U prvoj epizodi domaće serije koju sam počela da gledam, dečak je rekao devojčici: “To što si devojčica, ne znači da si pametnija.” Odgovorila mu je sa: “To što si dečak, ne znači da si jači.”

Nasmejala sam se i pomislila – ovako počne i nastavi se. I da ne primetimo. Pitamo se i promišljamo šta znači šta i šta, s druge strane, ne znači ili nikada ništa nije ni značilo. Osim što smo iznova zapitani i u promišljanju, u partnerske odnose ulazimo i s teretima prošlosti, raznoraznim.

Marina Drobnjaković, dipl. psihološkinja i psihoterapijska savetnica

To su, svakako, uticaj vaspitanja i roditeljskih poruka, prethodna partnerska iskustva, među njima i ona bolna i loša, iracionalna uverenja i mitovi o ljubavi, te predrasude o ženama i muškarcima. Sa svim ovim, složićete se, nije lako ući u novu emotivnu vezu. Jer, sve ovo prilično otežava i čini da nesvesno grešimo, igramo igre, povlačimo se i sabotiramo sebe ili odnos s drugim.

Pročitajte i ovo: Ima li ljubavi posle prevare?

Razmišljajući o tome šta (ne) znači to što si žena ili muškarac, došla sam i do toga da se, između ostalog,  ženama često dešavaju “ona ili ja” situacije. Kako kroz praksu, tako i privatno, upoznala sam mnoge devojke i žene zainteresovane za zauzete muškarce. I ne samo zainteresovane, već i vrlo angažovane u njihovom osvajanju i prisvajanju.

Freestocks.org

S druge strane, samo je jedan klijent s kojim sam radila bio u vezi s devojkom koja je već bila u vezi. I to iskustvo je ponavljao. Da, on je ponavljao. Nije mu se ponavljalo. Ništa nam se ne događa. Svemu se događamo mi. Muškarcima se „on ili ja” ljubavni trouglovi retko događaju jer ih retko biraju.

Pročitajte i ovo: Vodič za žene zbunjene muškarčevim ponašanjem

Svojevremeno sam radila s klijentkinjom u ranim tridesetim godinama. Bila je sama i u potrazi za nekim ko bi mogao da joj parira i dopadne joj se. Analizirajući slobodne muškarce koje je upoznavala, primećivala je da bi “bili zauzeti da valjaju”. Dakle, u tom trenutku nije bila u vezi i o onima koji u vezi takođe nisu bili razmišljala je na taj način. Šta je to, onda, govorilo o njoj? Da ni sama “nije valjala” ili da je, s druge strane, sa sobom nosila nekorisnost koju je valjalo (na)pustiti?

Pročitajte i ovo: Imaju li žene previsoka očekivanja od svojih partnera?

Kao društvo, došli smo do toga da je normalno i prirodno da žena osvaja muškarca, “obleće” oko njega, izjavljuje mu ljubav, uvek je nasmejana i ugađa mu, bori se za njega i vezu ili brak s njim ili je, pak, dovoljno tolerantna, emancipovana i strpljiva da sačeka da on raskine vezu ili se razvede i konačno izabere nju.

Ne želim, razume se, da poručim da je bilo šta od navedenog samo po sebi „nenormalno”, koliko da podvučem da je interesantno to što se pretežno ili isključivo očekuje od žena i normalno je i prirodno pre svega za njih.

Pročitajte i ovo: Za koje žene brak nije dobar izbor?

Mnoge žene, krajnje ozbiljno i sa svešću o svim eventualnim rizicima, biraju i osvajaju muškarce u emotivnim vezama ili brakovima, verujući pritom da uspeh u tim i takvim okolnostima posebno govori u prilog sopstvenoj vrednosti, poželjnosti, posebnosti, privlačnosti, interesantnosti ili neponovljivosti.

Pročitajte i ovo: Zašto varamo svoje partnere?

Međutim, uspeha ne bude. Ne bude ni neuspeha. Završi se onako kako je moguće i logično da se završi – nikako. Ali te žene, obzirom da misle i veruju to što misle i veruju, zaključe da takve kakve jesu nisu dovoljno, ovo ili ono. Što je, naravno, u vezi s njihovim samopouzdanjem, samopoštovanjem, slikom i sržnim uverenjem o sebi.

Ako sebe ne volite (dovoljno), ne mislite da drugi mogu i hoće da vas vole, ne verujete da se do ljubavi može doći jednostavno i lako ili, pak, znate da je potrebno i da se “pomučite” i naučili ste da se borite za ljubav – biraćete komplikovano, teško ostvarivo ili neostvarivo, nemoguće ili zabranjeno i sa svakim sledećim iskustvom učvršćivaćete se u onome što o sebi mislite (da znate) i osećate.

