednosti, pa samim tim i ugrožavanjem pozicije u odnosu, a krivica je neprihvatljivo osećanje za one koji se loše nose sa svojom nesavršenošću.

Pročitajte i ovo: ZABRANJENA LJUBAV ili izbegavanje suočavanja sa sopstvenom nesposobnošću voljenja

Dakle, u sva tri slučaja postoji neko osećanje gubitka, gubitka druge osobe ili gubitka sopstvene vrednosti u očima drugog ili u sopstvenim očima. Kako do takvih gubitaka ne bi došlo laž se čini kao sasvim prihvatljivo sredstvo zaštite sebe, drugog i odnosa uopšte.

Pročitajte i ovo: EMOCIONALNO ZAKLJUČANI LJUDI: Krijući sebe, zapravo, gubimo sebe

S druge strane, kada se ljutimo na one koji lažu, to činimo jer to doživljavamo lično, ne kao da oni lažu, već da lažu nas. Tako se laž doživljava kao čin izdaje.

kristina-flour

Osetićemo se loše kada nas drugi lažu i kada druge doživljavamo suviše idealistično, ili kada sebe doživljavamo kao podložne prevari pa će ovakva potvrda takvog uverenja o sebi izazvati neprijatna osećanja.

Pročitajte i ovo: Kako sećanja sprečavaju ljubav

Laž definitivno može ozbiljno da remeti odnose. Ako nam je do odnosa stalo, tj. kada nam je stalo do osebe koja nas laže, nije dovoljno da se osetimo prevareno ili ljuto i da to osobi stavimo do znanja.

Pročitajte i ovo: Kako da rukovodite famoznim milenijalcima

Sasvim bi kontraproduktivno bilo okriviti je i svu krivicu prebaciti na nju. Ne treba zaboraviti da je svaki odnos po svojoj definiciji relacija među osobama, a nijedna relacija nije jednostrana, što znači da svaki postupak jedne osobe u odnosu svakako ima veze i sa postupcima one druge osobe.

Ako osoba laže, bilo bi nam vrlo korisno da saznamo zašto ona to radi, zašto nema slobodu da nam kaže istinu, zašto misli da je laž odgovarajući način da se odnos zaštiti. Jedno takvo pitanje može nam mnogo reći o nama samima, o našim postupcima u tom istom odnosu i može doprineti da se odnos kvalitaitvo promeni tako što niko neće osećati da je laž potrebna.

Pročitajte i ovo: KAKO DA BUDEMO SREĆNI: Očekivanja i drugi demoni kulture lažne sreće i osmeha

Ako laž ne doživljavamo lično, u smislu da osoba koja laže ne laže nas, ali ni da je osoba koja laže lažov, već laž doživimo kao dobru nameru druge osobe da naš odnos zaštiti tako što će izostaviti istinu, lakše ćemo moći da razgovaramo o tome bez uobičajenih stresnih situacija, što će sigurno u odnosu povećati stepen poverenja i bliskosti što i jeste neophodno ako se laži u njemu javljaju.

Pročitajte i ovo: Muškarci, ovo treba da znate: Zašto žene ostavljaju muškarce koje vole! 

Samim tim, osećaćemo se dobro sa tuđim lažima jer ćemo biti svesni da one nisu atak na nas i našu ličnost, već pogrešan način na koji nam druga osoba stavlja do znanja da joj je do nas stalo.