Moj suživot sa jogom nije lak. Ipak, ne odustajem. Znam da mi čini dobro.

“Sada smo se svi udobno smestili…” izgovara moja joga instruktorka Anja, ćaskanje sa kolegama prestaje i time započinje joga čas.

Miroslav Milojević, poslovni trener i konsultant, Win Win
Miroslav Milojević, poslovni trener i konsultant, Win Win

To “udobno smestili” znači da svi sedimo u pozi lotos cveta i da čas započinjemo pravilnim, dubokim udisajima i izdisajima.

Međutim ja imam tajnu koju drugi jogani (to vam je praktikant joge) ne znaju. Meni je sve samo ne udobno u toj pozi. Nije da ne volim taj močvarni cvet, nego mene prepone bole u toj pozi toliko da svu onu početnu relaksaciju kojoj se teži ne mogu da ostvarim. Ali, borim se.

Volim kada na kraju tog treniranja izdržljivosti mojih prepona dođe izgovaranje (pojanje) Omm. E, tu imam X faktor. Biće da su moja pluća većeg kapaciteta od ženskih, pa to Ooooooommm tako otegnem, sav ponosan što makar to mogu.

IMG_0366

Padmasana, ovaj-asana, onaj-asana, la-la-lasana su sve imena raznih poza. U stvari, to nisu imena, već tako ih ja čujem. Da me neko sad propituje, ne bih znao nijedno ime pravilno da izgovorim, niti da se setim šta koji naziv znači u smislu poze. Ali, Shavasana?! Tog asanu odmah prepoznam i silno se poradujem, a čini mi se i ostali u grupi. Jer, tu se, zapravo, leži i odmara na leđima. A onda ide završnih 15 minuta relaksacije, ili meditacije, u kojoj pola nas zaspi. Što bi rekao moj prijatelj Duca,“ preko dana sam key account manager, a na jogi me zovu kralj shavasane, jer obavezno zahrčem.“

IMG_0345

Atmosfera na času „Be Happy Be Yoggi“ u Resavskoj ulici je zaista inspirišuća. Svako pomera svoje lične granice. Čitav ambijent, boje, muzika, svetlost, su u svrsi opuštajućeg vežbanja koje nam telo čini …Evo, kod ove tri tačke ću priznati. Ja, zapravo, ne umem da se pravilno izražavam kad je u pitaju joga, što je još jedan izazov za mene. U poslu me angažuju upravo zbog sposobnosti da rečima umem da dočaram poslovne situacije, iz kojih se može nešto naučiti. Na jogi sam početnik, nevešt, pa se tako i izražavam kada o njoj pišem.

IMG_0338

Čudna je ta borba sa sobom i svojim ograničenjima. Kada bi neko ubacio loptu u prostoriju u kojoj vežbamo, ja bih se kao mačka vešto i brzo sa njom poigrao. Međutim i tu ima zablude. Većina joganki ima mišiće koji ne samo da su istegljiviji od mojih, nego su i jači, izdržljiviji, gledano u proporciji sa telesnom masom. To znam, jer kada smo u pozi podignute kobre (nananasana) samo muški prkos u meni ne dopušta da kljoknem pre drugih i time priznam da sam ne jači, nego slabiji pol.

Dok vežbam, misli mi, često, prave paralele između joge i biznisa.

Kada u poslu dođe do nekih organizacionih promena, pa se od nas traži da neke stvari menjamo, da Se menjamo, to dovodi do nelagode i odbijanja. Prosto nas nešto žulja kada uvodimo SAP, ili ISO, ili HACCP. To je sve sasvim slično jogi, koju na početku, odbijah da prihvatim. Sve me žulja.

IMG_0328

A problem nije u jogi, baš kao što nije u SAP-u, nego u nama ljudima.

Na poslu zaposleni umeju da kažu kako su okolnosti u kome oni rade pomalo specifične (i u pravu su), pa misle da neke metode koje im se preporučuju, nisu primenljive. Istina je da se ta ograničenja dešavaju u glavama zaposlenih. U jogi svaki vežbač je specifičan, zbog svoje konstitucije i stanja u kome se telo nalazi. Ali, baš svaki može da se pomeri iz svoje zone komfora i da napreduje. To se očekuje i od zaposlenih u kompanijama. Da sami pronađu način da unaprede poslovanje, uz svo uvažavanje specifičnosti.

Na poslu, takmičarstvo među kolegama može da dovede do kontra efekta po ukupno poslovanje kompanije (na primer, brojke u prodaji na početku rastu, ali odnos sa klijentima slabi, jer je fokus na takmičenju i pobedi). U jogi, ako pokušavaš da nadmašiš vežbača do tebe, može da dođe do povrede.

IMG_0372

A timski duh koji kompanije žele da promovišu? Gorjana, Jelena, Maja, Stana, Ivana, Dragiša, Nikola, to su imena mog tima. Timovi se menjaju, u zavisnosti od termina. Koji god da je tim na strunjačama, uvek važi da se podržavamo, da smo uviđavni i da izmenjujemo reči ljubaznosti. Kada vežbamo, mi se razvijamo na individualnom planu, ali mi imamo i timski duh koji iskazujemo kroz prijatna ćaskanja pre i nakon časa.

Iako nisam nikad imao dileme oko korisnosti vežbanja joge, sada već mogu da otvoreno preporučujem. Što i redovno radim na poslovnim obukama koje držim. Onako, između redova, provučem koju rečenicu o tome da se ne sme potpasti pod stereotip „nema se vremena“. Itekako se ima.

IMG_0382

I tako teku moji joganski dani i meseci. Sve sam bolji. U nekim vežbama, nedostaje mi još samo nekoliko centimetara, pa da vežbu potpuno ispravno uradim (na primer dohvatim nožne prste). Ima i onih u kojima mi je teško da se suzdržim od smejanja samom sebi. Naime, tada mi nedostaje skoro pola metra (ruke, noge) da nešto izvedem. Ima i onih „najluđih“ kada Anja nešto počne da se upliće i savija, a ja pomislim „pa neće valjda da dohvati stopalo sa druge strane struka“?!  I stvarno ga dohvati ! Ja samo gledam.

Sva sreća, na kraju joga časa ponovo radimo Omm, pa imam još jednu priliku da se iskažemmmm. Pavaroti mi nije ravan kada pustim glas.