Pročitajte i ovo: Previše dobro da odem, premalo da ostanem

Vrtećete se u začaranom krugu, dok ne izaberete da saberete dosadašnja iskustva i poradite na ponavljanju obrazaca. Ako muškarac primeti ili se i zainteresuje za zauzetu ženu, to obično i najčešće znači da ne želi (ozbiljnu) vezu. Sasvim logično i blisko zdravom razumu (a i razumu je dobro biti blizu, posebno u nerazumnom), za muškarce je veza sa ženom s obavezama uglavnom veza – bez obaveza.

Pročitajte i ovo: Zašto je prvi brak uspešniji od drugog

Postavka stvari u njihovim glavama i srcima je takva da im ne stvara dodatan problem i vrlo ih dobro vodi ka željenom i odgovarajućem. Prosečnom muškarcu ne pada na pamet da se dokazuje osvajanjem neosvojivih. On traži sreću na mestima na kojima je može naći i nakon što je nađe – srećan je.

Neretko ćete čuti ženu da se, poput Keri Bredšo, požali na muškarčevu preteranu dostupnost. Na to da joj je dosadno, neprivlačno pa i krajnje odbojno to što je on (previše) normalan i s njim sve nekako klizi i jednostavno se dešava. Čućete da bi joj bilo zanimljivije da je makar malo toplo – hladno.

Pročitajte i ovo: Zaljubljujemo se u rane

Sve ovo je, opet i naravno, u vezi s već napisanim – samopouzdanje, samopoštovanje, slika i sržno uverenje o sebi, iracionalna uverenja i mitovi o ljubavi. I sve to je, naravno, u vezi sa svim u vezi s porodicom porekla – klima i atmosfera u porodici, priroda i (ne)kvalitet partnerskog odnosa roditelja, odnos roditelj – dete, poruke slate od strane roditelja.

Pročitajte i ovo: Strast kao (ne)prijatelj partnerske ljubavi

Gostujući u jednoj televizijskoj emisiji, muzičar u ranim tridesetim godinama između ostalog je govorio i o svojoj porodici i bliskom odnosu s majkom. Osvrćući se na to da su na njoj bile sve obaveze oko kuće, njega i sestre, primetio je da je otac bio „klasična landara”. Nasmejale su me izabrane reči. Samo one. Ne i njihova pozadina i suština.

Jer, znate li za ženu koja i nakon udaje nastavlja da živi „devojački”, dok se njen suprug brine o kući i deci? Znate li za oženjenog muškarca koji nema volje da ide na mesta na koja s njim neće ići i njegova supruga? Za muškarca u ozbiljnoj vezi ili braku, koji strpljivo čeka da se njegova partnerka „izluduje”, „iživi” i konačno skrasi kraj njega (i njihove dece)?

Pročitajte i ovo: Kada brak ne treba spašavati

Za muškarca koji je potekao iz takve ili slične porodične priče? Nažalost, i ja znam samo za scenarije i porodične konstelacije u skladu s očekivanim i rodno tipičnim. S tim u vezi je, takođe, fenomen koji promišljam ovom kolumnom.

Pročitajte i ovo: Kako prevazići preljubu

Gledajući svoje majke, u našoj sredini, devojčice se uče trpljenju. (Pre) svega. Od nezadovoljstva do nasilja. S druge strane, te majke, nezadovoljne ili u poziciji žrtve, samopouzdanje i samopoštovanje svojih ćerki izgrađuju na potpuno pogrešan način – uveravajući ih u to da se dotičnom muškarcu dopadaju i onda kada nije tako, da je neko njegovo ponašanje pokazatelj zainteresovanosti iako je jasno da nije, da zauzet muškarac ne primećuje druge žene ako je zadovoljan vezom ili brakom.

Te majke veruju da bi, u suprotnom, razočarale i povredile svoje ćerke, te im poslale poruku da konkretnom muškarcu nisu dovoljno dobre, lepe, poželjne, privlačne, interesantne ili kakve već. Te majke su, naravno, svoju vrednost i važnost pre svega naučile da vezuju i promišljaju u kontekstu odnosa s izabranim ili željenim muškarcem. Supruge su i majke, pa tek onda žene. Što neretko i zaborave da jesu.

Pročitajte i ovo: Zašto se razočaramo u ljubav

Pitanje je, zapravo, da li njegova žena uopšte zna da bude samo žena. Jer, ako te žene nisu ili ne osećaju da su nečije, kao da su ničije. A ničija je žena ona koja je samo svoja. S takvom postavkom stvari u sebi i svojoj glavi, žena će, naravno, učiti svoju ćerku da se bori za muškarca i njegovu naklonost, ljubav, pažnju, vernost.

Pročitajte i ovo: Ljubavni trougao sa prijateljem ili prijateljicom

I onda kada je on emotivno nedostupan, zauzet ili fizički daleko. Mnoge bi žene ozbiljno trebalo da porade na mitovima u koje veruju i iracionalnostima kojima se u ljubavi vode. Što pre.