Život čini smena kako prijatnih, tako i neprijatnih iskustava.

To je važno razumeti i prihvatiti. Kao što je važno razumeti da su sve životne situacije i iskustva u redu, da su sva vredna. I sva se, pa i ona najneprijatnija, mogu izdržati i prevazići. I sva iskustva nas, posebno ona neprijatna, nečemu nauče i na nešto važno, a zaboravljeno, podsete.

Marina Drobnjaković, dipl. psihološkinja i psihoterapijska savetnica

Svako iskustvo je lekcija i zahvaljujući svakom svom iskustvu možemo porasti kao osoba. Neprijatne i teške životne situacije na test stavljaju našu sposobnost da se sa njima suočimo i u njima ostanemo podnoseći ih, da ih razumemo i samostalno ili uz (stručnu) pomoć dođemo do rešenja koje je najbolje moguće za nas i druge sa kojima smo u datoj situaciji, a obzirom na njene karakteristike.

Za razliku od iskustava koja bude prijatne emocije i u kojima je na nama samo da uživamo, budemo zahvalni i srećni, neprijatna iskustva pred nas postavljaju zahtev za prilagođavanjem i delanjem na način koji će doprineti izlaženju na kraj sa datim iskustvom. Iako se „zahtevi“ koje pred nas postavljaju prijatna iskustva čine jednostavnim i lakim, neretko nam je vrlo teško da u sreći budemo „samo“ srećni, da se opustimo i sreću dopustimo, prepuštajući joj se i ne misleći o trenutku u kojem će neminovno proći. Jer, sreća je stvar izuzetnog trenutka i kao takva je kratkotrajna. Iz istog se razloga intenzivno i oseća.

Photo by Caju Gomes on Unsplash

Međutim, u intenzivnom osećanju sreće neretko se plašimo toga da će se po njenom prolasku dogoditi nešto (intenzivno) loše, jer je život smena prijatnih i neprijatnih iskustava. Istina je da jeste, kao što je istina da je neprijatna iskustva nemoguće izbeći, ali nije racionalno misliti na način da se iskustva u životu smenjuju sa pravilnošću i po formuli „pozitivno pa negativno“. Ako se osvrnete na svoj dosadašnji život, uviđate li da su vam se u nekom periodu u životu zaredom događale samo prijatne ili samo neprijatne stvari? Uviđate? Može li, za početak, podsećanje na tu činjenicu da vam bude od koristi u situaciji u kojoj se bojite da se prepustite sreći?

U čemu je, u vezi sa osećanjem sreće, zapravo „problem“? Znate za onu čuvenu „previše dobro da bi bilo istinito“, zar ne? Najpre, samo je savršeno previše dobro da bi bilo istinito i samo ono ne postoji i nedostižno je, koliko god se trudili da ga u sebi i svom životu uspostavimo i održimo. Dobro je dostižno i moguće, čak i ono za koje biste pomislili da je previše dobro. Previše dobro postoji i vi ga zaslužujete.

Problem u vezi sa previše dobrim možete imati ukoliko ne verujete da je moguće, da ga zaslužujete i da ste ga vredni. Do toga i ostalih iracionalnosti u načinu na koji mislite došli ste usvajanjem i nepreispitivanjem poruka koje su vam slali značajni drugi, pre svega roditelji. Moguće je da su vas učili oprezu, nemanju očekivanja ni poverenja u druge. Moguće je i da su olako prelazili preko vaših uspeha i postignuća, učeći vas tome da ćete „lako sa onim u čemu ste uspeli“, sa onim u čemu ste dobri.

Da su greške te kojima je potrebno da se pozabavite i na njima učite, ne bi li ste razumeli kako da prestanete da ih ponavljate. Tako ste, moguće je, naučili da na vlastita postignuća gledate kao na stvari koje su se dogodile zahvaljujući spletu srećnih okolnosti, a ne vašim sposobnostima. I tako ste propustili da naučite da preuzimate zasluge za ostvareno i postignuto, da pohvaljujete sebe i sebi odajete priznanja. Kao što ste, jednako je moguće, odgovornost za neprijatnosti i neuspehe naučili da pripisujete pre svega sebi.

Naravno, (gotovo svi) roditelji sve i uvek čine sa dobrom namerom i željom da nas upozore, zaštite i sačuvaju od razočaranja, neprijatnog i bolnog u životu. Međutim, preoprezno i življenje života u stanju stalne pripravnosti i spremnosti za neprijatno i teško, pre svega nas čini nespremnim za življenje onog dobrog i najboljeg što nam se događa. Jer, ne možete biti svesni sadašnjeg trenutka i uživati u njemu, dok istovremeno brinete nad sledećim i pokušavate da ga predvidite.

Foto Lesly B Juarez

Kako da budete svesni iskustva sreće i naučite da mu se prepuštate sa poverenjem? Najpre, podsetite sebe na to da je sreća dragocenost i da je nagrađujuće iskustvo, da je sjajno to što vas u datom trenutku ispunjava. Shvatite šta vas aktuelno čini srećnim.

Zatim, ako primetite da sreća počinje da vas brine ili plaši, obratite pažnju na samogovor u situaciji njenog osećanja – šta sebi počinjete da govorite, kako počinjete da mislite i osećate se. Konstatujte date misli i osećanja i dozvolite ih, nemojte se boriti protiv njih. Recite sebi da su vaše misli samo to – misli a ne istine, činjenice. I da to što počinjete da brinete ili se plašite ne znači da će se stvarno dogoditi nešto neprijatno ili loše.

Foto Averie Woodard

Vaša osećanja posledica su načina na koji u datoj situaciji počinjete da mislite i u tom smislu su logična, ali ne i u skladu sa realnošću. Dozvolite da konstatovane misli i osećanja budu u vašem umu i telu pre nego izblede i nestanu. A hoće, ako uspete da ostanete sa njima.

Zatim, podsetite sebe na to da se za eventualno neprijatno i teško u životu ne možete pripremiti intenzivno misleći ili brinući o eventualno neprijatnom i teškom. Podsetite sebe na to da život jeste smena iskustava, ali da ne postoji formula niti pravilo po kojem se ona smenjuju. Zahvalite na sreći koju osećate i razumite da ste je vredni i zaslužujete je, kao i svi drugi. Osetite kako izgleda osećati sreću. Razumite i kako ste joj doprineli, prepoznajte svoju zaslugu za njeno osećanje.

Photo by Dani Vivanco on Unsplash

Znajte i da je u redu imati očekivanja i da je nemoguće nemati ih, te da razočaranju ne vode očekivanja kao takva, već ona koja nisu u skladu sa realnom procenom vlastitih mogućnosti i okolnosti. U redu je i da se nadate dobrom i najboljem. I da dajete sve od sebe da dobro i najbolje učinite mogućim. Nada je lekovita i ohrabrujuća.

Ako mislite da vas u uživanju sreće ometaju davno i duboko ukorenjena uverenja sa kojima ne znate kako da se izborite, potražite stručnu psihološku pomoć uz koju ćete ih adresirati, sa njima se suočiti, preispitati ih a onda i preoblikovati u, za vas, funkcionalnija uverenja.