Ali ja nikada ne donosim spontane odluke!

Komentar upućen vrlo tradicionalnom profesoru engleskog jezika, kada je ovaj pokušao da objasni kineskom srednjem menadžeru nešto iz vrlo bazične engleske gramatike.

Milana Vrgović
Milana Vrgović, Business English Trainer

Zašto je potrebno da nauči da upotrebljava skraćeni oblik pomoćnog/modalnog glagola „WILL“ u izražavanju spontanih odluka (I’ll do it, I’ll be right there, I’ll get it…).

Stariji gospodin je uporno upotrebljavao nepravilnu varijantu (‘ll do it, I’ll be right there, I’ll get it…), i odbijao to da ispravi. Usput je uveravao sad već frustriranog profesora da „njega ionako svi razumeju kad ovako kaže“.

I kako mu nije jasno zašto teacher toliko insistira.

Kada mu je teacher ponovo natenane objasnio da skraćenim ‘ll oblikom on izražava spontane odluke, gospodin menadžer je samo mirno izjavio: „But I never make sponteneous decisions“.

Ups.

Ovo nam otvara potpuno drukčiju perspektivu u radu, učenju, kao i pogledu na to kakav engleski danas treba da nam bude.

Čak i najrigidniji anglisti primetiće da se s vremena na vreme na seminarima pojavljuje problematika „I will meet him tomorrow at 5“ rečenice – školski gledano, „nepravilnog“ jezika kojim se masovno služe poslovni ljudi širom sveta. I koji postaje deo „internacionalnog engleskog“, ili World English kako još neki vole da ga zovu.

Zašto, u stvari, učimo engleski? Deca od 4-5 koje roditelji rano šalju u engleske vrtiće i školice, tinejdžeri koji popravljaju ocene, studenti kojima se bliži traženje posla ili nezaposleni kao i nezadovoljni zaposleni koje čekaju eventualni poslovni intervjui na engleskom? Odrasli i odgovorni koji veruju da je samo potrebno da postojeće znanje/veštine unaprede?

Na prvom mestu, engleski jezik ne samo da se ustalio kao prvi svetski jezik, nego je već dugo više nego jasno da se znanje i korišćenje jezičkih veština u raznim životnim sferama smatra osnovama obrazovanosti.

U modernom poslovnom svetu više se i ne postavlja pitanje da li se neko služi engleskim jezikom (jer je to u osnovi moderne pismenosti); ono što daje konkurentsku prednost jeste veština kojom se neko koristi jezikom u određenim poslovnim situacijama.

Konkurentska prednost jeste, u stvari, sposobnost da pravovremeno i sistematski primenjujemo svoja znanja i sposobnosti. Kako je Charles Darwin odavno rekao: preživljavanje jeste sposobnost pravilnog i brzog prilagođavanja promenama u okruženju. „Preživljavanje“ u poslovnom svetu danas podrazumeva nesputanu komunikaciju na svim nivoima, za šta je poznavanje i korišćenje svetske lingua francae danas sine qua non.

Ipak, iako se predaje kao nastavni predmet u ogromnoj većini svetskih osnovnih i srednjih škola, mnogobrojna istraživanja i evaluacije pokazali su da je za snalaženje u savremenom poslovnom kontekstu znanje stečeno na ove načine nedovoljno.

Iskustvo pokazuje da velikom broju neizvornih govornika treba nova edukacija – i to ne standardno jezičko obrazovanje, već pravi jezički trening.

Primera je mnogo širom sveta. Japanski direktor danas traži jednonedeljni kurs iz držanja godišnjeg sastanka na engleskom jeziku. Od budućih menadžera u bankama u Srbiji se pri zapošljavanju traži da im je engleski „na višem srednjem“, a od sekretarskog kadra bar na „srednjem nivou“.

Studenti Hadhamout Univerziteta za nauku i tehnologiju u Jemenu, iako je pokazano da često precenjuju svoje jezičke sposobnosti, prema izveštaju iz aprila 2010. imaju velikih problema da pri završetku studija nađu odgovarajući posao jer im novi poznavanja engleskog jezika nije zadovoljavajući.

U interesu novonastalih tržišta, samim tim i polaznika kurseva iz tih zemalja, jeste da se nivo znanja engleskog znatno poboljša.

To će omogućiti (naravno ne samo zemljama Bliskog Istoka) bolji pristup naučnotehnološkim resursima, olakšati outsourcing u celom svetu, poboljšati uslove za strana ulaganja, ubrzati njihov razvoj povećanjem konkurentnosti. Što nas vodi pitanjima specifičnosti treninga/kurseva koji je pojedincima potreban, kao i rešavanju problema standardizacije, o čemu narednog puta.