Nakon što nas je osvojila svojim prvim romanom Uhvati zeca, Lana Bastašić se novom knjigom Mliječni zubi potvrđuje kao moćan glas nove generacije.
Bez romantizovanja detinjstva iz perspektive odraslih, Mliječni zubi govore o tome šta znači biti mali čovek u tuđem svetu i učiti njegova pravila iz pogrešno postavljenih obrazaca. Ovo je zbirka brutalnih, emotivnih, impresivnih priča, priča koje ćete iznova čitati i mnogo puta prepričavati.
„Upečatljive, nerijetko uznemirujuće – na način na koji to svaka dobra književnost naprosto mora biti – priče Lane Bastašić uvlače nas u tegoban, traumatičan posao odrastanja. Zli su roditelji i djeca naizmjenice, kao što su mjestimice i topli, velikodušni, izgubljeni. Uzrok „devijantnog ponašanja“ suptilno je lociran u patrijarhalno, ksenofobno, šovinističko i seksističko društvo neimenovanog ali opipljivog Balkana.
Imaginarni moto ove knjige bi mogao glasiti: ti sâm si jedini superheroj koji te može spasiti ili, kako bi rekli futuristi: treba tući vlastitu Zubić Vilu dok je još mlada.“Marko Pogačar
Mliječni zubi su zbirka priča o detinjstvu i dečjim traumama, koje se na decu prenose kako pesnicama i kaiševima, tako i rečima ili njihovim odsustvom, od školskog dvorišta do porodičnog stola, kao genetski kod kojeg je gotovo nemoguće istrebiti.
Dečak koji teleportuje oca na Mesec, devojčica koja otvara prozor da bi isterala Boga iz sobe, braća koja čekaju smrt bogate baba-tetke, tinejdžerka kojoj otac ne dozvoljava da odraste u ženu – samo su neki od junaka ove knjige.
„Centralna tema ove majstorski napisane, stilski besprekorne i krajnje dirljive zbirke jeste detinjstvo. Možda bi zbog toga neko očekivao nežniju ili čak sentimentalnu knjigu, ali priče u ovoj zbirci su brutalne, onoliko koliko je brutalno odrastanje u duboko strunutom društvu koje stoji nasuprot nevinosti osetljivog i pronicljivog deteta. Kao što je i očekivano, Lana Bastašić ponovo dokazuje da je jedna od vodećih prozaista u regionu.“
Rumena Bužarovska
U ovoj zbirci ima zadavljenih očeva, pijanih majki, poganih nastavnika i ubijenih životinja, ali sam kraj knjige ipak nudi nadu da je moguće napraviti odmak od roditeljske greške i izgraditi svoj identitet bez stalnog gledanja unazad.
Lana Bastašić (Zagreb, 1986) objavila je zbirke kratkih priča Trajni pigmenti (2010) i Vatrometi (2013), knjigu priča za decu Nastja crta sunce (2015) i zbirku poezije Naivni triptih o Bosni i umiranju (2014). Njen prvi roman, Uhvati zeca, osvojio je Evropsku nagradu za književnost 2020. godine. Roman je uvršten u najuži izbor za NIN-ovu nagradu i prevodi se na trinaest jezika.
Dobila je nekoliko nagrada za kratku priču (između ostalih, Zija Dizdarević, Ulaznica i Karver: Odakle zovem), dve nagrade za poeziju (Targa UNESCO u Trstu i Dani poezije u Zaječaru), i nagradu za neobjavljenu dramu (Kamerni teatar 55 u Sarajevu). Priče su joj objavljene u Poljima, Sarajevskim sveskama, Povelji, Fantomu slobode i drugim regionalnim časopisima.
Uvrštena je u nekoliko regionalnih antologija kratke priče, uključujući Pucanja i Pristojan život. Učestvovala je na mnogim međunarodnim književnim festivalima i rezidencijama za pisce. Jedna je od osnivača škole književnosti „Bloom“ u Barseloni i članica PEN centra u BiH. Ponekad živi u Beogradu.
