Ne možemo ga izbeći, zar ne? Starenje je deo života. Život sâm.

Ne možemo sprečiti starenje. Možemo proživeti kvalitetnu starost. A to zavisi samo od nas. Kako i na koji način?

 

vintage-1950s-887272_1280Najpre, zauzmite ponosno svoje mesto među „plemenskim starešinama“. Budite ponosni na svoj život. Imate neprocenjivo znanje – a to je životno iskustvo. Prenesite ga drugima s ljubavlju

  • stvorite svoje zdravo i pozitivno okruženje; budite s ljudima koje volite, radite ono što volite
  • odredite sebi neke korisne ciljeve koji će vas voditi u budućnost
  • barem tri puta nedeljno šetajte (bodro, mladalački!) po 40 minuta, a ako možete poslednju šetnju u nizu produžite na jedan sat
  • uposlite svoj um da biste ostali vitalni i aktivni: čitajte knjige, rešavajte ukrštene reči, učite jezike, slikajte… i što manje TV
  • pronađite ishranu za vas; to je nezaobilazan uslov zdrave dugovečnosti
  • negujte prijatelje, oni produžavaju i ulepšavaju život
  • ostavite pušenje
  • priuštite sebi redovan odmor i san; spavanje manje od 5 sati povećava rizik od dijabetesa, srčanog udara i drugih oboljenja
  • vodite računa o težini
  • maštajte i vizuelizujte ono što volite  jer je naučno dokazano da, na primer, pet minuta vizuelizacije odmora na divnoj plaži direktno utiče na smirenje srca i disanja, opušta mišiće, itd.
  • opraštajte – izbacite iz sebe sve negativne emocije kao što su ljutnja i bes, dugotrajno potiskivanje sličnih osećanja vodi direktno u razne bolesti od povišenog pritiska do najtežih

Oprostite i sebi i drugima i budite sigurni da ćete uživati u lepoti svoje starosti.
Jer, kao što je rekao naš poznati filozof Božidar Knežević: „Nesreća je ne biti nikad mlad, glupost je ne hteti nikad biti star.“

Zar mudre reči čuvenog katalonskog čeliste Pabla Kazalsa ne čine smešnim sve antiejdžing programe i ludilo koje je preplavilo civilizaciju u nastojanju BITI VEČNO MLAD?

Evo šta je Pablo Kazals rekao u intervjuu koje je dao u svojoj 93. godini:

“Imam devedeset tri godine. To, naravno, nije mladost. Čak je više od 90. Ali godine su relativna stvar. Ako stalno radite i upijate lepotu sveta oko vas, shvatićete da godine ne znače neminovno i starenje. Ili barem ne u uobičajenom smislu. Sada mnoge stvari doživljavam daleko intenzivnije nego ikada pre i za mene je život sve fascinantniji.

Rad mi pomaže da ne ostarim. Jednostavno, ne razmišljam o povlačenju. Ni sada ni bilo kad. Povlačenje? Ta reč i ideja su nepojamni za mene. Ne verujem u povlačenje, ne dokle god me moj duh drži. Povlačenje za mene znači početak umiranja. Moj rad je moj život. Jedno bez drugog ne postoji za mene. Čoveku koji radi nikada nije dosadno i nikada ne ostari. Rad i interesovanje za vredne stvari su najbolji lek za godine. Svakog dana se ponovo rađam. Svakog dana moram da počnem od početka.

Mislim da mi nijedan dan u životu nije prošao bez iznova pronađenog čuda prirode. Ona su svuda. Možda je to senka na obroncima planine, paukova mreža koja se njiše na vetru, zraci sunca u granama drveća.

Svakog jutra radim nešto što nije samo rutina: odsviram dva Bahova preludija i fuge. To je kao blagoslov za kuću. Ali to nije jedino značenje za mene. To je ponovo otkrivanje sveta kome s radošću pripadam. Ispunjava me svešću o čudu života i neverovatnim saznanjem da sam ljudsko biće. Muzika nikada nije ista za mene. Svakog dana u njoj ima nešto novo i fantastično! To je Bah, kao priroda, kao Čudo!”

Pablo Kazals je živeo i radio skoro do svog 97. rodjendana.

***

Autorka teksta: dr Dobrinka Arbanovski, internista i specijalista kvantne medicine, Holitimed